Vinko Vuković: Svi bi htjeli biti Baćo! A za$to?

Kad kažemo da su hrvatski političari najveći neradnici u državi to nije populizam, kako se ti notorni neradnici u javnosti uobičajeno vole braniti, nego istina. Naravno, i nakon ovog aksioma skočit će pojedinci tvrdeći kako nisu ni svi političari isti, kako ima i onih koji se itekako znoje zarađujuću svoju plaću i kako nije pošteno trpati ih sve u isti koš, ali i takvi će danas zaključati ured - ako su uopće u njemu bili - i odjezditi na dva mjeseca u nepoznato. Na godišnji odmor. Do sredine rujna! A sad zamislite da ste u njihovoj koži. Da ste, recimo, štajaznam, Ante Bačić. Eto, popularni Baćo baš je dobar primjer, piše Vinko Vuković na stranicama Slobodne Dalmacije... zašto bi svi htjeli biti Baćo! Pročitajte..

Svi bi htjeli biti Baćo! A zašto?

Piše: Vinko Vuković / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija


Zemlja je okrugla, trava je zelena, a hrvatski političari su neradnici. Ma što god vam govorili tako je, i nikako drukčije. Sad kad smo to razjasnili možemo dalje. Recimo do Hrvatskoga sabora, središnje institucije hrvatske politike. Tamo se danas dimi kao u željezari. Otvaraju se koferi, slažu ručnici, provjeravaju luft madraci, pročišćavaju disaljke, traže se i peraje, kupuju se novi kostimi, tanka se gorivo - do čepa, molim - briju se noge i pazusi jer zadnji je radni dan u godini i sve treba temeljito prije dopusta obaviti.

Dobro, nije baš doslovno zadnji radni dan, ali ne fali im puno, kad se sabornici vrate na posao bit će, naime, već sredina rujna, a što ti onda ima do Božića. Dva praznika, dva produžena vikenda, nekoliko stanki i povreda poslovnika i eto te.

Možemo se mi šaliti koliko god nas je volja, možemo se i rugati, ma možemo se i zgražati, ali te okorjele neradnike ništa od toga neće dirnuti.

Naravno, i nakon ovoga članka skočit će pojedinci tvrdeći kako nisu ni svi političari isti, kako ima i onih koji se itekako znoje zarađujuću svoju plaću i kako nije pošteno trpati ih sve u isti koš, ali i takvi će danas zaključati ured - ako su uopće u njemu bili - i odjezditi na dva mjeseca u nepoznato.

A sad zamislite da ste u njihovoj koži. Da ste, recimo, štajaznam, Ante Bačić. Eto, popularni Baćo baš je dobar primjer.

Mladi ste, ambiciozni, obrazovani, pametni i - bez pravoga posla. Ukoliko, naravno, ne računate posliće koje za stranku obavljate ili onaj posao projektnog analitičara u provincijskom Studentskom centru koji vam je tko zna kako i zašto zapisan u radnoj knjižnici.

ante bačić baćo


Kako zaslužiti milost

I onda, jednoga dana, a ima tome nekoliko tjedana, stranka vas pozove i kaže vam da vas je odlučila poslati u Zagreb. Vas tako (nezaposlenog, s faksa, kojeg niste ni završili, ali hoćete, barem ćete sada imati vremena, šalju izravno u Sabor.

Nije lako, priznajte, tako nešto zamisliti. To da vas netko, naizgled ničim izazvan, nagradi odlično plaćenim poslom na kojem se veći dio godine ništa ne radi. Kako takvu milost uopće zaslužiti? Što je potrebno učiniti? Na koji se šalter javiti? Reci nam, Baćo!

A sad zamislite još malo. Zamislite da vam traje vječno ljeto. Da po cijele dane ležite u hladovini, slušate cvrčke i mislite kako vam je lijepo i kako ste sretni jer ćete i sutra ležati, slušati cvrčke i misliti kako vam je lijepo, pa sutra opet tako, pa opet, i tako sve do penzije. U kojoj ćete napokon, trudni od napornog nerada, moći bezbrižno ležati u hladovini, slušati cvrčke i prisjećati se kako vam je u životu lijepo bilo.

Jeste li zamislili? A sad se uštipnite i dobro razmislite prije nego idući put odlučite bojkotirati izbore.