Socijalizam će se ipak vratiti

SocijalistiKome trebaju ovakva društvena uređenja, ovakav kapitalizam, ovakvo uređenje ljudskih zajednica s ovoliko grabeži, egoizma, nasilja, ubijanja, otimačine, nemilosrdnosti, životinjske okrutnosti i bešćutnosti prema bližnjima? Je li to vrhunac razvoja ljudskog društva i najsavršenije uređenje?  Uređenje najprirodnije i najbliže ljudskoj prirodi i dano nam zauvijek? Je li to vrhunsko postignuće? Ta globalizacija, to povezivanje kapitala i profita u svjetskim razmjerima, koje nudi moć i nepotrebno, ogromno, neprirodno i bahato obilje samo maloj grupi, navodno eliti. Eliti u čemu? Eliti u beskrupuloznosti, grabeži i poremećenosti, bijegu od prave, humane ljudske prirode i solidarnosti među ljudima ...


SOCIJALIZAM ĆE SE IPAK VRATITI

Piše: Petar Hajdić

Jer što nam to nudi perjanica kapitalizma, Sjedinjene Američke Države, popularnije Amerika, svojim uređenjem i primjerom koji, kao najveća vojna i ekonomska sila svijeta, nasilno nameće i širi zemaljskom kuglom. Globalni kapitalizam! Neoliberalni kapitalizam.

Kapitalizam koji na vrhuncu svoga razvoja, u najbogatijoj i najmoćnijoj zemlji svijeta čini da Amerika drži čak 40 000 000 svojih građana bez elementarne zdravstvene zaštite, bez elementarne civilizacijske stečevine, ljudskog  prava na medicinsku zaštitu!

Istovremeno Amerika  akumulira ogromno svjetsko bogatstvo i resurse jer je uz svoju ogromnu proizvodnju i privrednu snagu ujedno i  najzaduženija zemlja svijeta koja u tisućama milijardi dolara troši tuđa, posuđena  bogatstva, zaradu i živote.

I istovremeno tih  40 000 000 ljudi ako ih nešto zaboli, ne može ići kod liječnika na pregled, ako nije sa strane stavilo poprilične sume novca koga je sve manje zbog ogromne nezaposlenosti..

To je društvo silno zabrinutih ljudi, jer zbog pomanjkanja solidarnosti i viška grabeža i bešćutnosti i najbogatiji već sutra mogu ostati bez svoje firme, dionica ili penzije ( kao što se u skoroj prošlosti dogodilo bankrotom velike korporacije "ENRON").

To je društvo gdje zbog viška grabeža i bešćutnosti i najbogatiji ima velike šanse da bude ubijen za sitne pare, a gdje siromah lako može, u sporednoj ulici, izgubiti glavu zbog samo 20 dolara, jer se gradovima kreću gomile očajnika, agresivaca, koji se za svoje beznađe i opljačkanost osvećuju najbližima iz svoje okoline,  pa učestvuju u općem nasilju, divljaštvu i grabežu koje bi trebalo, tobože, biti "prirodno stanje" i "svojstveno ljudskoj prirodi".

A ta atmosfera i taj mentalitet upravo vrišti iz većine američkih filmova koje nam televizije po cijeli dan serviraju. Najžalosnije je što to nisu fikcije već američka stvarnost i svakodnevnica.

To "obećano" američko uređenje traži od vas da, ni slučajno, ne idete noću pješke i da zaključavate vrata automobila kod zaustavljanja pred semaforom. Da živite u Americi, čitavi kvartovi za vas bi bili preopasni i zabranjeni za kretanje, a na vratima vašeg stana kočoperili bi se mnogi lanci s bravama, a često i sigurnosne kamere.

To "obećano" i "prirodno" uređenje dozvoljava poremećenim, poluinteligentnim predstavnicima, bolje rečeno, slugama izopačene elite, da šire po svijetu sistem, društveno uređenje, u kojem je prirodno i normalno, zbog tuđe nafte i resursa, lažući cijelo čovječanstvo i koristeći najmoćniju vojnu silu svih vremena, nesputano jurnuti na praktično, prije toga sankcijama razoružan i goloruk narod druge države, ubijajući desetke tisuća ljudi. Kojih ljudi?  Sadamovih možda?   

Ma to su stotine tisuća nečijih sinova i očeva koji su na silu, državnom prisilom,  mobilizirani. A o poginulim civilima pregažene suverene države da i ne govorimo! Ili o Afganistanu.

A zbog čega sve te žrtve? Zbog boljeg života onih 40 000 000 ljudi bez elementarne zdravstvene zaštite? Sic! Ma zbog malobrojne poremećene elite koja isto tako muči, šalje u ratove i smrt i iskorištava svoje vlastite građane nevještije u grabežu! 

I što će onda Americi svo to bogatstvo i što će svijetu uopće takvo uređenje? Čemu toliko očaja, bijede smrti i užasa čak i u najbogatijoj sredini koja bi mogla biti, da pravednije rasporedi bogatstvo, pravi raj na zemlji, a ne generator pakla?

Što će nam Europska zajednica i njen kapitalizam kad su zbog profita njeni tajkuni preselili proizvodnju na istok ostavivši evropsko radništvo bez posla i perspektive?   

Zar nas primjeri Švedske, nordijskih i ponekih drugih kapitalističkih zemalja koje su primijenile neke elemente socijalističkog uređenja, ne osvješćuju i kao svijetlo u mraku, ne pokazuju gdje je cilj prema kojem se treba kretati i koji je pravi put?
    
 Zar nam primjeri i iskustva socijalističkih uređenja koja su nestala jer su se pojavila prerano na povijesnoj pozornici (kad razvijenost proizvodnih snaga i odnosa nije mogla izdržati trenutne realne životne izazove i podmetanja kapitalističke okoline) ne pokazuju gdje je rješenje i čemu treba stremiti i kako vratiti ljudskoj vrsti i svakom pojedincu ljudsko dostojanstvo.

Zar nam primjer socijalističke Kine ne pokazuje da uz prilagodbe ekonomskim i razvojnim ograničenjima, socijalističko društvo ipak može biti jako efikasno i razvijati se u ovom trenutku najbrže na svijetu, dokazujući da teorija o neodrživosti socijalističkih uređenja ne drži vodu? I da povratak na životinjsko u nama, grabež i nasilje, može tražiti samo nazadnjačko društvo, društvo koje nema budućnosti.

Sad se zagovaratelji kapitalizma pozivaju na "prirodno stanje" stvari i na savršeno prilagođavanje kapitalističkih odnosa karakteristikama i prirodi ljudske vrste i tvrde da je potpuno logična propast  socijalizma jer je, tobože, neprirodno uređenje "koje se pokazalo neuspješno", a zaboravljaju da se i kapitalizam u svojim pokušajima uspostavljanja, pojavljivao i propadao u povijesti iz potpuno istih razloga zbog kojih je propao i socijalizam!

Jer su u vrijeme pojave kapitalizma, nerazvijenost ljudske civilizacije, bolje rečeno,  proizvodnih odnosa i snaga i nepoćudno feudalno okruženje, tj. feudalno uređenje, uvjetovali ukidanje i odgađanje uspostave tada novih kapitalističkih, buržoaskih odnosa!  

Sjetimo se samo milijuna izginulih po buržoaskim revolucijama diljem Europe, od francuske revolucije pa naovamo. Lavinu borbe za tada, od feudalizma, bolje i naprednije društveno uređenje, uz milijunske žrtve, pokrenula je francuska buržoaska revolucija 1789. godine. Milijuni ljudi su učestvovali i izginuli. I što se dogodilo?

Socijalisti Ne može se reći da se tada pokazala uspješnost građanskog kapitalističkog uređenja, baš kao što ni prvi pokušaji ovovremenog socijalizma u našem dijelu svijeta nisu pokazali svoju uspješnost jer su Lenjin i ostali, ne mogavši više trpjeti i čekati, prerano krenuli protivno Marksovim teorijama o razvoju društva i ne uvažavajući stupanj razvoja svojih zajednica.

Ideale francuske revolucije, građansko uređenje, na štetu feudalnih odnosa, po Europi je prenosio Napoleon. Gdje god je došao, ukidao je feudalne institucije, ukidao feudalne tvorevine. Povijest  feudalnih republika poput Mletačke ili Dubrovačke, prestaje sa dolaskom Napoleonovih trupa i sve je govorilo da se novo, kapitalističko, buržoasko  uređenje više ne može zaustaviti.

Međutim, razvijenost ljudske zajednice (naglasimo: proizvodnih snaga i proizvodnih odnosa) u tom trenutku je bila preslaba da bi mogla sačuvati kapitalističke odnose, a pritisak feudalnih sila prevelik. Najmoćnije feudalne države tadašnjeg svijeta, gospodarski i vojno napale su novu tvorevinu.

Rusija i Pruska kojima su se kasnije pridružile sve feudalne države Europe, stvorile su "Svetu Alijansu", udruženje država koje su vođene Rusijom, Pruskom i Austrijom, u Parizu 1815 godine, potpisale deklaraciju o udruživanju s isključivim ciljem gušenja svih revolucionarnih gibanja i pokušaja ugrožavanja feudalizma, bolje reći ugrožavanja feudalnih monarhija i njihovih privilegija u Europi.

A upravo tako se u nedavnoj prošlosti kapitalistički svijet vođen Kissingerom i ostalima, udružio da davanjem "povoljnih kredita" socijalističkim državama, a zatim zatvaranjem svojih tržišta za socijalističke proizvode, uz vojne provokacije, financijski iscrpi nove i još nestabilne socijalističke države. Prokušan recept, zar ne? Ništa originalno!  

Međutim, treba shvatiti, razvoj ljudske zajednice i napredak, kad sazru uvjeti, ne može se zaustaviti. Kapitalizam zaustavljen u prvom pokušaju nije se predavao. Godina 1848. bila je godina revolucija. Europa je iznova plamtjela i krvarila u jurišima revolucionarnih, građanskih,  buržoaskih snaga koje  su na silu, diljem Europe ponovno pokušale uspostaviti novo građansko uređenje.

Milijuni ljudi ponovno ginu, krv teče potocima, ali uzalud! Ni drugi veliki pokušaj građanskih snaga tj. snaga kapitalizma ne uspijeva!   Revolucije u Beču, Mađarskoj (ban Jelačić gušio je revoluciju u Mađarskoj) i po ostalim dijelovima Europe bivaju ugušene i vraća se najcrnja reakcija, teror i policijski režimi. 

Ali sjeme kapitalizma  je bez obzira na početne neuspjehe, nepovratno posijano i kad su sazreli uvjeti  kapitalizam je napokon prevladao!   Upravo tako je i socijalizam imao svoj pokušaj i zašto bi isključivo on imao pravo na samo jedan pokušaj i samo jednu šansu? 

Poznato je da se povijest ponavlja i da od povijesti treba učiti! I u slučaju kapitalizma i socijalizma sve se ponavlja. (Nerazvijenost novih snaga, prejako neprijateljsko okruženje i naravno, nakon sloma,  nezadovoljstvo koje će iznjedriti nove pokušaje, a  koji ne moraju biti nužno nasilni).

Dakle, povlačeći paralelu, lako je pretpostaviti da će se i socijalizam vratiti kao solidarno, bolje i efikasnije uređenje (vidi Kinu) i to prije što kapitalizam bude više pokazivao svoje suludo, nepotrebno okrutno, divljačko i  neljudsko lice (a pogotovo što je slomom neoliberalnog kapitalizma u 2008. godini pokazao svoju nekompatibilnost sa novim potrebama suvremenih ljudskih zajednica).  

Na svijetu ima dovoljno materijalnih dobara i tekovina civilizacije koje bi svim ljudima mogle dati dovoljno hrane, obrazovanje i uz planiranje potomstva, proizvodnje i pravedniju raspodjelu šansi i prava na rad koje bi mogle vratiti dostojanstvo divljaštvom i grabežom izmučenoj ljudskoj vrsti. A koja sada, trenutno, na ovaj način stremi u grabežne i vjerske ratove i samouništenje.

I što sada, sa dobrim dijelom "hrvatskih", naših političara "uglednika", koji u raznim institucijama države provode američku globalizaciju i restauraciju najcrnjeg oblika kapitalizma, neoliberalnog kapitalizma čija je primjena nakon 2008. godine isto što i mamuzanje krepanog konja. Koji se onako slavodobitno i samodopadno kočopere u raznim tijelima državne uprave, uvodeći u ove prostore tajkunski kapitalizam.

I koji poduzimaju sve da zbog svoga sitnog, prljavog, egoističnog interesa i privilegija, a na štetu svih onih manje grabežnih "manje snalažljivih" i poštenih porodica, zadovolje svoje najniže nagone i potroše i unište perspektivu ogromnog broja hrvatskih građana. I koji im pljačkom ukidaju pravo na dostojanstven život, zdravstvenu i socijalnu zaštitu i što je najgore,  pravo na školovanje dostojno 21.  stoljeća.

Zaslijepljeni trenutnim dobitcima, ne vide da zajedno sa tajkunskim, neoliberalnim kapitalističkim uređenjem društva, donose u ove prostore i ogromnu patnju, bol i užas svima (pa i svojim potomcima) i da će ih sutra u boljim vremenima, povijest proglasiti nezrelima, "mračnjacima", nazadnjacima,  najcrnjom reakcijom.

Nazadnjacima  koji su pokušali na divljački, primitivan, neljudski način, zavrtjeti kolo povijesti unazad, izabravši upravo najgori tajkunski oblik kapitalizma koji im omogućava divljačku pljačku upravo primjerenu njihovom primitivizmu i divljaštvu.

Povezani članci

Who's Online

We have 240 guests and no members online