Geopolitika: Kraj Europe mira i prosperiteta, početak Europe neizvjesnosti i straha
- Details
- Rubrika: Iz Medija
- Datum: 31 Svibanj 2025
- Čitanja: 13
Razdoblje Europske unije "mira, stabilnosti, demokracije i prosperiteta", kakvu eurobirokracija beskrupulozno propagira i danas, završena je s početkom rata u Ukrajini, kada zapadnoeuropski lideri nisu bili na razini mentalne kondicije koja bi im omogućila prepoznavanje makar elementarnih dugoročnih opasnosti po proklamirani "mir, stabilnost, demokraciju i prosperitet" ne samo EU-a kao par excellence liberalno-globalističkog projekta, već i unutar njenih heterogenih zemalja članica kao formalno suverenih entiteta.
Zajednička emisija EU obveznica za financiranje nabave oružja i ratnih potrepština, i fiskalna fleksibilnost za zemlje članice (iako je deregulacija u toj sferi do sada bila kažnjivo djelo i sankcionirano je stotinama milijuna eura po svakom prekršitelju) – postali su tako stvarnost koja je prije četiri-pet godina bila nezamisliva.
SAD su same po sebi podrazumijevajući i neizbježan partner u ovom projektu užurbane militarizacije Europe iako je za sada nejasno kako će "antieuropska" a "proruska" američka administracija i Pentagon reagirati na "mrvice" u okviru 35-postotnog dijela divovskog proračuna za buduće naoružavanje Europe.
Izazovno je, ali militaristički duh je opet izašao iz boce i mogao bi ubrzo dosegnuti čak i do Australije, Kanade, Japana, Južne Koreje... liberalnih demokracija s razvijenim obrambenim industrijama i zajedničkim interesom za europsku sigurnosnu arhitekturu...
Piše: Zekerijah Smajić
Izvor: Geopilitika.news
Umjesto mudrosti i realpolitičke analize rata u Ukrajini zapadnoeuropska politička elita, uključujući i čelnike svih ključnih europskih institucija, sve harmoničnije svakodnevno djeluju onako kako ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski govori u svojim tv-naracijama prethodne večeri. Ako on zatraži "nove sankcije Rusiji", EU klimavci sankcije ubrzo uvode.
Međutim, ništa nije toliko opasno po Europu kao geopolitički topos i po sigurnost njenih građana kao što je prošlotjedno brzopotezno razmještanje njemačke oklopne brigade u Litvi, nedaleko od ruske granice. Prva je to njemačka formacija izvan njemačkog tla sve od završetka 2. svjetskog rata jer joj angažmane takve vrste nisu dopuštali saveznici protiv njemačkog fašizma, među kojima je i bivši SSSR čiji je međunarodno-pravni slijednik upravo današnja Rusija – povijesno odvažna država na čiju su granicu, nakon 85 godina, ponovo stigli njemački šljemovi.
Iako su ovaj povijesni događaj liberalno-globalistički mediji svjesno ili iz nehata minimizirali, vrijeme će brzo posvjedočiti do koje se mjere Njemačka vojno i geopolitički već otela kontroli i do koje granice ona smjera stići.
Retorički, Merzova vlada neskriveno želi tek "obnoviti vojnoindustrijsku nadmoć u Europi" i biti njen čuvar "od svake agresije". Međutim, kroz dugu povijest europske geopolitike i kroz saldo tadašnjih neizmirenih teritorijalnih računa, Njemačka se u dva svjetska rata pokazala bespoštednim izazivačem. Jest bila poražena, okupirana (neki kažu da je i danas), ali s posljedicama i također neizmirenim računima. S ovim razvojem događaja valja nam se pribojavati njemačke vojne premoći u Europi.