Marina Kelava: Kroz Zagoru, Hercegovinu i uz obalu Jadrana

...Predvečer u Omišu, gradu između planine, rijeke i mora koji inače volim, opsadno stanje kao kad se iskrcaju tri kruzera u Dubrovniku. Ulicama se ne može prolaziti. Dok čekam u kilometarskom redu u trgovini, tamo negdje kod vitrine sa salamama, gospođa ispred se obraća dvjema kćerima tinejdžerkama antologijskom dvojezičnom rečenicom: "Papa hat gesagt da je parizer najbolji." Sve je u toj rečenici, i sadašnjost njemačkog života radnog čovjeka i nostalgija za prošlim vremenima kad je parizer bio nešto najbolje što se nudi u jedinoj trgovini u nekom selu Zagore vjerojatno. Sljedeći dan mi preostaje tek dvadesetak kilometara do Splita. Međutim, kao i ostali veći hrvatski gradovi tih je dvadesetak kilometara gora noćna mora od dvjesto kilometara ostale ceste. U Podstrani je stvorena kolona koja mili satima. Poneki vozač se pristojno odmaknuo od ruba pa ga prolazim bez problema, ali svaki treći, četvrti, vozi preblizu stijeni pa ga ne mogu preteći već sam prisiljena militi s kolonom do trenutka kad se cesta odmakne od stijene. Kad se kolona napokon razbije, magistrala prelazi u četverotračnu brzu cestu pa preostaje moliti svemir da ti poštedi život i bicikl do prvog križanja koje omogućuje put prema središtu Splita...

NA DVA KOTAČA

Kroz Zagoru, Hercegovinu i uz obalu Jadrana

Piše: Marina Kelava / H-Alter
Izvor: H-Alter


Napuštena sela i česme uz put koje učim cijeniti, javno dobro koje treba zaštititi, i nezrele smokve, i kamenjar, i cvrčci, i smirene planine kojima ne znam ime. I nigdje čovjeka. Nijednog usamljenog biciklista. Nijednog zalutalog turista. Čudim se iskreno ovoj ljepoti koja miruje tako blizu od ljudskog mravinjaka dolje na obali. Čudim se kako uspijeva i dalje biti neotkrivena. Radujem se tome. Jer nešto dalje čeka drugo lice krša, ono obalno, na koje je odavno udaren pečat "turizam, zauzeto"...

PROČITAJTE VIŠE..