Zašto Dalmacija šuti? Recimo NE bušenju Jadrana i Vladinoj naftnoj avanturi

Slike velikog onečišćenja mora u Meksičkom zaljevu, nakon što je 2010. podmorska bušotina nafte eksplodirala i uzrokovala ekološku katastrofu koja je trajala mjesecima, još su žive u sjećanju prosječnog Hrvata poslovično kratkog pamćenja o "tuđim" nevoljama. Da, to je bio ekološki incident velikih razmjera, nešto što se, hvala Bogu, ne događa često, no vađenje nafte i naftni biznis "šporak" je svakodnevni posao. Bušenje podmorja i vađenje nafte na površinu rezultira "curenjima" i mini-zagađenjima koje se procjenjuju na ukupno 41 milijun litara nafte godišnje. Transport nafte također je veliki izvor zagađenja svjetskih mora. Izljevanje naftom onečišćenih balastnih voda tankera rezultira onečišćenjima i usprkos svim zaštitnim mjerama u sprječavanju takvih incidenata, oni se u većoj ili manjoj mjeri svakodnevno događaju. Što takva zagađenja mora mogu značiti kada se događaju u relativno malom i "zatvorenom" moru kao što je naš Jadran, mislim da svi možemo pretpostaviti. Ako se nastavi Vladina naftna jadranska avantura, bojim se da ćemo si sami početi uništavati trenutno jedinu gospodarsku granu koja nas donekle drži pinkicu poviše vode i njenu najveću komparativnu prednost. Čist i očuvan okoliš. Zašto Dalmacija i dalje šuti na ovu egzistencijalnu prijetnju koja se iznenada zlokobno nadvila nad njenom (našom!) budućnošću enigma je veća i od one ima li uopće u Jadranu nafte ili ne?

ZAŠTO DALMACIJA ŠUTI?

Piše: Mladen Banović
Ilustracija: Oceana.org