Je li došlo vrijeme da mržnji kažemo zbogom?

huliganiMržnja i netolerancija sastavni su dio svakog ljudskog bića. Tome se ne treba čuditi i to je savršeno normalno. Promatrajući događaje vezane uz hrvatsko-srpske odnose potaknute rukometnim ludilom, dolazi se do takvog zaključka. A imati toliku količinu mržnje u sebi nije normalno. I ne smije biti normalno. Na mladima svijet ostaje. Jednom je netko rekao. Na primjeru jedne obične utakmice, običnog sportskog rivalstva najjasnije se vidi kolika je količina mržnje i neprihvaćanja 'drugih' prisutna kod prevelikog broja mladih ljudi. Mulci koji za vrijeme rata nisu bili niti rođeni ili su tek netom rođeni danas svoj bijes iskazuju prema tadašnjim neprijateljima. Problem je što pritom zaboravljaju da niti u vrijeme najvećeg sukoba nisu svi Srbi bili neprijatelji. Generacije mladih koje bi trebale stasati neopterećene prošlošću danas su gore od onih generacija koje imaju istinskih razloga živjeti u prošlosti..., piše Alen Bećirović na portalu Sutra.hr ...

VRIJEDI POKUŠATI

Je li došlo vrijeme da mržnji kažemo zbogom?

Piše: Alen Bećirović / Sutra.hr
Izvor: Sutra.hr

Prošlost se nikada ne smije zaboraviti. Prošlost ne treba odbacivati. Ali s prošlošću se konačno jednom treba naučiti živjeti. Pogotovo ako se to ne radi o našoj prošlosti nego prošlosti naših roditelja, djedova i baka. Mladi su, naravno, podložni utjecajima izvana. U vrijeme kada se ne čita previše realne literature nego se o povijesti, sadašnjosti i budućnosti uči s raznih web portala, Facebook profila i slično, utjecaj 'idola' mladih je ogroman. I na žalost poguban.

zastave

Neki internetski portali pišu kako im je drago da je srpski navijač ozlijedio srpskog igrača. Jedan ministar unutarnjih poslova u nekom pokušaju smirivanja situacije prikriveno poziva na revanšizam. Jedna prelijepa djevojka koja je uzor velikom broju mladih djevojaka na svom Facebook profilu napiše za 'smrdljive četnike' (pretpostavljam da je to bilo upućeno navijačima) - 'Dabogda se udavili'.

rukomet srbija hrvatska

Jedan sportski komentator konstantno ukazuje na negativnosti koje stižu iz dvorane zaboravljajući da su te iste negativnosti proizvodili i oni koje sada tako gorljivo brani. Igrači jedne reprezentacije na proglašenje pobjednika dođu mašući zastavama (što je savršeno razumljiva reakcija na cjelokupnu situaciju), a drugi noseći na glavi kape koje previše podsjećaju na ona ružna vremena (što baš i nije razumljivo).

U jeku huliganskih napada u Srbiji gdje se poput reality showa pratio svaki korak hrvatskih navijača, domaći mediji gotovo zanemaruju dva slučaja napada hrvatskih navijača na srpske (Mostar i Split ). Susjedni mediji atmosferu na utakmici s Hrvatskom koja je obilovala primitivizmom, omalovažavanjem i bijesnom mržnjom nazivaju veličanstvenom. Atmosfera u kojoj se poraz od Srbije smatra nečim stravičnim. Atmosfera u kojoj se pobjeda nad Hrvatskom smatra nečim veličanstvenim i posebnim. Sve to, a i još mnogo drugih sitnica utječu na to da iz godine u godinu stalno imamo iste situacije.

I iskreno, ne čude me niti zabrinjavaju starije generacije. Neka i jesu ispunjeni mržnjom. Volio bih da živimo u svijetu u kojem mržnja ne postoji, ali to je naravno utopija. Starije generacije će polako proći i ta mržnja koju su akumulirali u sebi trebala bi s njima nestati, a ne nastaviti živjeti u njihovim potomcima ...

PROČITAJTE VIŠE...

huligani