Za mrvu jubavi - za puno radosti

Na balkonuUoči humanitarnog koncerta na Gripama koji je namijenjen kupnji neophodno potrebnih aparata za Jedinicu intenzivnog liječenja djece (JILD), Dječjeg odjela KBC Firule, iz osobnog iskustva osjećam neodoljivu potrebu da vas, dragi čitatelji, potaknem da se pridružite ovoj humanitarnoj akciji, da okrenete onaj broj telefona i kupite kartu i odete na koncert, da pomognete... Na ovom JILD odjelu bila sam skoro mjesec dana. Svoje iskustvo skratit ću koliko god budem mogla. Naime, prije nekoliko godina, sin nam je skuterom teško stradao (ne svojom krivnjom), nakon čega je poslije hitne obrade na Hitnom premješten u JILD. Bio je u komi nekoliko  dugih, predugih dana, a posjete su bile dozvoljene dva puta na dan. U tih mjesec dana svega sam se nagledala i naslušala, od onih najmanjih beba do "krivih" i "nekrivih" mladih skuteraša i motorista ...

ZA MRVU JUBAVI - ZA PUNO RADOSTI

Piše: Nasljednica, a tko drugi (a i skuteraševa mama  :-)

U tih mjesec dana svega sam se nagledala i naslušala, od onih najmanjih beba do "krivih" i " nekrivih" mladih skuteraša i  motorista  (Zakon dozvoljava A kategoriju prije 18 godina ?!) i mladih vozača, bez B kategorije.

Gledati tu dječicu i djecu, mladiće i cure, gledati predan, ozbiljan, napet, mukotrpan, cjelodnevni i vrlo stresni posao liječničkog osoblja kao i pomoćnog, bio je dodatni stres za sve nas koji smo našoj djeci dolazili u posjete.

Prilikom jedne od posjeta, aparat (laički pričam jer ne znam kako se taj uređaj stručno zove), pomoću kojeg je naš sin disao, imao je monitor na kojem je prikazivalo brojke 88-90. Pretpostavljala sam, da to pokazuje dotok kisika. U jednom momentu taj aparat je počeo "cviliti" kad se brojka spustila na 54 - sam taj zvuk bio je dramatičan, a tek ugledati i tu brojku - sledila sam se.

Medicinska sestra je odmah došla i rekla da se ne bojimo - da to aparat - zna nekad tako... Jer je, nažalost, neispravan.

Nakon nekoliko dana, sin je "izašao", hvala Bogu i lječnicima, iz kome i dr. Meštrović, šef JILD-a, saopćio nam je s olakšanjem radosnu vijest, da je naš sin sada van životne opasnosti te mi je omogućio da uvečer oko 20,30 i 21 sat mogu opet biti kod njega, pomagati mu iskašljavati sekret iz sinusa i ... da Vam sad ne pričam sve detalje...  Kako smo sa sinom mogli razgovarati, čvrsto je obećao dr. Meštroviću, dr. Poliću i dr. Stričeviću, da će kad se vrati kući skuter odmah prodati te dio novca dati za kupnju novog aparata. Naravno, bilo im je drago, a nama - da i ne govorim.

Treću večer kad sam htjela doći do njega, mlada doktorica me nije htjela pustiti i rekla da mogu slobodno kući a da je sinu stanje isto, samo da malo otežano diše.

"Kako sad malo otežano diše ?!"

Zbunjeno sam sjela za volan i putem do kuće mi se počeo odmotavati film i javljati sumnje: što ako onaj aparat bude "cvilio" a on ne bude zaista mogao disati, što ako zbog toga bude nemiran, a ona mlada doktorica mu bude šiknila tablete za smirenje ..  (neću dalje niti pisati što mi se vrtjelo po glavi).

Nažalost, moje sumnje su se obistinile - svako jutro smo zvali Odjel - kako je prošla noć, ali ovog puta sestra nam je dala na telefon dr. Meštrovića, koji je rekao: "Nažalost , vrlo teška borba za život. Radimo što možemo - čujemo se za 2-3 sata."

Muž i ja smo se skamenili i počeli gledati nijemo jedno u drugo - i tiho rečem: "Znala sam. Onaj aparat ... je "cvilio" .. oni su mislili da "cvili" ka inače. On se mučio da "uvati zraka",..  Ma je li moguće da se opet vraćamo na početak.. O Bože!

Došli smo odmah na odjel i čekali, čekali .. šutjeli.. i negdje oko 10,30 prišao nam je umorni dr. Meštrović i rekao: "Sad možemo i vi i mi biti mirni - sekret iz sinusa i likvor su mu začepili bronhije, morali smo ga ponovo uspavati i očistiti sve kanale. K njemu možete opet u jedan sat."

Hvala ti Bože!

Dragi čitatelji, sigurno vas zanima što je dalje bilo - SKUTER JOŠ UVIJEK NIJE PRODAN (o našoj zahvalnosti tom Odjelu ispuštam kao za vas nepotrebnim), a sin je nakon nekoliko mjeseci oporavka uspješno nastavio sa školovanjem. Sad je puno stariji, na skuter sjeda rijetko, ali kad sjedne. Svoje obećanje, nažalost, nije ispunio.

Onaj Aparat je poslije njega još uvijek ostao gdje je i bio i "cvilio" nekom drugom djetetu, koliko dugo - ne znam. Ona mlada doktorica više nije viđena na tom Odjelu.

Nadam se  da će vam ova naša skraćena priča potaknuti da okrenete koji put onaj broj telefona i kupite karte i pođete na Gripe - jučer je tamo bio naš sin, danas su na tom Odjelu druga djeca, a sutra.

Ma sve su to naša dica!

Radi jednog "običnog" Aparata mogao je tragično završiti jedan mladi život.

Sada se skuplja novac za TRI NOVA APARATA.

Molim Vas - ODAZOVITE SE ovoj humanitarnoj akciji,

Jer...

ZA MRVU VAŠE JUBAVI - MNOGI MLADI ŽIVOTI BIT ĆE SPAŠENI,
A SAMO MRVA VAŠE LJUBAVI, ZNAČI PUNO, PUNO RADOSTI.


Hvala Vam!

Skuteraševa mama.
A tko drugi.

Who's Online

We have 266 guests and no members online