Večer poezije Antuna Branka Šimića

Za sami kraj ovogodišnjeg 28.Omiškog kulturnog ljeta na tvrđavi Mirabela će se u četvrtak s početkom u 20:30 sati održati večer poezije Antuna Branka Šimića. Šimić je jedan je od najznačajnijih hrvatskih pjesnika koji je svoje pjesništvo na tragu Antuna Gustava Matoša okrenuo najprije prema ekspresionizmu, a onda svojom zbirkom "Preobraženja" unio jedan novi stil u svoje, ali i cjelokupno hrvatsko pjesništvo. Uz to, Šimić je bio i prevoditelj, esejist i veliki književni kritičar.

Četvrtak, 31.8., 20:30 h, tvrđava Mirabela
VEČER POEZIJE ANTUNA BRANKA ŠIMIĆA
Poeziju interpretira glumac Ante Šućur

Zgasnuli smo žutu lampu

Ljubav

Zgasnuli smo žutu lampu.

Plavi plašt je pao oko tvoga tijela,
vani šume oblaci i stabla,
vani lete teska bijela krila.

Moje tijelo ispruženo podno tvojih nogu.

Moje ruke svijaju se, žude, mole.

Draga, neka tvoje teške kose
kroz noć zavijore, zavijore...

Kroz noć
kose moje drage duboko šumore
kao more.



Mi mučimo se

Mi mučimo se

Mi mučimo se dnevno radom i gladom
i hranimo se strpljenjem i nadom.

I mnoga bolest već je na nas pala,
al još smo živi, poslije sviju zala.

Bog nikad kod nas nije došao za gosta,
mi sami smo i sami sebi dosta.

Kad nad nama se teške tame zgusnu,
mi nalazimo spas u ljubavi i u snu.

Tek kadšto kad se spomenemo sebe, izmučenih jadom,
nad samim sobom bismo zaplakali kradom.


Molitva na putu

Molitva na putu

Bože
koji si me do ovoga časa doveo nevidljiv
vodi me i dalje koncu mojih želja.

Ne ostavi me
umorna i sama nasred puta.

Obrazi su moji blijedi
i moje misli nemoćno ko moje ruke vise.

Bože
daj da novo plavo jutro
iz umora digne moje misli
da kroz blijede ruke prođe mlaz crvene svježe krvi.

Budi
nad mojom glavom moja pratilica zvijezda.


Molitva na putu

Pjesnici

Pjesnici su čuđenje u svijetu.

Oni idu zemljom i njihove oči
velike i nijeme rastu pored stvari.

Naslonivši uho
na ćutanje što ih okružuje i muči
pjesnici su vječno treptanje u svijetu.


Molitva na putu

Povratak

Ti ne slutiš
moj povratak i moju blizinu.

U noći kad šumi u tvom uhu
tiha mjesečina znaj:
Ne korača mjesečina oko tvoje kuće -
Ja lutam plavim stazama u tvojem vrtu.

Kad koracajući cestom mrtvo svijetlo podne
staneš
preplašena krikom čudne ptice
znaj:
To krik je moga srca s bližih obala.

I kad kroz suton vidiš crnu sjenku što se miče
s onu stranu mrke mirne vode
znaj:
Ja koračam uspravan i svečan
kao pored tebe.