DUGI RAT

"Sveučilišne tajne" je naslov nove knjige Matka Marušića, liječnika, znanstvenika i bivšeg dekana Medicinskog fakulteta u Splitu, u kojoj je opisao hrvatska sveučilišta kao legla korupcije, nerada, nemara, srozavanja kriterija, nebrige, dezorganizacije.. Zaustavimo se načas.
O Marušićevoj knjizi je na stranicama portala Index splitska znanstvenica Livija Puljak zapisala da "Marušić hrvatska sveučilišta opisuje kao ispolitizirana, troma i korumpirana mjesta koja se grčevito opiru promjenama. Akademska autonomija koristi se kao paravan za privatne interese, a sankcije praktički ne postoje. Sustav je to u kojem cvjetaju nerad, tezgarenje nastavnika, krađa javnog novca i protuzakonite prakse. Bolonjski proces loše je proveden i sabotiran. Neki fakulteti imaju modele upisa koji su tužno primitivni modeli zarade. Tvrdi da se nastava na sveučilištima pretvorila u večernju školu. Za doktorske studije kaže da nema gore škole od dječjeg vrtića do zagrobnog života. Na sveučilištima prevladavaju oni koji ne žele promjene. Znanstvena produktivnost je slaba. A nastavnici nemaju ni volje ni snage ni znanja da se oko toga potrude. Kultura je to licemjerja i protuusluga. Kritizira i otpor nastavnika prema ambicioznijim kriterijima za napredovanje jer bi stroži kriteriji bili ugroza lagodnosti. Nimalo ne štedi ni studente; kaže da su sveučilišta sustav u kojem su i studenti i profesori protiv intenzivnog rada. Kritizira i studentske organizacije, studentski sport, studentski moral i studentske pobune."
Iako gornje tvrdnje ne treba generalizirati, jer ima i svjetlih izuzetaka, pozitive, svi koji poznaju sveučilišta iznutra potvrdit će da su se susreli s mnogim od opisanih slabih točaka, naravno, ako žele biti iskreni i pošteni. 
Marušić nakon brutalne kritike predlaže i brojna rješenja, ali nema vjere da ona mogu doći sa sveučilišta. Jer kaže da sve što se predlaže sa sveučilišta odgovara isključivo predlagačima, a ne vodi boljitku. Očekuje da bi politika trebala riješiti probleme sveučilišta, ali politika koja se mora trgnuti.
- Ako ova knjiga barem malo pomakne granice šutnje i komfora, već je napravila više nego mnogi službeni dokumenti i strategije - zaključuje Livija Puljak.