DUGI RAT

Kapitalno djelo Alfonsa Pavića, "Prinosi povijesti Poljica", koje je u povodu stote obljetnice prvog izdanja doživjelo pretisak u nakladi Društva Poljičana Sv. Jure - Priko, jedan je od naslova koje svaki Poljičanin koji drži do sebe ima na svojoj polici. "Nijedan poljički iseljenik nije iskazao toliko ljubavi i koristio toliko domovini pradjedova kao Alfons Pavić", napisao je svojedobno za Pavića njegov biograf dr. Miroslav Vulić. Sudbina je htjela da je Alfons Pavić, rođen inače u Ljubljani 1839. godine, u obitelji plemićke tradicije kojoj nije znao podrijetlo, a čiji su članovi po tradiciji obnašali časne dužnosti u Austro-Ugarskoj Monarhiji, od 1883. do 1903. godine službovao u Zadru u svojstvu carskog kraljevskog potpredsjednika dalmatinskog Namjesništva...

KNJIGE
ALFONS PAVIĆ: "PRINOSI POVIJESTI POLJICA"

Otac poljičke historiografije

Iz zanimanja za svoje korijene Pavić je pristupio izradi djela s kojim je stekao epitet "oca poljičke historiografije"

Piše: Ivan Ugrin / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija

"Nijedan poljički iseljenik nije iskazao toliko ljubavi i koristio toliko domovini pradjedova kao Alfons Pavić", napisao je svojedobno za Pavića njegov biograf dr. Miroslav Vulić.

Sudbina je htjela da je Alfons Pavić, rođen inače u Ljubljani 1839. godine, u obitelji plemićke tradicije kojoj nije znao podrijetlo, a čiji su članovi po tradiciji obnašali časne dužnosti u Austro-Ugarskoj Monarhiji, od 1883. do 1903. godine službovao u Zadru u svojstvu carskog kraljevskog potpredsjednika dalmatinskog Namjesništva.

Po dolasku na službu u Zadar, sumnjajući da je podrijetlom iz Dalmacije, Pavić piše kotarskim poglavarima neka istraže odakle su njegovi pređi.

Spoznavši da je njegovo genealoško stablo iz Poljica, Alfons je zajedno s bratom pukovnikom Dragutinom Pavićem 3. kolovoza 1883., na granici Poljica između Doca Donjega i Kotlenica kod tzv. Obišenog Duba, poljubio poljički kamen.

Od tada je više puta pohodio Poljica, materijalno ih pomagao (i danas se most između Blata na Cetini i Podgrađa naziva Pavića most) te postao najpoznatiji poljički historiograf.

Uz "Prinose povijesti Poljica", koje je objavio u Sarajevu 1903., Pavić je napisao još dva djela: "Mosor", objavljen u Zadru 1907. te još jedan naslov tiskan u Sarajevu, "Štatut poljički" iz godine 1908.

Prinosi povijesti Poljica

"Ovo velebno djelo sazdano na 152 stranice popraćeno s 39 slika i 5 rodoslovlja, te pisano usuđujemo se reći, znanstvenom akribijom zrači snagom i uvjerljivošću jednako onda kada je pisano kao i danas dok ponovno listamo njegove stranice. A evo zašto: nitko do sada nije osporio niti jedan autorov navod, jer su svi, a to je veličina ovog djela, potkrepljeni najrelevantnijim povijesnim vrelima i pomno odabranom literaturom.". Piše to među ostalim dr. Ante Laušić u proslovu pretiska iz 2004., koji u ime nakladnika, Društva Poljičana, potpisuje Martin Žilić, te urednik Ivan Banić.

Dio mozaika i odora koju je nosio Knez čuvaju se u muzeju u Gatima

U jednom od pet rodoslovlja autor se posebno bavi rodovnikom porodica, koje lozu vuku od plemića Jurja Rajčića i Dražoe-Dražoevića. Rečeni rodovnik sastavljen je po rodoslovnim ispravama, objelodanjenim po popu Petru Škarici i po prepisu jedne sa spomenutim skoro sasvim jednake isprave, koji je prepis piscu dostavio Mate Jelić iz Donjeg Doca. Uz to su grbovi obitelji Ugrinović i Dražoević.

Juraj Rajčić je kao plemić iz Ugarske došao u Poljica. Umro je u Splitu i pokopan je u klaustru sv. Kate u crkvi sv. Dominika. Imao je dva sina, Ugrina i Novaka. Ugrin se ženio tri puta, druga mu je žena bila rođena Dražoe. Po njemu se nazvala loza Ugrinovića koja je dala i poljičkih knezova i biskupa Nikolu. Od Ugrinova brata Novaka koji je imao sina Petrića, umro bez djece, i drugog sina Pavla, razvilo se pleme Pavića koje je imalo više velikih knezova u Poljicima, od kojih potječe i Alfons Pavić.

Pavić uvodno posvećuje dosta prostora rodoslovlju praotaca Rajčića i Dražoevića i njihovih potomaka i u prilog tome donosi značajne isprave. Potom piše o upravi Poljica, dokumentima koji potvrđuju granice kneževine.

Najveći dio knjige posvećen je redu poljičkih župana i velikih knezova. Donosi i epizodu obračuna oko zemlje sa splitskim nadbiskupom Rajnerijem koji je bio kamenovan ispod Debelog Brda nedaleko od sela Dubrave.

Opisuje i rat s Turcima podno Klisa, slobodnu kneževinu sve do poljičkog ustanka ugušenog od Francuza 1807. godine.

Posljednje poglavlje nosi naslov Francuska vladavina, u kojem Pavić donosi i pisma posljednjeg velikog kneza poljičkoga, Ivana Čovića, koji se nakon pada Poljica stavio u rusku službu i umro u Petrogradu 31. prosinca 1816.

"Pri bijegu svome na ruske brodove ponio je po nekima i škrinjicu sa štatutom i povlasticama, koju je svaki veliki knez kod sebe u pohrani držao. Drugi misle da je škrinjica zaostala bila, a sadržaj njezin je dospio u razne ruke", zaključuje Alfons Pavić.