Kad zakaže državni aparat, dobri su i huligani

Zaštita ljudskih prava građana - života, slobode i imovine - trebala bi biti temeljna funkcija države. Kad dođe do neke prirodne nesreće ili katastrofe, poput velikih požara u Dalmaciji koji su jučer zahvatili i rubne dijelove Splita, upravo bi se trebao iskazati državni aparat koji jako skupo plaćamo u obliku poreza i još 500-tinjak parafiskalnih nameta. To su, znate, oni kanaderi i vatrogasna vozila prijeko potrebna da se brojni dobrovoljci, kojih hvala Bogu ima, mogu boriti s vatrom. Država je (opet) zakazala, no to više nikoga ne čudi. Žalosno je samo što će malo tko povezati stvari pa upitati zašto se iz proračuna izdvajaju milijuni kuna za, recimo, financiranje prosocijalističkih pamfleta dok nemamo dovoljno kanadera ni vatrogasnih vozila na Jadranu. Ili, još bolje, zašto moramo imati glomaznu i neučinkovitu upravu i zar su besmislena, a skupa radna mjesta uhljeba važnija od imovine i života poštenih građana? U brojnim novinarskim komentarima koje jutros čitam na portalima nisam vidio da je ijedan komentator povezao nedostatak osnovne opreme za borbu s ovakvim katastrofama s razbacivanjem proračunskog novca na spomenute gluposti, a upravo to mislim da je ključni problem ovdje. Fiskalna odgovornost! Ne može nitko reći da proračunskog novca za tu svrhu nema kad je zaštita života i imovine građana temeljna svrha državnog proračuna. To je trebao biti prioritet broj 1, a ne nešto što ostane visiti jer, eto, potrošili smo novac na svoje hirove i kupovinu glasova pa nam preostaje da se nadamo da do većih požara u naseljima neće doći. To je vrlo naivna pretpostavka kad živiš na ovakvom geografskom položaju..., piše Mario Nakić u izvrsnom članku objavljenom na portalu Liberal.hr. Pročitajte ga..
 

Frane Ćapeta: Što bi HDZ bez županija? Propao bi

Što bi HDZ bio bez županija, tog legla uhljebizma kojeg već godinama rukama i nogama štiti. Štitio ih je Karamarko svim silama govoreći da je regionalizacija uvod u tobožnju separaciju pojedinih regija. Štiti ih i Plenković koji je, iako je Most imao Ministarstvo uprave, davno dao do znanja da se u županije neće dirati. Sad je jasno i zašto. Županije su zapravo posljednja prava i opipljiva poluga moći HDZ-a u lokalnim sredinama. HDZ je pobijedio ili će najvjerojatnije pobijediti u ukupno 13 županija. Možda ponegdje može doći i do iznenađenja, ali jasno je da će HDZ držati više od pola ovih umjetnih besmislenih tvorevina. Reći će HDZ da je pobijedio na izborima jer je ostvario daleko najviše pobjeda u općinama i gradovima. I biti u pravu jer brojke ne lažu. HDZ je opet razvalio po Dalmatinskoj zagori i Slavoniji. Zapravo, da stavimo pod zajednički nazivnik sva ta silna sela i općine, HDZ je najuvjerljiviji tamo gdje se najteže živi, gdje su demografska i gospodarska slika najgore, gdje je stanovništvo najstarije. Ali tamošnjim stanovnicima je valjda dobro..., piše Frane Ćapeta, naš mladi Omišanin na "privremenom radu" u Zagrebu, u članku na stranicama Indexa.
 
- "Bio sam mlad i lud, pa nisam znao što je moguće a što nije, pa sam činio nemoguće stvari." - Mart Laar je imao 32 godine kad je postao premijer vrlo mlade Estonske vlade. Estonija se rano odlučila za mladenački optimizam, koji se temelji na otklanjanju prepreka kojima si veći dio populacije, zbog zone udobnosti, ograničava horizonte, ambicije i prilike za rast. Ova izjava mladog Marta Laara je vrlo bitna za Hrvatsku gdje se izostanak reformi, iz perspektive zone udobnosti, obično opravdava time da je nešto "nemoguće“ i da treba biti "realan“. Koliko Europskoj uniji može pomoći iskustvo Estonije koja je u manje od 30 godina prošla put od sovjetske okupacije i jedne od najsiromašnijih europskih zemalja do zemlje koja je razvijena gotovo kao Slovenija? Što Hrvatska može naučiti od Estonije koja od 1.7. predsjedava Europskom unijom?..
 
" Ako je Slovenija puno dobila, što je Hrvatska izgubila u arbitraži? Koliko se vidi golim okom - ništa. No, istodobno, gubi strahovito mnogo zbog reakcija koje je izazvala arbitražna presuda. Osporavanje odluke europskog sudišta nije dobrodošlo, pogotovo kad dolazi od zemlje koja je zbog osporavanja europskog uhidbenog naloga na četiri godine zamrznula svoje eurointegracije i odnose s Berlinom. I sad je stigla otrežnjujuća poruka njemačke diplomacije, a Njemačka je, poslije Brexita i Macronove pobjede na izborima, glavno uporište europske politike. Tko misli da novac za Pelješki most stiže iz Bruxellesa po automatizmu i da to nitko ne može usporiti ili obustaviti, u krivu je. Tko misli da hrvatska tvrdoglavost neće otežati ili odgoditi ulazak u Schengensku zonu, također se vara... "

    Denis Kuljiš na stranicama Jutarnjeg lista
 

Dosta mi je i Nine i Severine

Danima me svrbe prsti da se uključim u raspravu o vrućim slučajevima borbe za skrbništvo Splićanki Nine i Severine i danima ponavljam u sebi “Ma pusti, ne tiče te se”. Ali kako medijska pažnja ne pada, jer one ne prestaju s iznošenjem prljavih detalja svoje intime i blaćenjem svojih bivših partnera, koje su, kao zrele žene pri punoj svijesti, odabrale za očeve svojih sinova, ne mogu a da ne kažem - istinski mi je žao ta dva prekrasna dječaka kojima je ukradeno djetinjstvo. Prvo zbog i svađa njihovih roditelja, a onda zbog silnog izlaganja javnosti, okrutnih tekstova i komentara koje će sutra čitati, jer jedan je već školarac, a drugi samo što nije. Tako će, na primjer, jedan od njih uskom otkriti da cjeli svijet zna kako se s osam godina popiškio u krevet, drugi da mu je otac psihički zlostavljač. Onda u priču upadaju razni likovi koji koriste trenutak slave, pa "prijateljica" organizira “vrlo uspjeli prosvjed” ispred dječakove zgrade i pokrene gomilu ljudi koji po internetu pišu brutalne uvrede svakome tko misli drugačije, pa i mojim kolegicama koje su se usudile objaviti i drugu stranu medalje. Trenutak slave dobio je i predsjednik gradskog kotara kop se bacio na lijepljenje poziva na prosvjed. Priključuje se Torcida, taksisti..., piše Nataša Bakotić u izvrsnom osvrtu na stranicama Slobodne Dalmacije..
 

Svojoj Domovini za 26. rođendan..

"Svojoj Domovini za 26. rođendan želim da se prestane družit s ljevičarima i odbaci ideje s kojima su nas više-manje svih trovali kad smo bili mlađi. Neka proda sve od čega nema koristi ona nego lažni prijatelji (s rukom na srcu op.ur.) koji se samo grebu dok ima, i nek počne nešto radit, štedit i plaćat sama svoje račune. Umisto da leži doma ili visi po kafiću lamentirajući o "društvenim nepravdama" i čeka da joj neko drugi plati piće ako se materi taj dan nije ogrebala za 20 kuna. Jer takve prijatelje niko ne želi imat, a mladost i ljepota su prolazni.."

   - Nikša Marinović, sasvim prigodno na Facebooku
 

Ovo nije priča o ustašama i partizanima

Neću vam pričati o partizanima i ustašama, iako se današnja politika vrti oko tog pitanja. Neću vam pričati o tome kako Hrvatska sve više i više zaostaje za ostalim državama Europe, iako ju je nedavno i Rumunjska pretekla prema BDP-u po glavi stanovnika. Neću govoriti ni o socijalizmu i kapitalizmu, iako u prvome živimo više od 60 godina, a iz drugoga smo izvukli samo najgore. Neću govoriti o političkom duopolu i podjeli vlasti, iako je razbijanje njega preduvjet za bilo kakve promjene. Neću govoriti ni o kupljenom stanovništvu RH koje zbog sitnih povlastica kojima ih taj duopol kupuje stalno glasaju za isto te tako uništavaju i svoju i budućnost svoje djece. Govorit ću vam o djeci. Točnije, o djeci koju sam vidio na dodjeli priznanja pobjednika Croatian Makers lige.., piše Branimir Perković na stranicama Liberal.hr
 

Pet godina od smrti Luke Ritza

Ovih dana obilježavamo pet godina od smrti Luke Ritza, zagrebačkog maturanta koji je umro usljed posljedica premlaćivanja. Luku Ritza tukli su zato jer je bio drugačiji, jer je imao dugu kosu i imao svoj stil kakav imaju i milijuni i milijuni mladića i djevojaka u svijetu. U večeri 1. lipnja 2008. godine to se pokazalo kobnim. Pretukli su ga mladići koji imaju drugi stil, šišaju se uglavnom na ćelavo i gaje mržnju prema drugačijima. Jedanaest dana kasnije Luka Ritz se ispisao iz živih i upisao se u hrvatsku povijest, kao simbol borbe protiv nasilja. Njegovi roditelji Suzana i Reno, dvoje poštenih i dragih ljudi, odlučili su donirati Lukine organe bolesnicima koji su ih trebali. Njima i Luki u čast objavljujemo ovaj spomen. Navik on živi ki zgine pošteno.
 
Nakon što su početkom tjedna Saudijska Arabija, Egipat, Bahrein i Ujedinjeni Arapski Emirati (UAE) objavili prekid diplomatskih i drugih veza s Katarom koji optužuju za ‘potporu terorizmu’, osobito Al Kaidi, tzv. Islamskoj državi te Muslimanskoj braći, i to samo dva tjedna nakon posjeta američkog predsjednika Donalda Trumpa Rijadu gdje je pozvao muslimanske zemlje na obračun s ekstremizmom, Zlatko Dizdarević, ugledni bosanskohercegovački novinar i diplomat te jedan od najpozvanijih stručnjaka za Bliski istok na ovim prostorima za tportal je analizirao uzroke nove krize na Arapskom poluotoku.
 
- "Najavu poreza na nekretnine iščitao sam kao izjavu politike da sa sigurnošću zna da smo mi ovce, ili vlast makar misli da smo nemoćne ovce. Znaš da je najmanje devedeset posto ljudi protiv, ali svejedno ideš s tim porezom jer naprosto računaš da će proći? Ljudi će malo gunđati, ali na kraju će platiti, i plaćati. Moraš biti prilično hrabar, ili si možda točno procijenio da su s druge strane ovce. Koje će samo blejati... Ideja je da promijeniš način na koji birači gledaju što se zbiva u državi. Kad to promijeniš, onda će se i stranke promijeniti, jer ne mogu ignorirati birače... Mi podržavamo sve što mislimo da je dobro kod bilo koje stranke. Svejedno nam je tko će provesti naše ideje. Pokušavamo utjecati na politiku Vlade. Važno je naglasiti – mi smo politički neutralni. Mi smo interesna udruga s jasnom misijom i vizijom, a to je zaštita interesa poreznih obveznika, čime se u Hrvatskoj prije nas nitko nije bavio. Svi su bili na suprotnoj strani. Imaš stotine interesnih skupina koje traže više novca iz proračuna. Ključne skupine su sindikati, javne službe, branitelji, penzioneri, udruge, razne gubitaške kompanije poput brodogradilišta i Petrokemije, njihovi sindikati, i tako dalje. Većina skupina radi pritisak da se proračun poveća, a na drugoj strani nije bilo nikoga – nikoga tko bi brinuo o interesu poreznih obveznika. Porezni obveznici sve to plaćaju, a nitko ne štiti njihove interese!" - kaže Davor Huić iz Udruge poreznih obveznika Lipa u razgovoru s Tomislavom Birtićem za portal Rafinerija ideja.
 
U drugom krugu Francuskih predsjedničkih izbora susresti će se Marine Le Pen, kandidatkinja krajnje desnice i Emmanuel Marcon, 39-godišnji neovisni kandidat centra, bivši ministar gospodarstva u vladi Socijalista Francoisa Hollandea, koji je u kolovozu 2016. napustio vladu i osnova vlastiti pokret En Marche! (Naprijed!). Sve relevantne ankete prije izbora govorile su kako, ako u drugi krug uđu Marine Le Pen i Emmanuel Macron, kandidatkinja krajnje desnice nema nikakve šanse..
 

Grgo Zečić: Split na nogama zbog Olivera Frljića

Grad koji je u posljednje dvije godine toliko napredovao u kontekstu ljetnog turizma za mlade diljem svijeta koji su u Split došli da bi uživali u novim restoranima, nezaobilazno posebnim kafićima u staroj palači blistave povijesti - sada je još jednom otkrio svoje pravo lice onog "grada slučaja". Napominjem kako se ispred HNK nisu okupile samo nekakve mračne udruge već građani. Od djece do umirovljenika. Od časnih sestara i agresivno napaljenih srednjoškolaca. Okupila se cijela demografija jednog grada koliko god to bilo teško priznati. Drugi najveći grad u Hrvatskoj pokazao se još jednom kao najopasnijim. Jer biti ljubitelj umjetnosti, novinar, peder, pripadnik druge nacionalnosti ili osoba koja iole misli drugačije od mase je doslovno opasno. Ima u Splitu tisuće izuzetaka, kozmopolita ali znamo da u Hrvatskoj takvi uvijek šute i okreću glavu jer bi bez nje mogli vrlo lako ostati..., piše na stranicama Buro 24/7 naš sumještanin Grgo Zečić, trenutno na "privremenom radu" u New Yorku, o jučerašnjim "kazališnim" događanjima u Splitu.
 

Slobodna kod Pave Gruice, glasa naroda s vrha Mosora

Ne znaš Pavu? Poznajem ga godinama i jednako toliko godina ovaj pučki tribun, izravni glas naroda koji na srednju Dalmaciju gleda s Mosora, iz svoga dvora u Sitnomu Gornjem, iznova me inspirira na misao kako vrag nije odnija pamet ciloga svita. Pave Gruica je oduvijek znao procijeniti koja je prava strana, gdje usmjeriti pogled i glas, u njemu buba poljičko srce veliko kao zvono u Svetoga Klimenta i kad ti Pave kaže, onda ćeš zapamtit, pasalo ti ili ne. A on će reć pa kud puklo da puklo. Ne sjećam se da sam ga ikad nešto molio a da je rekao "ne može se". Trebaš pet statista u poljičkim nošnjama – zovi Pavu, trebaš staro sime mosorske rašćike – zovi Pavu, nekome treba vodič po mosorskim katunima, nema problema - javit ćemo Pavi, potrebna ti je klapa za sprovod ili vinčanje - sredit će Pave, negdi gori oko Splita – zazovi Pavu, izaći će na čuku i javit u pet minuta što se zbiva, dolazi snig – javit će Pave s koje strane. Treba Vrdoljaku statista za film "General"? Pave! Tri tisuće ih je priveo! Ne, ne pretjerujem, nego se ne mogu ni sjetiti koliko puta i zbog čega sve je Pave uskočio, pomogao, preporučio, savjetovao. I kolikima. A ka da mu je motor na škini, ima ga svugdi; pa bili u pitanju pisma, okupljanje, znanstveni skup, koncert, polje, brdo i dolina.. Ako ne stigne Pave, stigne njegova Mladenka!.. piše Damir Šarac na stranicama Slobodne Dalmacije.
 
Svaki u ratu izgubljen život nenadoknadiva je i tragična žrtva, no dati život spašavajući drugoga.., to je ipak jedna nedodirljiva vrijednosna dimenzija, nešto što izaziva strahopoštovanje i poniznost. U vojsci jednostavno nema većeg čina, nema većeg herojstva. Goran Kliškić Splićanin je koji je sa samo 22 godine zaslužio taj besmrtni status i velika je šteta što šira javnost o njemu gotovo da i ne zna. U Americi bi, sigurni smo, film već bio snimljen.. Upravo prije nekoliko dana napunilo se 25 godina od njegove pogibije na Bistrini pokraj Stona kada se izložio smrti spašavajući suborca Ivicu Vucu. Neprijateljska granata, nažalost, bila je jača od njegova junaštva. Oba su bili pripadnici diverzantskog voda 4. gardijske brigade tada pod zapovjedništvom pokojnog generala Ive Jelića, počasnog građanina općine Dugi Rat. Među diverzantima je tada na Bistrini bio i naš Gaćanin Mate Kuvačić. Goranovi suborci i prijatelji, iako su ih godine odvele u raznim smjerovima, s jednakim žarom prepričavaju sjećanja na njegovu hrabrost, snagu, posvećenost. Među njima je i Ćiro Ugrin, još jedan Poljičanin, umirovljeni časnik Hrvatske vojske koji je bio jedan od Goranovih najbliskijih prijatelja i suboraca s kojim je zajedno prošao sva bojišta, od Kruševa, Zadra, izviđanja u okolici Drniša te na kraju južnog bojišta i koji ne zaboravlja niti najsitnije detalje, anegdote, vrijeme i mjesto radnje. U razgovoru za Dalmatinski portal ispričao je Goranovu priču, priču jednog od heroja Domovinskog rata.. Ljudi danas heroje traže na televiziji, a nisu svjesni da je jedan takav živio i hodao među nama upravo u gradu Splitu. Amerikanci bi o ovakvom heroju snimali filmove.. a naša šira javnost o njemu i nizu drugih hrvatskih vojnika, istinskih heroja Domovinskog rata, gotovo da ništa ne zna! Nepravda je dijelom ispravljena zahvaljujući Goranovom ocu, poznatom baritonu splitskog HNK-a Ratomiru Kliškiću, koji je snagom koju daje samo roditeljska ljubav nedavno dovršio i izdao monografiju u spomen na svog sina.