Prečesto se pozornost daje nebitnome, koje uz medijski terorizam prevrednovanja postaje jako bitno. Zbog toga nema smisla očekivati da će za uspon u karijeri biti potrebni samo obrazovanje, iskustvo i predanost. Ono što danas želi dominirati je kričava ljepota i imperativ da se ostane vječno mlad. Juvenilokracija više nije pred vratima, ona je polovnjacima i ružnima već zalupila vrata. Najvažnija stručna kvalifikacija je biti i ostati privlačan i seksipilan. Međutim, postoji i ljepota srednje dobi i ljepota zrelosti, no nikakva fizička ljepota ne može nadmašiti hrabrost da se bude moralno lijep. Prava je ljepota poput milosrđa: ne ističe se. O ljepoti piše kolumnist Slobodne Dalmacije Danko Plevnik...

Teror ljepote trese Hrvatsku

Piše: Danko Plevnik / Slobodna Dalmacija

Seksualizacija izgleda počela se tražiti najprije od glumica, manekenki, stjuardesa, spikerica, a potom su se zahtjevi za izazovnošću proširili na konobarice, butik-prodavačice i gotovo na sve profesije, čak i vojsku

Fascinacija tjelesnim nije počela s otimačkim kapitalizmom, nego s tržištem, kojega je bilo i u socijalizmu. O tome je progovorila i plesna pedagoginja Tihana Škrinjarić, koja je nekad radila po mnogim televizijskim studijima bivše države kad se u plesu nije forsirala erotičnost, niti su koreografije bile seksipilne. Prestala je raditi nakon što su urednici zabavnih emisija tražili od nje da "djevojke budu lijepe i seksi". Drugim riječima, pusti koreografiju i zumiraj stražnjicu. Njoj je bilo lakše urednicima reći NE pred mirovinom, ali kako na početku karijere zaglupljivanja okoline odbiti slijediti šefovski erotomanski svjetonazor?

Ženske i feminističke udruge premalo rade protiv nejednakosti između običnih i tzv. lijepih žena. Znači li to da i ženama staje dah pred vamp ženama

Ciljana se profesija prvo feminizira pa erotizira. Seksualizacija izgleda počela se tražiti najprije od glumica, manekenki, stjuardesa, spikerica, a potom su se zahtjevi za izazovnošću proširili na konobarice, butik-prodavačice i gotovo na sve profesije, čak i vojsku. Možda baš sve glasnogovornice policijskih uprava i nisu iznimno zgodne, ali sve teže nekom mogućem standardu ljepote, budući da za optički razmaženu televizijsku publiku nije važno što će se reći za TV, nego kako će se na njoj izgledati. Tko god dolazi u neki televizijski program, ulazi u konkurenciju atraktivnosti te mora biti dovoljno telegeničan da na svojoj pojavi zadrži oči gledatelja bar do reklama.

Između sposobne novinarke i namiguše, televizijski poslodavci će izabrati potonju. Što će joj škola s takvim, umjetnim prsima, nekad pristupačnim samo filmskim divama. Ona lova koja bi se stukla na dosadne špageti bolonjeze studije i magisterije, bolje je uložena za popravljanje kose, očiju, nosa, usana, zubi, ušiju, grudi, ruku, trbuha, kože, stražnjice, nogu... Nije problem što stilisti uljepšavaju modele, već što svojom hedonističkom duhovnošću i komercijalnim viđenjem drugih žele usmjeravati čitavo društvo.

Ako je javnost postala estrada, a estrada provokacija izgledom, onda je posve svejedno što tko govori. Dapače, radije se sluša uzbudljivo glupog mistera negoli učenog nosonju. Ove su generacije postale pametnije, ne klanjaju se pameti. Ne mrdaju bez honorara. Koliko izgledaš, toliko i imaš.

Ljubav na pogled

Iza marketinške ljepote stoji veliki business. I ulaže u takvu filozofiju čovjeka kroz svoje junake i medije, koji tako poletno prate tko je od novih nadljudi otišao na kakvu estetsku operaciju, ne valjda na etičku. Biti dobar preostaje samo onima gadnima koji nemaju novca da se poljepšaju i postanu netko u nacionalnoj estetskoj zajednici. Zaista, tko može biti aktivno lijep ako mora raditi po nekoliko poslova na dan da bi osigurao egzistenciju? Umjesto da mediji alarmiraju kamo Hrvatsku odvodi gangsterizam, oni sline nad skupim odijelima javno prihvaćenih gangstera pa se ljepota konačno i svodi na kupovnu moć.

U toj plaćeničkoj ljepoti nema zrnca ljubavi. Pas može uzvratiti ljubav, što glamuroznice nisu u stanju, prelijepe za karitativne izmišljotine kao što je to ljubav na prvi pogled - bez provjere boniteta i voznog parka.

Prije su govorili da će nam identitet oteti Mađari, Talijani, Nijemci pa Srbi i Amerikanci, a sad se već okrivljuje EU. No identitet nam oduzima taj teror ljepote na koji moramo pristajati jer u protivnom ostajemo, počastimo se utješnom iluzijom, samo lijepi iznutra, a to malo tko od "javnika" želi vidjeti.

Ni politika nije imuna na supremaciju izgleda nad ugledom. Iako se o ukusima može beskrajno raspravljati, jesu li vanjštine Milanke Opačić, Ingrid Antičević, Jadranke Kosor, Ðurđe Adlešić, Biljane Borzan, Vesne Pusić ili Ive Sanadera, Zorana Milanovića, Nadana Vidoševića, Radimira Čačića, Zlatka Komadine, Gordana Jandrokovića zakočile njihov politički uspjeh? Ima čak "stručnih" mišljenja da je mali broj žena u sadašnjem sazivu Hrvatskog sabora bio uvjetovan njihovom nedovoljnom putenošću!?

Prvi se lijepih žena kao ministrica sjetio Sarkozy, potom ga je slijedio Zapatero, dok je Berlusconi otišao najdalje i u vladu stavio bivšu misicu, ipak gunđajući protiv Zapatera što je prekardašio u feminizaciji svoje vlade jer su od 17 članova čak 9 žene. Ta je opaska španjolsku ministricu za ravnopravnost Bibianu Aido nagnala da Berlusconiju predloži dugo psihijatrijsko liječenje na njen račun.

Pustimo sad tog umjetnog mladića, što je s ravnopravnošću među ženama? U diktatu ljepote na prvu (tjelesnu) potenciju one su dvostruko hendikepirane: društveno u odnosu na muškarce i fizički u odnosu na naočitije žene. S jedne strane ženama kao slabijem spolu paše uspjeh bilo koje žene na predračun ženstvenosti, s druge se strane takvim uzdizanjem žene kao barbike, mišice, sponzoruše, seksualnog i kupovnog objekta, dugoročno ruše temelji za pojavu žena poput Angele Merkel koje uspijevaju zahvaljujući funkcioniranju vlastitog uma. Ženske i feminističke udruge premalo rade protiv nejednakosti između običnih i tzv. lijepih žena. Znači li to da i ženama staje dah pred vamp ženama? U svakom slučaju zdravije će se disati ako se stavovi i o jednakosti među ženama uvrste u "klauzulu o najpovlaštenijoj Europljanki" - koja bi trebala postati humanističnijom osnovicom budućeg eurounijskog zakonodavstva.