Mimice: mjesto s najviše umjetnina po stanovniku

Mimice u javnom prostoru imaju dvadesetak skulptura, imaju umjetničku galeriju s vrijednim radovima, a do nove godine divlje odlagalište trebali bi pretvoriti u pitomo umjetničko izletište. Planira se razmještaj novih skulptura u mjestu, otvaranje tematskog parka početkom godine, proširenje galerije, pripreme za novu koloniju... Iza svega stoji jedna žena - Mladenka Mimica.
Dok se neki gradovi, poput Splita, iscrpljuju u planovima i razmišljanjima kome i kako napraviti te gdje postaviti skupe spomenike, u jednome mjestu, štoviše selu, spomenici, i to vrijedni, nastaju u dvadesetak dana. Kiparsko čudo zbiva se u Mimicama, koje je u subotu 20. listopada dobilo skulpture četrnaest kipara koji su dvadeset dana klesali i brusili mramor, kamen i željezo na trećem kiparskom simpoziju / koloniji "Via artistika 2018.". To su Antea Biskupović, Ante Brkić, Joško Čizmić, Ivan, Lovro, Pero i Zlatko Jakšić, Ante Jerončić, Srećko Mimica, Ivan Pavić, Emil Trutanić, Daslav Petrović, Frane Šitum i Mate Turić..

VIA ARTISTIKA 2018.

Mimice: mjesto s najviše umjetnina po stanovniku

Piše: Siniša Kekez / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija


Rad je umjetnicima bio donekle lakši jer su dobili blokove kamena sivca, mjesto na mulu uz more, tople obroke i riječi kolega i organizatorice, pokretačice i glavne logističarke Mladenke Mimice. Budući da je mjesto dva dana bilo bez struje, ona im je osigurala i agregat da brusilice ne ostanu bez energije.

Gospođa Mimica u dogovoru s kiparima odlučile gdje će skulpture biti postavljene. Uostalom, nije joj prvi put, s prijašnjih kolonija dvadesetak skulptura stoje u javnom prostoru, u Mimicama, Omišu i u Lokvi Rogoznici. To Mimice vjerojatno čini mjestom s najviše skulptura, uz napomenu da je područje gdje su one raspoređene dosta široko jer Mimice ne pate od centralizacije.


Mimice liberal les

- Probala sam i ja raditi u kamenu, koji je moja velika ljubav, no po očevu nalogu išla sam drugim putem. Radila sam kao ekonomistica. Imala sam dosta dobru poziciju u tvrtki, ali žao mi je svakog dana koji sam provela u Njemačkoj. Uvijek sam bila ovdje, u Mimicama. Ovaj prostor mi je božanski. Tek krajem sedamdesetih otvorila sam se skulpturi, bavila se keramikom, imala sam atelje i galeriju. Trideset godina vodim likovnu koloniju. Od 1998. smo registrirani, do tada sam radila volonterski. Sada pomažu Grad Omiš i omiška Turistička zajednica. Ovaj put pomogao je čak i županijski TZ. Tek prije dvije godine, kad je grad formirao vijeće za raspodjelu sredstava u kulturi, od Omiša sam počela nešto dobivati. Od države dobijem vrlo malo. Kolonija je financijski zahtjevna, košta 140 tisuća kuna, a ja pokrivam pola. Nema šanse za povrat toga novca. Motivira me ljubav za selo. Nije lako organizirati, malo je podrške u mjestu. Ali ljudi se vesele. Umjetnost radi polagano. I budi svijest - optimistično kaže Mladenka Mimica, dodavši da su skulpture spoj klasičnog i modernog, a svi umjetnici vrsni majstori.

Kolonija je međunarodna, ne samo zbog ovogodišnjeg gosta iz Bosne i Hercegovine Ante Brkića. Prije su, kaže, dolazili Nijemci i Norvežani, a posebno je ponosna na barku Nijemca Nilsa Tofarna, koja je postavljena odmah pored plaže. Ove godine kipar Mate Turić napravio je dojmljivo Jedro. Da nije od kamena, bojali bismo se da ne odjedri. Brod pod jedrom nazvao je Mladenka, što samozatajnoj organizatorici nije skroz po guštu. Ali umjetnik je uvijek u pravu.



A na mimičkom mulu klesali su, brusili i rezali Ante Brkić, Antea Biskupović i Zlatko Jakšić uz nekoliko kolega i kibicera s mula, iz kafića i s plaže.

Ante Brkić, akademski kipar iz BiH, koji se bavi i slikarstvom, uz prigodnu kapu i odijelo koje ga štiti od sunca i prašine, ručno i strojno radi modernu žensku figuru. - Prvi put sam ovdje i dojmovi su izvanredni. Treba dati podršku ovom međunarodnom simpoziju, a treba apostrofirati i našu poslanicu kulture, ne samo ovog dijela obale nego i šire. Galerija u mjestu je kao hram. Deset dana radio sam na skulpturi koja će stajati pred Turističkom zajednicom. Kažu da su skulpture naša djeca, paćusezbogsvoje vraćati u Mimice - kaže Brkić.

Antea Biskupović odlučila se za apstarhiranu formu. - Ja sam jedina kiparica na koloniji. Općenito je malo kiparica koje rade u kamenu. Ovim radom istražujem kamen kao materijal. Radilo se ručno i strojno, s trudom i ljubavlju. Na petoj sam godini studija kiparstva kod Kuzme Kovačića i ovo mi je prvi veći rad. Čast mi je što sam u društvu s afirmiranim kiparima - kaže mlada Omišanka, pred kojom su još brojna kiparska istraživanja.


Težak, arka i sveti Florijan

Zlatko Jakšić napravio je skulpturu posvetu muci domaćeg malog čovjeka. - Da nije bilo težaka koji su kopah, ne bi bilo ni mjesta kao što su Mimice. Težak ima gestu umornog čovjeka, motika je uz njega, ne vidimo što je za marendu. Moja mati znala je reći: Ne pokazuj ljudima muku i nevolju. To je ta gesta - kaže Zlatko, jedan od četvorice Jakšića koji su u koloniji. Mladenka Mimica skulpturu težaka vidi u mimičkom polju, gdje bi gradila nove umjetničke putove i raskrsnice, dok bi je autor rado vidio uz more. Vidjet ćemo je U umjetnik uvijek u pravu.

Joško Čizmić, autodidakt iz Dugog Rata, slikar i umjetnik po potrebi, kako kaže, od starog oruđa napravio je ribu. - Kao i sve ribe, i ovu sam napravio od alata koji je bio u upotrebi. U svaki taj komad alata ugrađeni su trud i energija koju osjećam. Iskoristio sam različite tipove alatki, od poljoprivrednih do građevinskih, a tu je i mazgino kopito - kaže Čizmić, čiji bi rad trebao stajati na parapetu mula u Mimicama.

Ivan Pavić napravio je svetog Florijana, zaštitnika vatrogasaca. - Htio sam da se svidi djeci. Mislim i da hoće jer djeca vole vatrogasce. Radio sam u realističnom stilu. Stavit ćemo ga na jednometarski postament, djelovat će bolje. Smjestit ćemo ga negdje da bude dostupan - kaže Pavić.

Daslav Petrović, profesor u Klesarskoj školi u Pučišćima, napravio je rad “Kroz buru". S Brača su došle skulpture svetog Roka (Pero Jakšić) i svetoga Vida (Ivan Jakšić). Ti sveci zaštitinici su naše župe i doći će na Lokvu, kaže Mladenka Mimica. koja je posebno zadivljena Bogorodicom mladog kipara Ivana Jakšića. Napravio ju je u tri dana, obigravao je oko nje kao baletan - kaže ona.

Frane Šitum izradio je brod od sedam metara, "Arca Noae". Od željeza i od drveta je i u obliku ribe i vidjet će se s mora. Kao i druge, i ova će skulptura buditi svijest prema prostoru. Samo umjetnost to može, kaže Mladenka.

Emil Trutanić kreirao je "Krunu života”, Lovre Jakšić svetog Irineja.

Pero Jakšić napravio je matića. Matić je mitsko, fabulozno mimičko biće koje živi u jamama, kojih je pun mimićki kraj. Matiće je u knjigama opisivao veliki kipar i slikar Joko Knežević, uzor Mladenke Mimice. Njegovo nyesto bit će u aleji skulptura na sadašnjem odagalištu. a budućem izletištu koje Mladenka planira oživjeti i pričama.

Matić je bio povod da se nožno i strojno popnemo u mjesto iznad ceste. Na ulazu u groblje dvije su skuplture Pere Jakšića, a unutar groblja Usnuli anđeo Marcosa Dominqueza, posvećen tragično poginulom mitničkom dječaku.

Mjesna crkva također ima bogatu zbirku umjetnina sakralne tematike, svjetovnu je prebacila u mjesnu galeriju, smještenu nešto više u mjestu. I nju je pokrenula, pogađate, Mladenka Mimica. Preko puta crkve je Mladenkina kuća, s keramičkom umjetninom na fasadi. Kuća je, pod pokroviteljstvom Unesca, bila “Garten Eden 2000”. Sudjelovalo je 11 žena umjetnica, radili su se motivi flore, ptica i anđela.




Od odlagališta do izletišta

Malo iznad na vrhu mjesta je galerija, raznolikog i bogatog slikarskog i kiparskog postava. Nađe se tu lokalnih i inozemnih autora, domaćih klasika. prikupljenih s ukusom i ljubavlju. Jedna je soba posvećena i Mimicama, starom selu. koje se, čujemo i vidimo, počelo devastirati neautentičnom gradnjom. U galeriji je prije bila škola, a Mladenki ju je dala na korištenje Poljoprivredna zadruga Mimice. Ta S zadruga još drži istoimeni restoran u centru Zagreba, gdje Dalmatincima i ostalima desetljećima taži glad za giricama i zavičajem.

- Prostor imam uz simbolični najam, a galeriju vodimo kći i ja. Četiri ljetna mjeseca je otvoreno, svaki dan od 18 do 20 sati, dođu i furešti. Dobit ćemo naj vjerojatnije i donju etažu zadruge pa da cijela kuća postane galerija. O tome odlučuje upravno tijelo Poljoprivredne zadruge Mimice, kaže Mladenka, čiji planovi sežu još više, na divlje odlagalište iznad Mimica gdje, kaže, kamioni iz različitih općina već trideset godina dovoze zemlju i materijal s gradilišta i iskopavaju ga ispod stare ceste. Pokušavala je divlji iskrcaj i devastaciju zemljišta zaustaviti s općinom Omiš, primala i prijetnje.

Prije petnaestak dana dvije nasljednice iz obitelji Mile i Galina Mimice odlučile su donirati zemlju općini, pravno rečeno izdvojiti iz parcele. To je zaista velikodušno. Cilj je zatvoriti divlji deponij između Mimica i Lokve i pretvoriti ga u javno dobro. Vidikovac je tu izvanredan. Sa 180 metara visine vidi se sve do Pelješca.

Već tri godine surađujem s gradom Omišem. Ovaj projekt im se svidio i odlučili su investirati. Napravit će se drenaža za vodu da ne dođe do klizanja. Investicija košta 200.000 kuna, a trebalo bi biti gotovo do kraja godine.

Obližnja kava, na koju netko neovlašteno polaže pravo, mogla bi prema ideji redatelja Petra Buljevića biti odlična ljetna pozornica, kaže Mladenka Mimica, dodavši da je u ožujku imala aneurizmu. Ali se oporavila i ne misli stati. Jer planovi su jasni: razmještaj skulptura u mjestu, radovi na divljem deponiju, otvaranje tematskog parka početkom godine, proširenje galerije, pripreme za novu koloniju...

Povezani članci

Who's Online

We have 331 guests and one member online

  • admin