DUGI RAT

Kao što već možda znate u srijedu je prazik i neradni dan. Super! Ali znate li koji praznik slavimo? Ne znate? Glavu dolje... i čitajte dalje :-) U srijedu slavimo "Dan neovisnosti", državni blagdan kojim se Hrvatska prisjeća 8. listopada 1991., kada je jednoglasno donesena saborska odluka o raskidu svih državno-pravnih veza s bivšom SFRJ. Na današnjoj svečanoj saborskoj sjednici u povodu Dana neovisnosti i povijesne sjednice svih triju saborskih vijeća koja je održana 8. listopada 1991. godine u Šubićevoj ulici 29 u Zagrebu okupljenima će se uvodnim govorom obratiti predsjednik Sabora Luka Bebić, koji će, prije svečane sjednice, na zasebnoj svečanosti, zajedno s ministrom znanosti Draganom Primorcem dodijeliti državne nagrade za znanost ...

Koncelebriranim bogoslužjem i komemoracijom u Gatima je obilježena 66. godišnjica tragičnog zbivanja kada su 1. listopada 1942. godine četnici zloglasne Dinarske divizije vojvode popa Momčila Ðujića, pod vodstvom monstruma Mane Rotkvića i Veljka Ilijića počinili stravičan pokolj na području ovoga sela te dvaju susjednih poljičkih sela, Ostravice i Čišla, pretvorivši ih u zgarište. Za samo nekoliko sati krvoločnog pokolja bradate su horde u pratnji talijanskih vojnika na kućnom pragu mučki ubile, poklale te spalile 95 žitelja srednjih Poljica, najviše nemoćnih žena, djece i straca. Prisjećanje na stravično ranojesensko jutro prije 66 godina obavljeno je u podnožju Mosora, kao i evociranje uspomena na mrtve i najmilije, čija imena je za vrijeme svete mise pročitao dekan poljičkog dekanata don Vlado Ðuderija ...

Republika Hrvatska danas slavi Dan državnosti, prisjećajući se 25. lipnja 1991. kada je Hrvatski sabor donio Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske. Povijesnu odluku Hrvatski je sabor, tada Sabor Republike Hrvatske, donio na zajedničkoj sjednici svih svojih vijeća, jasno naznačivši da tim činom Republika Hrvatska pokreće postupak razdruživanja od drugih republika i zajedničke države SFRJ te postupak za međunarodno priznanje. Sabor je na istoj sjednici donio i Deklaraciju o proglašenju suverene i samostalne Republike Hrvatske. aka i uvjerenja da će time lakše teći pregovori o razdruživanju, Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske nije se primijenila odmah, nego je Brijunskom deklaracijom to odgođeno na tri mjeseca. Moratorij je istekao 8. listopada 1991., koji datum je također državni praznik, Dan neovisnosti.

Polaganjem vijenaca ispred Središnjeg križa na grublju Lovrinac i misom za poginulu branitelje u crkvi svetog Ante, obilježena je 17 godišnjica ustrojavanja 114 brigade ZNG-a. Slavna 114. brigada osnovana je 1. lipnja 1991. godine, a njezin prvi zapovjednik bio je mornarički časnik Ante Čatlak. Svoj nemjerljiv doprinos pripadnici 114. brigade dali su u oslobodilačkim operacijama "Peruča", "Maslenica", "Zima 94.", "Ljeto 95." i "Oluji" ...

Nakon prošlotjednog otkrića Rpn13 bjelančevine koja bi mogla biti ključ u borbi protiv raka i nekih neurodegenerativnih bolesti, a iza čega stoji dvoje hrvatskih znanstvenika, dr. Ivan Ðikić i dr. Koraljka Husnjak, ponovo se aktualiziralo pitanje povratka znanstvenika u Hrvatsku i uopće stanja znanosti u Hrvatskoj. Budući da dr. Ðikić usko surađuje s MedILS-om te da je i dio njegova istraživanja vezan uz tu znanstvenu ustanovu, o znanstvenim aktualnostima s dr. Miroslavom Radmanom, direktorom MedILS-a je razgovarala Nataša Gajski Kovačić, novinarka Vjesnika ...

Dan prije početka finala usnuo je Miha Laušić najljepšu priču: vidio je svoje momke na pobjedničkom postolju. Sutradan su se oni doista radovali laskavoj tituli, prvoj tako zvučnoj, štono bi se reklo saveznoj, u omiškoj općini...  Mnogi mlađi dugoraćani ne znaju da je naše malo misto tijekom svoje evo već stogodišnje povijesti imalo i brojne sportske kolektive koji su postizali velike uspjeha. Nažalost, mnogi su klubovi danas već ugasli i tek s vremena na vrijeme u nekoj ćakuli uz neki lonac ili demejanu prisjetimo se velikih sportskih uspjeha naših stolnotenisača, kuglača, balotaša,.. da spomenemo samo neke sportove kojima se više dugoraćani aktivno ne bave u svom mjestu, a imali su dugu tradiciju i rezultate... Sinoć sam dobio jedan zanimljivi članak iz arhive Slobodne Dalmacije. Nadnevak je, 4. lipnja 1982., dakle nije to bilo baš tako davno ...

Kao i prethodnih godina, predstavnici Grada Omiša, Općine Dugi Rat i Udruge roditelja poginulih branitelja Domovinskog rata Omiš predvođeni gradonačelnikom Ivanom Škaričićem, dugoratskim načelnikom Jerkom Roglićem i predsjednicom Udruge Gordanom Krstić te predstavnicima ostalih udruga proizašlih iz Domovinskog rata, polaganjem vijenaca kod spomenika u Mokošici i svetom misom zadušnicom dana 19. travnja 2008.g. (subota) obilježiti će godišnjicu pogibije naših vitezova koji su dali živote braneći hrvatski jug ...

Dugi Rat je nastao kao tvorničko naselje, pa su vlasnici tvornice izgradili spavaonice, nastambe, zgrade, kino, sportske terene i druge sadržaje koji su potrebni za življenje i obitavanje njenih radnika i njihovih obitelji, tako da je uistinu u početku Tvornica i mjesto bilo jedno... Došli smo u posjed jednog dokumenta iz 1995. godine (nažalost, autor nam nije poznat) u kojem je kratko i pregledno opisana povijest tvornice u Dugom Ratu, a iz kojeg se može nešto saznati i o mjestu koje je nastalo oko tvornice, našem Dugom Ratu ...

Ove godine naš Dugi Rat obilježava jednu veliku godišnjicu - 100 godina mista, 100 godina Dugog Rata, 100 godina Tvornice. Već ste na ovim stranicama mogli pročitati neke tekstove o nekim inicijativama za oblježavanje ove značajne godišnjice (još da mi je samo saznati kako naša Općina namjerava obilježiti ovu obljetnicu), a da niste mogli pročitati, a većina Vas i saznati, nešto više o samim počecima našeg mladog mjesta koje je izraslo oko Tvornice, odnosno Fabrike. Skoro svi njeni suvremenici s početka prošlog stoljeća više nisu živi, a vrlo su rijetki oni koji su događaje i i činjenice iz tog vremena negdje zapisali. Srećom, u arhivama našeg Tvorničkog lista "Dalmacija" pronašli smo vrlo zanimljivi članak, jedan autentičan napis u kojemu piše kako je postao Dugi Rat. Autor teksta koji je napisan 21. ožujka 1978. godine je Dr. Marin Brničević, naš čovjek, rođen 1888. godine u Jesenicama i preminuo 1985. u Osijeku. Tekst koji svjedoči kakvi su nam bili počeci, objavljen u Tvorničkom listu "Dalmacija" u broju iz srpnja 1989. prenosimo Vam u nastavku članka u cijelosti (uz zahvalu gđi. Jadranki Brničević koja nam ga je ustupila) ...

Prošle su 64 godine od kada je u Donjem Docu u jednom danu pobijeno 275 nevinih žrtava, medu kojima 103 djece. Dan sjećanja je počeo u crkvi svetoga Martina koncelebriranom misom koju je predvodio don Mirko Skejić. On se u emotivnom govoru upitao tko je to mogao napraviti i tko je to napravio, a tko je to naredio. To isto pitanje, rekao je don Skejić je prije 12 godina u Hrvatskom saboru postavio ovdašnji saborski zastupnik dr. Jure Bilić. Kako onda, tako i danas odgovora nema. Popis svih žrtava pročitao jo don Pavao Banić, a nakon svete mise pred središnjim križem obavljeno je odrješenje uz komemorativni skup. Pred križem brojni su govornici poručili da treba raditi na tome da se mrtvima oda počast, ali da se ne zaboravi taj tragičan događaj...

U Splitu je 23. ožujka od moždanog udara preminuo  Boris Dvornik u 69. godini života. Partila je još jedna legenda, glumac je koji je hrvatsku filmsku, televizijsku, a potom i kazališnu scenu obilježio do te mjere da je ona bez njega gotovo nezamisliva. - Čini mi se da san zapravo u životu učinija malo toga, a onda kad počnen stavljat na papir, zaredaju brojke i nikad kraja... - rekao je u jednoj prigodi Meštar iz Velog Mista, Rok Prč iz Malog i Roka i Cicibele, glumac iz velikog broja kazališnih predstava, filmova, serija,... Adio Boris, i ne brini, živjeti će vječno tvoj Roko s svojon Cicibelom, tvoj Meštar, a i ostali ...

Vijest o iznenadnoj smrti Borisa Dvornika rastužila je sve Dalmatince. Svi se slažu da je otišao veliki glumac i veliki čovjek, no da mu i nije tribala politika u butigi pod stare dane. Splitske kulturne krugove zadesila je danas i nova tužna vijest. Preminuo je poznati kazališni kritičar Anatolij Kudrjavcev. U svojoj u 79. godini. Anatolij Kudrjavcev rođen je 1930. godine u Splitu, gdje se školovao u osnovnoj školi i na Gimnaziji. Studij Kroatistike završio je na Filozofskom fakultetu, te zatim magistrirao i doktorirao u području komparativne književnosti. Kazališnom (dramskom) kritikom bavio se desetljećima. Sudjelovao je na brojnim znanstvenim simpozijima iz područja književnosti i teatrologije... Hmm... izgleda da su ovi dani lipi za umiranje.

U devedesetoj godini života danas je na Šri Lanki umro Arthur C. Clarke. Za sve ono što je učinio, mnogima ne bi bilo dovoljno ni devet života. Rođen u Mineheadu u Velikoj Britaniji. Oficir RAF-a. Studirao matematiku i fiziku na King's Collegeu u Londonu. Jedan je tvoraca radara. Pisac prvog rada o principima satelitske komunikacije. Autor preko sedamdeset knjiga. Najpoznatiji SF pisac. Scenarist nominiran za Oscara. Počasni rektor više univerziteta. Nosilac plemiće titule. Futurist. Posjednik nekoliko doktorata i dobitnik brojnih globalno uglednih nagrada i priznanja. Posljednji član 'Velike trojke' SF pisaca (uz Roberta A. Heinlena i Isaaca Asimova). Veliki čovjek. Legenda. Arthur C. Clarke ... 

U povodu godišnjice smrti Ivana Supeka jučer su prijatelji i poštovatelji toga istaknutoga hrvatskog znanstvenika i humanista iz ‘Hrvatske akademske udruge Split - čovjek nadasve’ podsjetili na Supekov rad i djelovanje, najavivši izdavanje knjige ‘Tako je govorio Ivan Supek’. To će biti izbor iz Supekovih djela, a rezultat je rada pet autora, dobrih poznavatelja njegova rada, rekao je akademik Vladimir Stipetić. ‘Supek je moralna vertikala društva kroz šezdeset godina djelovanja, od studentskih dana i djelovanja kroz mirotvorstvo do borbe protiv nuklearne opasnosti’, napomenuo je Stipetić, dodavši kako je svrha tu veliku osobu, neponovljivu na ovim prostorima, predstaviti budućim generacijama i ukazati na uzore i ideale iza kojih treba stajati ...

Omiški, širokobriješki i splitski učenik, zagrebački student, europski doktor i sveučilišni profesor u Bristolu, sada umirovljenik i čest putnik na liniji London-Split. To je u najkraćim crtama životni krug prof.dr. Ede Pivčevića. S 25 godina života, tamo daleke 1956., nakon završetka studija filozofije na Zagrebačkom sveučilištu, u želji za upoznavanjem drugog načina mišljenja i druge filozofije, drugačije od marksističke propagande, Pivčević se otisnuo najprije u Njemačku, gdje je na sveučilištu u Munsteru doktorirao 1958., a zatim u London gdje je doktorirao po drugi put 1962. godine, jer se u to vrijeme njemački doktorati na Otoku nisu priznavali. Od 1964. predaje filozofiju na sveučilištu u Bristolu. Odlazak je bio uvjetovan intelektualnom znatiželjom, ali i tretmanom njegove građanske obitelji u Jugoslaviji, koja je smatrana nepouzdanom i proganjana. Zbog svoje buntovne naravi, i sam je Pivčević rano osjetio netrpeljivost prema onima koji se ne slažu, pa je doživio čak izgon iz gimnazije...