Zakučio se, prilijepio se Zakučac, staro selo Poljičke republike, uz mosorske stijene sa sjeverne strane, Gradac i Ilinac, uz klisure ga pritisnula rječica Peručica, a sred te ljepote vode i kamena, urešeno jablanima i dubovima, maleno je svetište svetog Leopolda Bogdana Mandića, franjevca kapucina, sićušnog rastom (135 centimentara je bio visok), ali velikana duhom, apostola nesretnih i siromašnih koji je svećeničko poslanje posvetio pomirenju kršćanskog Zapada i Istoka. U Leopoldovim biografijama navodi se kako je rođen u Herceg Novom 1866. godine, a ovaj svijet napustio u Padovi 1942., gdje je još za života smatran svecem, no Poljičani će s ponosom nadodati – ali porijeklom je naš, Zakučanin. Ovdje su Mandići živjeli stoljećima, otkad su negdje iz Bosne pobjegli pred turskim zulumom, a tu dolje, baš ispod svetišta, je najmanja od kamenih kuća zaseoka Mandića prišivkom Golubana i kućica njegovih predjedova iz roda Mandića - Barbinih. Pa kako Leopoldu dolaze tisuće u Padovu, tako dolaze ovih dana u Zagreb, gdje su dovezene relikvije njegova tjelešca na štovanje kroz Godinu milosrđa čiji je zaštitnik prema želji pape Frane, ali isto tako, i to cijele godine, dolaze u Zakučac.., piše Damir Šarac na stranicama Slobodne Dalmacije..

STARO SELO POLJIČKE REPUBLIKE

Oj Zakučcu, poljički Misiru

Piše: Damir Šarac / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija

PROČITAJTE VIŠE..