DUGI RAT

Dan prije početka finala usnuo je Miha Laušić najljepšu priču: vidio je svoje momke na pobjedničkom postolju. Sutradan su se oni doista radovali laskavoj tituli, prvoj tako zvučnoj, štono bi se reklo saveznoj, u omiškoj općini...  Mnogi mlađi dugoraćani ne znaju da je naše malo misto tijekom svoje evo već stogodišnje povijesti imalo i brojne sportske kolektive koji su postizali velike uspjeha. Nažalost, mnogi su klubovi danas već ugasli i tek s vremena na vrijeme u nekoj ćakuli uz neki lonac ili demejanu prisjetimo se velikih sportskih uspjeha naših stolnotenisača, kuglača, balotaša,.. da spomenemo samo neke sportove kojima se više dugoraćani aktivno ne bave u svom mjestu, a imali su dugu tradiciju i rezultate... Sinoć sam dobio jedan zanimljivi članak iz arhive Slobodne Dalmacije. Nadnevak je, 4. lipnja 1982., dakle nije to bilo baš tako davno ...

DUGORATSKI VREMEPLOV

Kuglači dugoratskog "ORKANA" omladinski prvaci države

Piše: M. BIBIĆ / Slobodna Dalmacija, 4. lipnja 1982. 

Dugi Rat, gradić oko 950 stanovnika, dobio je poklon kojem se malo tko nadao. Na omladinskom prvenstvu Jugoslavije u kuglanju četvorica Dugoraćana, natjecatelja tamošnjega „Orkana", osvojila su prvo mjesto i tako postala prvi sportski kolektiv u omiškoj općini kojemu je pošlo za rukom ponijeti naslov najboljega u Jugoslaviji u jednoj sportskoj grani.

Titulu su zaslužili UGO MATULIĆ, IVICA ŠARIĆ, LJUBO MUŠAC i TONČI BAUK koji su pod vodstvom trenera MIHE LAUŠIĆA na prvenstvu u Apatinu srušili 3546 „cona", što im je donijelo naslov najboljega.

PRVACI JUGOSLAVIJE - mladi „Orkanovi" kuglači s pobjedničkim trofejem i trenerom Minom Laušićem (Snimio: Z. MARIĆ)

Mlade orkanovce zatekli smo na treningu na četverostaznoj kuglani u sklopu Društvenog doma tvornice „Dalmacija" u Dugom Ratu. Upravo tog dana pristigao im je pokal i medalje namijenjene najboljem omladinskom kuglačkom kolektivu u Jugoslaviji.

Trener „Orkana" Miho Laušić rado se odazvao pozivu da popričamo o ovom velikom uspjehu njegovih pulena.

— Još uvijek mi ne ide u glavu da smo prvaci — počeo je Laušić. — Nitko nas nije ubrajao među favorite, nitko na nas nije obraćao pažnju, a kad tamo, postadosmo najbolji!

— Kažite nam kako je teklo prvenstvo u Apatinu.
— Prvog dana natjecanja mariborski „Konstruktor" srušio je 3536 čunjeva svi su ih već vidjeli prvacima. Kada su kuglači ljubljanskog „Gradisa" totalno zakazali ne Uspjevši preteći Mariborčane, mnogi su pomislili da je prvenstvo već završeno .. .

— A, onda su na stazu izašli Dugoraćani... -
— Moji momci su bacali među posljednjima. Ugo Matulić srušio je 890, Ivica Šarić 889, a Ljubo Mušac 885 čunjeva. U publici je tad nastalo komešanje. Ustrčali su se i organizatori, jer se već pisao završni bilten. Na stazi je još ostao Tonči Bauk. Zbrojivši rezultate prve trojice bacača, vidio sam da možemo preteći Mariborčane.

- Ni Bauk nije zakazao?
— Ma, kakvi zakazao! Oborio je 882 „drva" i postali smo prvaci. Da ste samo vidjeli kako je to bilo ... Bauku je ostalo još pet bacanja kad smo se izjednačili s Mariborčanima. Nasuprot njemu pet čunjeva. Trebao je iz pet hitaca „skinuti" barem jednu da budemo prvi. On u tim trenucima to nije znao. Hitnuo je prvu kuglu i — ništa.

- Jeste li pomislili da će vam umaknuti prvo mjesto?
- Ni sam ne znam o čemu sam tada razmišljao. Oči su mi bile uprte u donji dio staze gdje se kočoperilo pet „cona". Tonči je ispustio drugu kuglu i oborio dvije „cone". Svi smo poskakali od sreće.

- Prve čestitke primili ste u vlaku za Split...
- Tada su nam suze navrle na oči. U Slavonskom Brodu ukrcali su se prvotimci „Poštara" i „Brodosplita" koji su se natjecali na seniorskom prvenstvu. Oni su znali da smo mi prvi u Apatinu. Tražili su nas po cijeloj kompoziciji, tražili i našli. Izljubili su momke i veselili se kao da su i oni prvaci. Svaka im čast!
 

DESNICA BEZ STISKA

Žali se trener Miha Laušić: 

- Nitko iz Dugog Rata nije nam čestitao na uspjehu. Jedino su nam desnicu stisnuli ljudi iz RO „Dalmacija", te predsjednik Skupštine općine Omiš Stjepan Jurčić koji nas je i primio. A drugovi iz Mjesne zajednice Dugi Rat i naše kolege iz sportskog društva „Orkan" ni da rekoše: „Bravo momci!" Ne znam zašto sve to. Možda nam zavide na uspjehu. Čudni smo mi ljudi...

— Poslije povratka u Dugi Rat primio vas je i predsjednik Skupštine općine Omiš Stjepan Jurčić. Mladići su mu, čuli smo, ispričali nešto neobično vezano uz vas?
— Smijem se i ºad kad se toga sjetim. Noć uoči prvenstva sanjao sam da smo prvaci. I odmah ujutro kazao sam to momcima, a oni su mislili da ih ja na taj način bodrim. Ne, stvarno sam usnuo taj san koji je na sreću sutradan postao java.

— Dobro, titula je osvojena, uspjeh je i proslavljen... Što sada?
— U „Orkanu" trenutno trenira petnaestak kuglača. Ova četvorka prednjači kvalitetom, ali i ostali su natjecatelji dobar „materijal". Cilj nam je plasman u Prvu kuglačku ligu. Nadam se da ćemo uspjeti.

— Nije li to ipak preveliki optimizam?
— Nije. Momčad je mlada, perspektivna, svi mladići neobično vole kuglanje, marljivo treniraju i vjerujem da uspjeh neće izostati. Eto, dvojica orkanovaca, Matulić i Bauk, ušli su u B sastav omladinske reprezentacije Jugoslavije. To je najbolji dokaz da se u našem klubu dobro radi. Uskoro na odsluženje vojnog roka odlaze Šarić i Bauk. Kad se vrate iz JNA, krećemo prema Prvoj ligi.

POMOĆ „DALMACIJE"

— Malo je nedostajalo da uopće ne otputujemo u Apatin — kaže Laušić. - Nije bilo novca za put. A onda su nam još jednom pritekli u pomoć drugovi iz radne organizacije „Dalmacija" iz Dugog Rata. Posebno zbog njih drago mi je što smo prvi.

Jer bilo je i onih što su govorili: „Ma što bacate šolde, što će oni na državnom prvenstvu!"

Prije odlaska iz Dugog Rata još jednom smo „bacili" pogled na stazu. Zlatna četvorka obarala je kao od šale vojsku čunjeva. Zvonce koje označuje da je srušeno svih devet čunjeva pozdravljalo nas je na odlasku ...