Ljubica Beović iz Gata, iz Obiteljskoga poljoprivrednog gospodarstva na kojemu se, uz sve potrebne cerifikate i po tradiconalnoj recepturi, proizvodi i pravi poljički soparnik, velika očekivanja ima od toga što je Europska komisija jučer objavila kako je ovo jelo dobilo oznaku zaštićenog zemljopisnog porijekla na razini EU-a. - Valjda će se sad promijeniti kaotična situacija i nered u kojemu svatko soparnik može nazvati poljičkim, bez obzira gdje on bio proizveden. "Poljički" soparnik tako prave u Mravincima, nedavno na televiziji gledam kako u solinskoj Gašpinoj mlinici govore o "poljičkom" soparniku napravljenom u Kučinama, na Zadvarju se na sajmu prodaje "poljički" soparnik napravljen u Katunima i Kreševu. Neka ga prave i tamo, zašto ne bi, ali neka ga zovu katunskim, mravinačkim, a ne poljičkim! Prema onome što saznajemo od gospođe Beović, još je veća nevolja kad se vidi što se sve uopće naziva soparnikom: - U Poljicima, Donjim, Srednjim i Gornjim, postoje minimalne razlike i odstupanja u recepturi - netko stavi malo više kapule, netko malo više blitve, i to je sve. Ali izvan Poljica ima svega - stavljaju u soparnik grožđice, smokve, orahe, prženi šećer. To i nije soparnik, pogotovo nije poljički! Pa se onda soparnik peče na plehovima, pali let-lampama, svatko radi što hoće, a nema nikakve kontrole!
 
Europska komisija danas je objavila da je Poljički soparnik novi hrvatski prehrambeni proizvod koji je dobio zaštićenu oznaku zemljopisnog podrijetla na razini EU-a. Poljičani su presretni, pogotovo Dugoraćani koji su svojoj Poljičkoj deliciji posvetili i cijeli festival - Festival Soparnika - koji se tradicionalno održava ljeti u okviru Dugoratskog kulturnog ljeta. Veliki poljički knez Petar Rodić i predsjednik Udruge "Poljički soparnik" i izjavio je u utorak za Hinu da je dodjeljivanje oznake zaštićenog zemljopisnog podrijetla na razini EU-a poljičkom soparniku, kulinarskoj deliciji iz nekadašnje Poljičke Republike - nešto najbolje što se moglo dogoditi ovom dijelu Dalmatinske zagore, jer od svog postojanja nisu dobili višu nagradu. Udruga još prije nekoliko godina krenula u prikupljanje potrebne dokumentacije i certifikata koje su poslali tijelima EU..
 

Split i Poljica - odnosi kroz povijest

Poljičani, stanovnici kraja istočnije od Splita, od svih splitskih susjeda odigrali su u njemu najvažniju ulogu. U hrvatskoj povijesti Poljica su zapamćena po neprekinutom čuvanju baštine hrvatske državnosti od vremena 1102. godine i novih državnopravnih odnosa s Ugarskom, potom za vrijeme mletačke prevlasti u Dalmaciji od 1409. do 1797, te za vrijeme turske dominacije na dalmatinskim prostorima od početka 16. st. do mira u Sremskim Karlovcima 1696. godine kada Otomansko Carstvo konačno odlazi s povijesne scene u Dalmaciji. Gotovo cijelo vrijeme turske i mletačke nazočnosti na Balkanu, prostor Dalmacije bio je poprište neprekidnih prisezanja jedne i druge strane prema njezinu teritoriju, u kojima je sudjelovalo i domaće stanovništvo dalmatinskih gradova, i Split među njima, te Poljičani. Odnosi Splita i Poljica varirali su od otvorenih neprijateljstava do bliske suradnje. Zategnuti odnosi ponajprije su imali gospodarske uzroke, jer za brojnu stoku nije bilo dovoljno ispaše ni u Splitskom polju ni u Poljicima. Splitsko plemstvo i Crkva su, koristeći krivotvorene isprave ugarsko-hrvatskih kraljeva, nastojali doći u posjed više poljičkih sela i prava na ispašu svoga blaga. Mlečani su kao novi gospodari Splita i Poljica nastojali njihove odnose uravnotežiti, da bi dolazak i provale Turaka donijeli konačno zajedništvo Splita i Poljica. Poljičani su postali dio stalne vojne posade koja se brinula o splitskoj sigurnosti. Značaj Poljičana na tom planu uvidjele su mletačke vlasti, pa su duždevi u više navrata svojim dukalama (ispravama) potvrđivali poljičku samoupravu, dodjeljivali im određene privilegije, čak ih i novčano stimulirali za borbe s Turcima. Poljičani su i bez toga za borbu s Osmanlijama uvijek bili spremni. U više bitaka Splićani i Poljičani borili su se rame uz rame. Dolazak Napoleonove armade donio je dokinuće svih triju jadranskih republika: Mletaka 1797. (koji su se sami raspustili), Poljica 1807. i Dubrovnika 1808. godine..
 

Puče moj: Smotra pučkih korizmenih napjeva

U konkatedrali sv. Petra u Splitu 21. ožujka održan je tradicionalni koncert korizmenih pučkih napjeva iz Dalmacije "Puče moj 2016.", a ta se smotra već dvadeset i sedmu godinu tradicionalno održava u konkatedrali na Veliki ponedjeljak, njome je ujedno i zaključen glazbeni program manifestacije "Dani kršćanske kulture". Na taj način u Dalmaciji i šire nastoji se, više kao dio baštine, nego možda iz same religiozno-liturgijske potrebe, sačuvati, podržati, oživjeti, zapisati, snimiti i predstaviti ono što na tom području biva sačuvano od zaborava. Na smotri je stupilo 10 pučkih zborova u kojima je pjevalo više od dvjesto pivača iz župa Splitsko-makarske nadbiskupije iz Veloga Varoša, Jesenica, Srinjina, Kaštel Lukšića, Donjih Kaštela, Trilja, Kučina, Mravinaca, Tugara i Vranjica.  Ovakva smotra pokazuje kako je velik broj onih koji sudjeluju u očuvanju baštine, a na poseban način raduju mladi koji su se priključili zborovima gdje se napjevi prenose s koljena na koljeno..
 
250 sudionika iz cijele Hrvatske pješačit će kroz dva dana, 12. i 13. ožujka 2016. (subota i nedjelja) skoro 50 kilometara u predivnom krajoliku  uz rijeku Jadro, najznačajnije povijesne lokalitete Hrvatske, prekrasan pogled s obronaka Mosora, tradicionalna stara Poljička mjesta na putu, srdačne domaćine, svetu misu na otvorenom - na mjestu kamenovanja sv. Arnira u Dubravi, osladiti će se planinarskom večerom uz logorsku vatru, spavati će u školama i domovima u Gornjem Sitnom i Dubravi, zoru će dočekati u divljini Mosora, suton zagledani prema otocima srednjeg Jadrana, završetak ovog planinarskog hodočašća očekuje ih na ušću Cetine, gdje će se pridružiti Omišanima na svetoj Misi, večeri s mladim domaćinima u hotelu 'Plaža' te s još nekoliko iznenađenja, a sve popraćeno molitvom, zajedništvom, pjesmom, smijehom, prijateljstvom i savladavanjem prepreka, u sebi i ispred sebe..
 

Počeli 12. Dani kršćanske kulture

Jedanaestodnevni program ovogodišnjih 12. "Dana kršćanske kulture" svečano su otvoreni u subotu, 12. ožujka u Splitu u palači Milesi (HAZU) u 11 sati, a manifestaciju je uz sudjelovanje predstavnika organizatora, pokrovitelja i gostiju otvorio splitsko-makarski nadbiskup mons. Marin Barišić. Po otvaranju manifestacije u palači Milesi upriličeno je i otvaranje izložbe o utjecaju komunističke propagande na stvaranje negativne slike o zagrebačkom nadbiskupu Stepincu, a izložbu pod nazivom "Alojzije Stepinac u slici i riječi" otvorio je rektor Hrvatskog katoličkog sveučilišta dr. sc. Željko Tanjić. U glazbenom dijelu nastupili su Marija Bašić Markotić na flauti te Ivanka Prusac na gitari. Istoga dana u Kinoteci Zlatna vrata u Splitu u 18 sati započeo je i filmski program manifestacije projekcijom filma "Dominikanci u Hrvatskoj" autora Krešimira Čokolića, a uvodničarka u filmski program je Katarina Gugić. U velikoj dvorani Nadbiskupijskog sjemeništa u Splitu u 19 sati održan je revijalni koncert Hrvatskog katoličkog radija, organiziran u suradnji s Uredom za pastoral mladih Splitsko-makarske nadbiskupije. Iz bogatog programa koji uključuje šezdeset različitih programskih sadržaja – izložbi, projekcija filmova, koncerata, tribina, muzejskih programa – koji je okupio više stotina sudionika i petnaestak institucija koje su se uključile u suorganiziranje pojedinih programskih sadržaja, zajednički tkajući program naslonjen na bogatu baštinu koja stoji u temeljima hrvatskog i europskog identiteta, izdvajamo koncertnu praizvedbu opere "Diva Grabovčeva" u Dubrovniku koju će pod ravnanjem mo. Domenika Briškija izvesti Akademski zbor Pro Musica, Zbor glazbene umjetnosti, solisti i Dubrovački simfonijski orkestar.
 

Čestitamo rođendan KUD 'Dalmacija' Dugi Rat

Baš na Međunarodni dan žena, tamo daleke 1967. u Dugom Ratu se osnovalo kulturno-umjetničko društvo "Dalmacija". Neki su se u to vrijeme pentrali s stotinama drugarica po Mosoru, što je isto tako lipo, no naši Dugoraćani su odlučili s svojim drugaricama početi organizirano plesati, pjevati i družiti se večerima u plesnoj dvorani u našem radničkom mistu koje nije zaboravljalo na kulturno uzdizanje i slobodne aktivnosti. I tako su krenuli zajedno uz probe, nastupe, putovanja, gostovanja, festivale, diljem domovine i svijeta promicati našu bogatu kulturnu baštinu te našu lipu tradiciju prenositi na nove generacije. Rade to oni nesmanjenim elanom i istim guštom i danas kad im je u druženju uz glazbu, ples i pjesmu, ali i naporne probe, prolazi i 49 godina zajedničkog rada. Sve se mijenja, samo par detalja u našem KUD-u ostaje i nakon pustih godina navlas isto: šjor Branko još pleše u svih 16, a i Raljo se odlično drži, otplesati će i stotu.. Dogodine se već sprema velika internacionalna fešta, a i ovu 49. godišnjicu će KUD-ovci i AKD-ovci znati proslaviti. Čestitamo 49. rođendan KUD 'Dalmacija' Dugi Rat! Naravno, da ne bude sad neke zabune, ovim krasoticama sa slike je tek 20-ak ljeta..
 

Osvrt na proslavu 1164. godišnjicu Tugara

U petak, 4. ožujka 2016. u nazočnosti preko 500 mještana Tugara i gostiju u mjesnoj crkvi u Tugarima obilježena je 1164 godišnjica prvog spomena mjesta Tugare. Sama proslava započela je svetom misom koju je predvodio Splitsko makarski nadbiskup mons. Marin Barišić. Nadbiskup je istaknuo važnost Trpimirove darovnice ne samo za samo mjesto Tugare već i za čitavi Hrvatski narod. Kazao je kako svatko od nas ima datum i godinu rođenja, a 04.03.852. god. prvi je put spomenuto ime Tugare, pa stoga možemo kazati kako je to rođendan ovog našeg poljičkog mjesta. Pozvao je prisutne da budu ponosni na ovaj spomen, jer bi, kako kaže, sam bio ponosan i radostan da je njegovo rodno mjesto spomenuto u Trpimirovoj darovnici. Svakako ono što nas veže, a i daje ponos svima, jest to što se u istoj darovnici po prvi put spominje i ime hrvatsko. Na kraju je sve pozvao da vrednuju našu povijest, događaje i odnose jer onaj tko ne vrednuje svoju povijest neće imati ni budućnost..
 
U organizaciji Udruge stražara Kristova groba Radobilja iz župe Katuni-Kreševo, u župnoj crkvi Posrednice svih milosti održana je svojevrsna premijera dokumentarnoga filma "Župa Radobilja", snimljenog još 1992. godine. Film je prikazan na HRT-u, međutim nikada do sada nije prikazan u mjestu gdje je i snimljen. Dokumentarac redatelja Dominika Zena, snimljen po scenariju sada pokojnoga književnika prof. Joze Laušića, kamerom je ovjekovječio Šime Strikoman, koji je na poziv radobiljskih stražara prezentirao svoj polusatni uradak. O filmu je govorio upravo njegov snimatelj, zahvalivši žudijama na pozivu i kazavši nekoliko riječi o samom snimanju.
 
Evo smo sinoć imali Krnjaval u mistu. Dugoračke maškare! Odaziv je bio vrlo dobar, iznenađujući čak za dugoratske prilike. Oko 16 ure na Poljičkom trgu  se okupilo svita ko u nekoj ljepoj priči, maškaranog svita, dice, mladosti, naših mažoretkinja, zumba djevojaka, maškara svih godišta.. Bilo je veselo i lipo, vjerujem da su se svi prisutni dobro zabavili. Program su umješno vodili naši Tvorničari koji su u svom mistu uspjeli okupiti šarenu ekipu voljnu zabaviti se i proveseliti bezbižno pod maskama, dobro se isplesati na odličan izbor glazbe DJ Gorana i prateći nenadmašne Zumba plesačice koji su napravile odličnu atmosferu na Dugoratskom knjevalu. Na kojem su debitirale i naše najmlađe mažoretkinje. Bravo! Fešta se nakon poštenog suđenja Krnji, koji je simbolizirao svu tragediju naše loše komunikacije i odnosa, kako međusobno a tako i sa danas skoro pa "fantomskim" investitorom u naš najveći razvojni potencijal - ona već opjevana brda šljake i bazene morske vode na kraju punte Dugog Rata. Englesko-hrvatski rječnik, koji nam sigurno i idućih četiri-pet godina neće trebati u "komunikaciji" s našim dragim "Englezima" izgorio je na kraju dugoratske lučice kao i naše nade u bolju budućnost našeg malog radničkog mista koje je sanjalo da će postati turističko, pa je završilo kao Trnoružica u onoj priči. A naš princ od Walesa izgleda još tulumari negdje po Hvaru u nekoj Ključnoj uvali... Da, svakodnevna politika na lokalnoj i pinkicu većoj razini, poznate face i njihove štorije, malomišćanske dogodovštine, aktualne teme, naša čuda i svjetonazorske dileme.. bile su tek dio onoga što se moglo vidjeti i čuti u veseloj i šarenoj povorci Dugoraćkog krnjevala. Našle su se tu i zaboravljene dvorane, fantomski investitori, napušteni rječnici, nindža osvetnici i mindža ratnice, uspaljene babe i umorni didovi.. Sinoć je po nagradu za najbolju grupnu masku u Dugi Rat došla Snjeguljica sa svih sedam trudnih patuljaka, sve u skladu s novom pronatalitetnom politikom nove narodne vlasti, praćena Zlom Kraljicom Maćehom, lovcem Lukom, crvenom jabukom i naravno, naočitim mladim princom. Bilo je tu još onih koji su zavrijedili nagrade strogog Zumba žirija: dugoračke vještice, najmlađi pendrek naše policije, prvi zdrug nindža ratnika, uspaljena baba.. Brojni batmeni, supermeni, ironmani osladili su se s podjeljenim bombonima, a s didama i babama, jeseničkim vilama i ostalom maškaranom rodbinom nakon očekivane presude svi su se uputili put dugoratske lučice sprovesti Krnju na stratište. Uz vatromet koji se vidio i s Mosora i s Brača krivac za sve dugoračke probleme je naposljetku zapaljen i izgorio je zajedno s svim našim snovima o hotelima, marini i veselim furešticama na rubu vala.. Potom se fešta nastavila u popularnoj kavani "Maestral" uz ples pod maskama kojem su tempo do ksno u noć davale naše neumorne Zumba djevojke, a pridružilo im se i mlado i staro, i babe i male princeze, rukometaši u penziji, balunjeri na poštedi,  umorni rokeri, mornari na suvom doku.. No to nije sve! Već u nedjelju nakon okrepljujućeg ručka, karavana dugoratskih maškara uputila se put Tribunja na maškaranu feštu dragih prijatelja iz tog lipog, nedalekog, mista, a na pokladni utorak osnovce očekuje nezaboravni Školski Krnjeval u atriju škole na Oriju, a zabaviti će se pod maskama i djeca iz našeg vrtića, dok će mnogi svratiti popodne i u Omiš na gusarsku feštu pod maskama.