DUGI RAT

Početkom Svibnja tradicionalno se bavimo temama na najvažniji dan međunarodnog radništva, ali njemu kao cjelini počinje ponestajati izbora u ovoj rundi "kaosa pod nebesima". Diljem Europe konkretne ljevičarske opcije slabe i izgledaju sitno u usporedbi s desnicom koja se nezaustavljivo propinje hraneći se cijelim nizom kriza. Za radnike, njihova prava i njihove živote, to je nagovještaj još puno težih vremena. Ljevica propada jer je ideološki atrofirala. Čak do te mjere da konkretne ideje zvuče krajnje arhaično, neozbiljno, neizvedivo. To nije nužno problem. Neke stare ideje i treba odbaciti, ali na mjesto njih ne može doći nešto što borbom za socijalnu pravdu i slične stvari bježi od uvijek prisutnog i očitog - kapitalizam je eksploatirajući sistem koji eksploatira radnike za dobrobit vlasnika kapitala.
Stari problem ostao je isti, ali oko njega nisu nikle nove ideje kako ga riješiti. Ne znači da neće, ali čini se da to ide u smjeru gdje stvari "trebaju postati gore da bi postale bolje". Što se pak tiče "kaosa pod nebesima", izgleda kako su neki, možda u nedostatku mašte, zaključili da je jedino rješenje čekati na totalni kaos ili pak na imploziju kapitalizma. To nema previše smisla jer, kao što i vidimo, postoje opcije koje su daleko spremnije iskoristiti takvo stanje.
Europske zemlje će se zabarikadirati u nacionalizam kad "zagusti", a to može dovesti do sumorne budućnosti u kojoj će postojati eksploatacija doma ili front vani, jer Europa koja se vraća na nacionalne osnove teško da će biti mirna Europa, piše Advance.hr.
U nedostatku teorije koja bi mogla biti novi pogon za promjenu svijeta iz temelja, mogu li se radnici ičem nadati?
Mogu, itekako, a pred njima je jedna velika borba koje u ovom trenutku možda nisu ni svjesni iako već sad sudjeluju i samim svojim stavom daju svoj važan doprinos. Svijet je u takvom stanju da vrijeme ni nije pogodno za borbu protiv osnovnih uzroka eksploatacije, umjesto toga radnici Europe i svijeta moraju zbiti redove kako bi zaustavili dva prijeteća zla: Treći svjetski rat i povratak fašizma u nekom novom obliku.
Radnici svih zemalja slažu se da ne žele rat. Nije da ih se pita, ali sama činjenica da narodi nisu "zaluđeni" ratom već je sama po sebi ohrabrujuća. U ovim trenucima i ruski i ukrajinski radnici, pretvoreni u vojnike, masovno ginu u sukobu koji im je nametnut. Da mogu birati front bi utihnuo. Za ukrajinsko-ruski sukob je očito prekasno, ali ostatak Europe se mora trznuti na vrijeme jer će u protivnom završiti na isti način ako njihove elite tako odluče ili dobiju takve naredbe.
Sva sila daleko najveće ljudske klase, one radničke, mora u najmanju ruku biti potpuno odlučna oko toga da se militantno suprotstavlja militarizmu. To je najveći i najhitniji izazov današnjice i za to nije potrebna duboka i kompleksna ideologija - to je iskonski otpor smrti i borba za život. Glas radnicima nikad nije dat, ali oni diljem svijeta na današnji Prvi svibnja složili bi se da ratovi, kao što su ovaj u Ukrajini i u Gazi, moraju odmah stati. Poruka je jednostavna, potpuno odbacivanje rata, a u vremenima kao što je ovo može biti revolucionarna.

Izvor: Advance.hr