DUGI RAT

Puno mišljenja i stavova izrečeno je prošlih tjedana u povodu slučaja Mirele Čavajde, žene koja je u šestom mjesecu trudnoće saznala da nosi dijete koje ima tumor na mozgu. Na jednoj strani su se našle žene i muškarci koji smatraju da žena ima pravo odlučivati o svome tijelu, ljudi koji traže da se poštuje zakon prema kojem žena do 10. tjedna trudnoće ima pravo na pobačaj, a u posebnim okolnostima, kada je u opasnosti život žene ili plod ima malformacije nespojive sa životom, i nakon toga roka. Na drugoj je strani dio liječnika sa stavom prolife udruga koji smatraju da život počinje od začeća. Slučaj gđe Čavajde samo je potvrdio ono što se već dugo zna - da hrvatsko zdravstvo ne poštuje zakone, već se po pitanju reproduktivnih prava žena rukovodi vjerskim postulatima koje su nametnuli ljudi koji vode bolnice i zdravstvo. U slučajevima malformacija ploda pacijenticama se ne daju uvijek točne informacije o njihovim zakonskim pravima, već ih se upućuje da o svom trošku prekid trudnoće obave u - Sloveniji. Godišnje više od 200 naših sugrađanki pobačaj obavi u Sloveniji iako po zakonu to mogu napraviti u Hrvatskoj, piše Jutarnjji list.
Posebna priča su lječnici s prizivom savjesti... U bolnicama je stvorena klima da se liječnike koji obavljaju prekide trudnoće stigmatizira, pa velik dio njih koji inače nemaju problem s prizivom savjesti ne želi dolaziti u sukob s konzervativnim vodstvom bolnica i establišmentom, dakle prilagođavaju se prevladavajućoj klimi - rekla je sociologinja Nataša Bijelić, istraživačica u Centru za edukaciju, savjetovanje i istraživanje (CESI).
Da, tema je osjetljiva, uključuje brojne etičke dileme. O njoj treba razgovarati, ali očito nismo u stanju razviti dijalog. Zato je odluka Ustavnog suda da se pobačaj ne može zabraniti već pet godina mrtvo slovo na papiru.

Izvor: Jutarnji list