Kad nemaš di ni izać..

Noćni život Splita / Opisuje riječ ništa / Kad nemaš di izać / Ne smeta ti kiša / Jedino kafići dnevno / Mlate tu paru / Pseudointelektualci sjedaju na kavu / Ljudi s previše maski / Nemaju mjeru / ST stanje uma / Samo sjede i seru / Firma je u stečaju / Iz nje vade vreće novca / Ti psuješ Hercegovce / A žena ti Hercegovka / I radiš napornije / Nego za vrijeme Juge / Plaće ne dolaze / A ne možeš otići / Nigdje drugdje... Ovo su riječi s prvijenca albuma splitsko-zagrebačke hip-hop grupe "Dječaci".Dovoljno je samo jednom preslušati album da bi shvatili što smo napravili svojoj vlastitoj djeci ...
 

Magnum crimen hrvatskog revizionizma

U hrvatskom se javnom prostoru često nameće teza da su oni koji traže istinu i priznanje komunističkih zločina mračni desničarski povijesni revizionisti. Revizionizam danas služi kao ekskomunikacijska anatema, prikladna retorična strategija eskapizma kojom se nastoji odvratiti pozornost hrvatske javnosti od povijesnih činjenica jugokomunističke vladavine i zločinačke prakse. Dojučerašnji titoisti-revizionisti danas su postali protuhrvatski negacionisti komunističkih zločina..., piše Jure Vujić na stranicama Vjenca ...
 

Na djelu je potpuna destrukcija hrvatskog naroda

Poznato je da imunološki sistem konstantno nezadovoljnih i besperspektivnih ljudi lako stradava. Statistike kažu da se u Hrvatskoj u zadnjih 20 godina postotak kancerogenih oboljenja povećava velikom progresijom. Očito je da su te dvije činjenice povezane. Na djelu je potpuna destrukcija hrvatskog naroda (jesmo li zato stvorili hrvatsku državu i za koga?) koja se manifestira i kroz enormno povećanje potrošnje psihosomatskih lijekova zbog nezadrživog  povećanja psihičkih i fizičkih obolijevanja. A tko to u Hrvatskoj u najvećoj pljački od svih tranzicijskih zemalja, čini stanovništvo besperspektivnim, opljačkanim i baca ga u siromaštvo, nezadovoljstvo i očaj, dakle podložno oboljenjima i nedopustivom povećanju umiranja kao posljedici?... pita se naš suradnik Petar Hajdić u svojoj kolumni ...
 

Tramvaj zvan Fukushima

Tehnološki i gospodarski napredak nosi sa sobom latentne potencijale rizika i neminovnih  kataklizma. Fukushima je tek zadnji vagon "tramvaja hiper-moderniteta" koji žudi prema neprestanoj perfekciji i kontroli, koji na kraju neminovno izmiču svakoj kontroli... Katastrofa je kada vidim u nevinim dječjim očima užareni pepeo Hiroshime, "ground zero" nade, i nostalgične iskre nepovratnog vremena sreća i mira. Katastrofa nije je samo „Krik i Bijes“ u realnom vremenu već i neprestana potreba za suosjećanjem... Svi smo mi na rubu jednog ponora, jedne krajnje konflagracije, na periferiji jednog duhovnog moralnog tsunamija. Živimo u permanentnom stanju katastrofične uzbune, u sjeni bliskog i svakodnevnog Vesuve i Fukushime..., piše Jure Vujić u članku o katastrofi u Fukushimi ...
 

Što se čeka?

U završnom Izvješću Državnog ureda za reviziju o obavljenim revizijama u pretvorbi i privatizaciji o kojem je Hrvatski sabor raspravljao 2004. i 2005. godine, stajalo je kako je od 1556 predmeta za 1481 njih utvrđeno da provedbe postupaka pretvorbe i privatizacije nisu obavljene zakonito, što čini postotak od nevjerojatnih 95,17 posto. Za samo 75 predmeta utvrđeno ja da je sve obavljeno u skladu sa zakonom. Ovo su službeni podaci! To je sve nekad bilo tvoje hrvatski narode. Krvlju i krvavim žuljevima si to stekao. Nakon ovog izvještaja nama je najvažnije pitanje što u vezi toga poduzima i čiji interes zastupa kompletna hrvatska politička elita. A njima? Njima je najvažnije (i cijela sudbina Hrvatske im ovisi o tome) da mali, običan, pošten čovjek ne pomaže prijatelju u pokušaju preživljavanja, ako nije u krugu od 500 metara, jer će inače platiti kaznu od 50 000 kuna ...
 

Geni kameni i Hrvatska pljačka

Tajkunski kapitalizam u Hrvata je najordinarnija pljačka i to pljačka osmišljena u glavama školovanih i neškolovanih primitivaca katastrofalne duhovne i nedostatne kršćanske nadgradnje, primitivaca lišenih humanističkih temelja i ideala. Tko je jamio, jamio je! Svako gleda samo svoj interes, a zajednica služi samo da je se zloupotrebi i iskoristi!...
 

Vratite opljačkano!

Čemu služi nacionalizam? Nacionalizam koji se uz pojam nacije javlja na prijelazu iz feudalizma u kapitalističko, građansko društvo? Nacionalizam služi, većim dijelom, zato da bi kapitalistička vrhuška neke nacije, najčešće krvavo, izvukla dijelove teritorija i stanovništva ispod utjecaja drugih vrhuški, ogradila ga nacionalnim granicama, kako bi točno znala unutar kojih granica može pljačkati vlastito stanovništvo, a da pri tom nemaju kontraproduktivne probleme i nesporazume sa tuđim elitama koje pljačkaju svoje na svom nacionalnom teritoriju. A što najveći dio naroda, ti opljačkani, dobivaju za uzvrat? ...
 

Socijalizam će se ipak vratiti

Kome trebaju ovakva društvena uređenja, ovakav kapitalizam, ovakvo uređenje ljudskih zajednica s ovoliko grabeži, egoizma, nasilja, ubijanja, otimačine, nemilosrdnosti, životinjske okrutnosti i bešćutnosti prema bližnjima? Je li to vrhunac razvoja ljudskog društva i najsavršenije uređenje?  Uređenje najprirodnije i najbliže ljudskoj prirodi i dano nam zauvijek? Je li to vrhunsko postignuće? Ta globalizacija, to povezivanje kapitala i profita u svjetskim razmjerima, koje nudi moć i nepotrebno, ogromno, neprirodno i bahato obilje samo maloj grupi, navodno eliti. Eliti u čemu? Eliti u beskrupuloznosti, grabeži i poremećenosti, bijegu od prave, humane ljudske prirode i solidarnosti među ljudima ...
 

Ovce napadaju

Posljednjih se dana diljem Hrvatske snima film "Kako preskočiti ogradu i postati još veća ovca". Nađe se tako jedan golobradi mladić koji svoje, a i frustracije nacije odluči riješiti na ulici. Pravi vođa pobune, rekli bismo. Međutim, problem je kada taj vođa postane samo jedna u nizu ovaca koja je doduše nešto glasnije meketala, ali postigla isti efekt kao i one koju su posve mučki čekale u redu za šišanje. Što smo dobili prosvjedima koji se organiziraju posljednjih nekoliko dana diljem Hrvatske? Dobili smo male skupine ultraisfrustriranih ljudi koji svoje frustracije pokušavaju na maksimalno pogrešan način ispucati na ulici. Što za nezaposlene, bolesne, branitelje, invalide, djecu i roditelje, studente, učenike, sportaše i ostale predstavljaju famozna preskakanja ograde od strane mladića koji je valjda svoj prosvjed osmislio kao predizbornu kampanju za svoju (vrlo vjerojatno nikakvu) političku karijeru? ...
 

Facebookiraj me nježno

Zanimljiv je fenomen Facebooka. U nekoliko godina je zapravo postao 'must have' naših života. Prije nego što uopće počnem pisati ovaj tekst, bilo bi u redu naglasiti da sve ovo pišem iz perspektive svojevrsnog ovisnika o Facebooku. Međutim, u svakoj ovisnosti postoje trenuci trezvenosti, a mene je taj trenutak uhvatio baš sada. Idemo, dakle, podijeliti ovaj tekst na 5 dobrih i 5 loših strana Facebooka ...
 

I Maradona je Hrvat, zar ne?

Pazi ovo, ja sam prosječan Hrvat. Nisam bogat, nisam prosjak, nisam doktor, nisam bedak. Dakle, uspostavili smo neke granice. Nije mi toliko loše u ovoj zemlji. Imamo odličnu Vladu, imamo fenomenalne političare, gospodarstvo nam cvjeta.. Ali ta politika više svima izlazi na uši, pa hajmo malo u sportske vode. Imamo Kostelića, Vlašićku, rukometaše, nogometaše, vaterpoliste, tenisače, veslače i niz drugih uspješnih sportaša. Imali smo i biatlonca, ali je utekao u veću susjednu zemlju. Ovi individualni sportovi i nisu toliko napeti, jer u njima sve vrvi od samih uspjeha i skandala. Dobro dobro, tu i tamo se malo porječkaju tate Vlašić i Kostelić, ali mislim da je to samo da rasplamsaju ljubav između svoje djece. A kad se oni malo pohvataju za 20-ak godina razvaljivati ćemo i u skijaškim skokovima ...
 

Najedimo se prije izbora

Da su naši političari sumnjivog morala, inteligencije i naravno sposobnosti već svi odavno znamo. Da im ne treba vjerovati, da ih ne treba pretjerano slušati, a pogotovo ne očekivati nešto značajno bolje isto tako znamo. Da je oporba u 90% slučajeva isto sranje kao i vlast, samo upakirano u drugačije pakovanje također znamo. E, sad kada smo utvrdili sve što znamo, ajmo se ipak malo iznenaditi. I to ne bilo kime, već vrlo vjerojatno budućom vlašću predstavljenom od strane dva glasna pijetla: Zoran Milanović i Radimir Čačić. Kite se oni svojim perjem i vjerojatno im je lijepo, ali što to znači za nas, tako sitne obične ljude koji smo u odnosu na njih samo poslušne kokoške, umjesto da takve pijetlove sredimo kao kune? Ah, vrlo vjerojatno ništa novoga, ali pokušajmo analizirati ...
 

Ivan Šuker - uspon i pad vječnog studenta

Ivan Šuker jedan je od onih koje premijerka Jadranka Kosor namjerava smjeniti u skoroj rekonstrukciji Vlade. Čovjek koji nikada nije priznao grešku i koji je financije vodio kao da je slušao predviđanja babe Vange, a ne zdrav razum konačno je došao do kraja svoje ministarske karijere. Hoće li njegova zamjena biti bolja, pokazati će vrijeme… A do tada možete se zabaviti uz jedan kratki filmić o usponu i padu vječnog studenta Ivana Šukera... Nadajmo se samo da ćemo konačno izaći iz prihodovnih sranja i umjesto go*nima, državni proračun puniti novcem...
 

Teror knjige

Književnost se stavila u službu promocije egoističnih "mljackavih, jestivih pričica" koje bi ionako izgubljeni čitatelj u tom moru ontološke kakofonije i sinkretizma trebao fetišizirati. Kao što je jučer službena logocentristička totalitaristička propaganda književnost bila usmjerena prema masovnoj indoktrinaciji, današnja je hedonistička liberalna ili pak kritička underground književnost u službi logike potrošačkog čopora. Treba usmjeravati i zavoditi potrošača knjige, ali uvijek održavajući iluziju "slobode izbora". Permanentna i meka prisila za konzumiranje treba biti praćena politički korektnim diskurzom slobode, promotivnim sajmovima, "književnim" festivalima, književnim emisijama ili "profinjenim ukusom". Naime, u današnjem društvu književne hiperproduktivnost i estradizacije pisane riječi globalna hobotnica izdavačkih kuća, marketinških tvrtki i društava zabave preplavljuje nas tonama nekorisnih i beznačajnih tekstova i knjiga te nametnutih književnih kvazitrendova. Suvremeni čitatelji nisu žrtve kojekakvih vatrogasnih neototalitarnih piromana. Naprotiv, zbunjeno vrte u "mišolovki" pošiljatelja i promotora kojekakvih književnih bestsellera, književnih radova i happeninga koji se neminovno pretvaraju u opću kognitivnu agresiju. U tom kontekstu, pravo na ravnodušnost spram toj silnoj beznačajnoj produkciji postaje magnum crimen u očima "dobrog građanskog društva"...
 

Haag: Veselin heroj, a ne zločinac!

Bilo je to još jedno tmurno jutro u Haagu. Nakon petnaest dana kiše svi zaposleni već su počeli osjećati malaksavost, umor, pa čak i nervozu. Serge Brammertz tek je tada shvatio da je metereopat. Užasne glavobolje i razdražljivost za vrijeme tog kišnog jutra potvrdile su metereopatsku tezu. - Dajte ljudi, što bi mogli raditi? Sve je nekako utihnulo. Gotovini ćemo presuditi tek iduće godine, Mladića nema, Karađić je više dosadan... Mogli bi igrati šah, ali poubijat ćemo se međusobno od dosade... - A šta je s onim Srbinom, ono neko veselo voće... Joooj, ne znam kako se ono zove... - prekinuo je uvaženog sudca zaposlenik koji je baš u tom trenutku postavljao kabelsku u ured predsjednika Suda Patrick L. Robinsona. - Mislite na onog veseljka Šljivančanina? ...