Bijeg društvenih masa u virtualni svijet

virtualno društvoSvjedoci smo masovnih migracija društvenih masa u virtualni svijet i virtualno društvo. Taj drugi svijet i to drugo virtualno društvo izdanak su tehnologije koja ih je zapravo omogućila. Bez tehnologije koja je omogućila svijet i društvo virtualne stvarnosti teško bismo mogli govoriti o tako nečemu kao što je dvostrukost svjetova i društava. Dakle, onih socijalno interaktivno licem-u-lice realnih i onih stroj-u-stroj artificijelnih. No već kada se suočavamo s dvostrukošću svjetova, valja se zapitati o fenomenu masovnog bijega društvenih masa u virtualni svijet i virtualno društvo. To je svakako relevantno pitanje koje se može postaviti iz obzora cyber-kulture globalnog informacijskog društva. Odgovor na postavljano pitanje nije jednoznačan niti jednoznačan može biti ...


SECOND LIFE

Bijeg društvenih masa u virtualni svijet

Radikalni način modernizacije svijeta destruira tradicionalne zajednice stvarajući društvo brzine, ubrzanosti, novih pravila i nove odgovornosti nastale iz različitih rizika modernizacije. Ona rađa novo globalno informacijsko društvo i informacionalistički kapitalizam

Piše: Anđelko Milardović / Vjesnik
Izvor: Vjesnik


virtualno društvo

Nejednoznačnost odgovora proizlazi iz kompleksnosti fenomena. Naime, riječ je o tomu kako se fenomen bijega ili masovnih migracija na planetarnoj razini može promatrati kao kompleksni fenomen mišljen iz konteksta fenomenološke sociologije.

Novi ITC uvelike transformira društvene arene. On potiče nove forme ili strukture života. Predstavlja prekid s tradicijom, kao i radikalni nastavak modernizacije koji završava u tako nečemu kao što je globalizacija ili integracija svijeta na različitim osnovicama.

Radikalni način modernizacije svijeta destruira tradicionalne zajednice stvarajući društvo brzine, ubrzanosti, novih pravila i nove odgovornosti nastale iz različitih rizika modernizacije. Ona rađa novo globalno informacijsko društvo i informacionalistički kapitalizam.

Čovjek suvremenog doba suočen je s izazovima modernizacije, s jedne strane, dok se s druge mora nositi sa svim problemima održavanja egzistencije, što podrazumijeva i egzistencijale kao što su rad, ljubav, strah, tjeskoba i smrt.

Taj isti čovjek je istodobno bačen i u odnose natjecanja, moći i konflikta. Od njega se očekuje dobro nošenje i ophođenje s teretom egzistencije, od njega se očekuju postignuća, rezultati, karijera, dobri odnosi u obitelji, dakle, od njega se očekuje puno toga što on sam u ovom realnom svijetu možda i ne može napraviti? Pred svakim pojedincem stoji društveni okvir u vidu različitih društvenih struktura u koje se mora integrirati.

second life

Čovjek kao društveno biće ima previše tereta i odgovornosti i mogućih kazna u realnom socijalnom svijetu utemeljenom na socijalnoj interakciji licem-u-lice, a koji ga tjeraju u alternativni svijet i alternativno društvo.

To bi možda bili neki razlozi masovnog bijega iz realnog svijeta/društva u virtualni svijet/virtualno društvo.

Virtualno društvo u kontekstu sociologije cyber-društva i kulture može biti analitička jedinica informacijskog društva. Kao analitička jedinica, virtualno društvo ne predstavlja ništa drugo do virtualno-socijalnog, tehničko-komunikacijskog i interakcijskog cyber-prostora, u kojem prebivaju bjegunci iz prve socijalne stvarnosti u drugu artificijelnu, simuliranu ili sekundarnu stvarnost.

Na pitanje o razlozima masovnog bijega u virtualno ili tranziciju iz realnog u virtualno društvo može se odgovoriti filozofskim kategorijama straha od života i bijega od života te bijega od odgovornosti.

Riječ je o bijegu koji je i od prije poznat. Mnogi su ga umjetnici, filozofi, pjesnici i znanstvenici upražnjavali, no danas je njegova realizacija omogućena računalima, mrežom i novim medijima.

virtualna ljubav

Valja napomenuti da je taj bijeg intelektualnih elita u svoje autohtone virtualne stvarnosti i različite idealizme bio više individualan i kontemplativan, ne toliko tehnološki posredovan, dok je današnji bijeg u virtualno društvo, masovan i globalan te posredovan novim medijima i informacijsko-komunikacijskim tehnologijama.

Riječ je o bijegu u virtualno društvo u kojemu je zapravo sve dopušteno, gdje ne vladaju ovozemaljska društvena pravila i zakoni. S točke društvenih stega i kontroliranih i samokontroliranih ponašanja može se zapravo govoriti o artificijelnom društvu potpune slobode.

Taj model odnosa unutar tog tehnološkog društva (virtualno društvo) postaje sve atraktivniji u smislu prihvaćanja iz razloga predstavljanja, osobnog identiteta i društvenih pravila.

Ako je sve dopušteno, onda je dopuštena rekonstrukcija i transformacija realnog osobnog društvenog identiteta u konstruirani, artificijelni osobno identitet, što prebiva unutar virtualnih zidina cyber-prostora.

Artificijelni karakter identiteta u cyber-prostoru podrazumijeva estetizaciju i krivotvorinu. Estetizacija i krivotvorina najčešće su dva lica iste glave artificijelnog identiteta smještenog u cyber-prostor.

Dopušteno je također napuštanje svih društvenih norma, zakona i kodificiranih pravila osobnog ponašanja u nekom društvu te konstruiranje svojih osobnih pravila igre bez ikakvih sankcija.

online

Sažetak ove priče temelji se na tezi o potrazi za nekim novim tehnološki posredovanim društvom bez hijerarhija, birokratskih pravila, ograničenja, stresa, strahova pred sadašnjošću i budućnošću.

Dakle, fenomen masovnog bijega iz realnog društva u virtualno društvo nije ništa drugo nego laka kapitulacija pred izazovima normiranog svijeta života, svakodnevnim pritiscima i teretima, s jedne strane, dok se s druge strane pojavljuje samo kao aspekt druge modernizacije svijeta koja čovjeka prisiljava na prihvaćanje novih tehnologija i medija, preko kojih se zapravo integrira u alternativni vid društva ili virtualno društvo.

Ta dvostrukost postaje indikativna u razumijevanju uključenosti ili isključenosti čovjeka.

Hoće li netko biti uključen ili isključen, dakle, pobunjen, stvar je osobnog izbora i shvaćanja života smještenog u neko društvo i kulturu, posredovanu tehnologijama kao našim protezama ili ekstenzijama.

One zapravo stvaraju moćan osjećaj nastajanja, što bi francuski filozof Pierre Lévy rekao, "planetarnog čovjeka", pred kojom idejom svakom čovjeku zacakle oči.

online svijet