Adio, majstore..

Pjesnik opće prakse, kompozitor i kantautor, prevoditelj i književnik, nesuđeni pravnik, diplomirani flautista, poseban u svemu što je radio i čime se bavio, duša u čijim smo stihovima pronalazili svoje duše, darivajući ih drugima, uvijek šarmantan, britkoga uma, duhovit, a povremeno ljudima nerazumljiv, ponekad arogantan i nemjerljivo složen, kada bi u sebi i prema drugima borio neke svoje bitke, o kojima nismo ništa znali. I nikada nećemo. Pjevao je u kvartetima, umnožavao note, pisao tekstove pod svojim imenom i kao Igor Krimov, mijenjao podstanarske sobice i čekao poneki skromni paket što bi napunjen majčinom rukom, brigom i ljubavlju stizao s mora. Radio je kratko kao muzički suradnik na televiziji, ali je cijelog života bio slobodnjak,  umjetnik koji ne želi ovisiti o nikomu. Mnogo je volio i mnogo bio voljen. Neka od imena u njegovim šansonama bile su stvarne osobe, neke je sačinio od više njih. A nekima koje je možda najviše volio nije nikada napisao pjesmu. Uspomene su ostale do kraja. Kako to obično biva, možda su ga više cijenili i voljeli vani nego kod nas. Prijateljevao je s najvećima u svome zanatu, od Endriga, koji je otišao deset godina prije njega do Okudžave, kojeg nema punih osamnaest. Dobio je Goranov vijenac za poeziju, osam Porina za glazbu i dvije Zlatne arene. Za film je uvijek bio posebno vezan, još od dana kada je pisao prve glazbene brojeve za prijatelje filmaše, pa sve do filma "Moj zanat" kojeg je o njemu prije godinu i pol, u produkciji HFS-a snimio Mladen Matičević. Prošao je niz životnih i zdravstvenih problema, od očiju do jetara, i tog nesretnog kuka. Nije stigao dovršiti puno toga, ni najavljenu knjigu autobiografskih zapisa, ni neke već dogovorene koncerte i nastupe, još su neke note koje su mu titrale kroz srce ostale nezapisane. Nismo ga htjeli ozbiljno shvatiti kad je govorio da svoju priču pomalo privodi kraju..

IM MEMORIAM

Arsen Dedić

(28. srpnja 1938. - 17. kolovoza 2015.)

Piše: Duško Popović
Izvor: HFS.hr