Zanimljivosti..

Omišanin u kokpitu Boingove 'leteće tvrđave' 747-400

Ivan Lelas- Što se komercijalnoga letenja tiče, dosegao sam vrh vrhova. Voziti Boeing 747-400 nevjerojatan je osjećaj, vrhunac karijere, što je i logično jer je doslovno riječ o nebeskome kralju, letjelici kojoj u svijetu putničkih zrakoplova nema premca - govori Ivan Lelas (na slici u Islandu, pored jednog od "manjih" aviona), Omišanin kojemu se u 36. godini ispunio san da sjedne u kokpit 'aviona svih aviona', slavnog Boeingova modela, poznatijega, u modificiranoj verziji, naravno, kao Air Force One, što je službena letjelica američkoga predsjednika. Lelas se odavno, još na zagrebačkom Fakultetu prometnih znanosti, zaljubio u ovu 'leteću tvrđavu', jumbo jet koji s kapacitetom od 520 putnika nije najveći na svijetu, ali je, tvrdi naš sugovornik, svakako najsigurniji ...

IVAN LELAS

Mladi Omiški pilot Ivan Lelas jedan je od trojice hrvatskih pilota u kokpitu Boinga 747-400

Piše: Vinko Vuković / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija

Ivan Lelas se odavno, još na zagrebačkom Fakultetu prometnih znanosti, zaljubio u ovu 'leteću tvrđavu', jumbo jet koji s kapacitetom od 520 putnika nije najveći na svijetu, ali je, tvrdi naš sugovornik, svakako najsigurniji ...

Boeing 747-400

- U osnovi je riječ o neoborivu zrakoplovu. Airbus mu pokušava konkurirati još većim modelom 380, ali to su sasvim dva različita svijeta jer je 747-400, a uskoro će dobiti i nasljednika u verziji 747-8, dizajnerski savršen u svim svojim elementima, pri čemu je sigurnosni sustav fascinantan te bi samo čitav niz nesretnih okolnosti, odnosno pilotovih pogrešnih odluka, mogao dovesti do njegova pada - tvrdi Lelas koji je 'za volan' ovog diva od 182 tone (s gorivom i teretom težina mu se penje na 395 tona) došao kao zaposlenik islandskog avioprijevoznika.

Radeći za tvrtku 'Air Atlanta Icelandic' Lelas je upisao tečaj za upravljanje Boeingom 747-400 nakon kojega je dobio posao u Saudijskoj Arabiji za kompaniju 'Saudi Arabian Airlines' koja usko surađuje s 'njegovim' Islanđanima.

- Za svaku vrstu zrakoplova potreban je tečaj, bez obzira na diplome koje prethodno kao pilot imate. U konkretnom slučaju sam tri mjeseca po deset sati dnevno naporno učio kako bih bio spreman preuzeti ovu letjelicu, što me koštalo 30.000 dolara - priča Omišanin koji se u rodnome gradu, na dvotjednom odmoru, pojavljuje nakon četverotjednog letenja. Što, priznaje, i nije tako loš prosjek.

Ivan Lelas
  Izvor: Almissa.com

Baš kao što nije 'loše' da jedan 36-godišnjak vozi avion koji je navikao da njime, poglavito u matičnoj Americi, upravljaju pedesetgodišnji letački veterani. Kojima dosje mora biti bez najmanje mrlje.

- Mene američki sustav fascinira. Kod nas prevladava mišljenje kako se u SAD-u pilot doslovce može postati preko noći, što nema veze s istinom. Njihov savršen birokratski sustav omogućuje da se papirologija lako riješi, pa otud i dojam da kod njih svatko može upravljati zrakoplovom, što je glupost - ističe Lelas koji je upravo u SAD-u tri godine proveo kao instruktor letenja. Da bi potom isti posao obavljao i u danas ugašenoj 'Lufthansinoj' školi u Zemuniku.

- Šteta, bio je to sjajan projekt. Vjerujem da se i Nijemci sada kaju što su otišli iz Zadra, iako je tome kumovalo i nerazumijevanje određenih subjekata s naše strane, poglavito kad je kontrola letenja u pitanju - otkriva jedan od samo trojice hrvatskih pilota koji se mogu podičiti da sjede u kokpitu veličanstvene metalne ptice kojoj nije problem na visini od 14.000 metara juriti 1000 kilometara na sat.

stjuardeseNa nekim letovima, a Lelas najčešće leti od Rijada do Hong Konga ili Jakarte, društvo mu u posljednje vrijeme prave i dvije stjuardese iz Splita koje su se također uvjerile da je Saudijska Arabija, barem u vremenu kada veći dio svijeta drma recesija, obećana zemlja.

- Kolika je točno cijena karte ne znam, ali znam da su letovi konstantno puni. Nije rijetkost da Boeing 747-400, poglavito za vrijeme hodočašća u Meku ili Medinu, leti i na relacijama kao od Splita do Zagreba, što ovoj vrsti zrakoplova znatno skraćuje vijek trajanja jer su načinjeni za duge relacije, no to gazdama ne smeta.

A kad ne smeta njima, zašto bi meni - zaključuje Ivan Lelas.
    

Pilotirao u Iranu

Prije odlaska u Saudijsku Arabiju, Lelas je radio i u Bjelokosnoj Obali, no kao posebno iskustvo ističe pilotiranje u Iranu. Tamo mu je, kaže, bilo ludilo bez obzira što kokpit svakog aviona osiguravaju dva naoružana čuvara.

Boeing 747-400

- Mi u Hrvatskoj imamo sasvim krivu predodžbu o Iranu. Čudesna je to zemlja u kojoj posao cvate, pri čemu vam Teheran dođe kao mini bivša Jugoslavija. Stručnjaci iz naše regije na iznimnoj su cijeni, pa im je tako povjereno i tehničko održavanje zrakoplova što oni savršeno obavljaju - tvrdi Lelas.


Uvijek se pridržavam procedure

- Nije me strah letenja. Niti najmanje. Do sada nisam imao neugodna iskustva jer se uvijek pridržavam procedure. U komercijalnom letenju je, naime, sve propisano, za svaku situaciju postoji procedura i ako se nje pridržavaš velika je vjerojatnost da ćeš zrakoplov sigurno spustiti. Pa makar i na vodu, što uopće, vjerujte mi, nije problem.

Jedino čega se svaki pilot treba bojati jest požar jer je izračunato da nakon njegova izbijanja, ako nije odmah ugašen, imate 15 do 18 minuta prije rušenja - veli Lelas koji na upit da zrakoplovi, unatoč mjerama sigurnosti, ipak padaju, odgovara da je u pravilu riječ o pogreškama pilota koji zanemare proceduru ili pak krivo iščitaju podatke s instrumenata.

Jedini posao koji, kao pilot, nikada ne bi radio jest polijevanje poljoprivrednih površina.

- To je najopasnije moguće letenje. U malom ste avionu, samo nekoliko metara iznad zemlje, i ako nešto krene po zlu, nema vam spasa! - tvrdi Lelas.

Boeing 747-400


Svjetski rekord

Boeing 747-400 četveromotorni je putnički zrakoplov, a prvi primjerak američkoj je javnosti predstavljen u siječnju 1988. godine, da bi već iduće godine, na probnom letu bez putnika i tereta, postavio svjetski rekord za putničke zrakoplove bez slijetanja preletjevši 18.000 kilometara od Londona do Sydneyja, za što mu je trebalo 20 sati i devet minuta.

Do kraja proizvodnje, službeno objavljene 15. ožujka 2007. godine, diljem svijeta je isporučeno 1358 modela 747-400, što je uspjeh koji će teško biti nadmašen, iako Boeing velika očekivanja ima i s modelom 747-8, kao nasljednikom slavne 400-ice.

Ivan Lelas

Who's Online

We have 283 guests and no members online