DUGI RAT

Nemoj se samo odricati, već umnoži. Korizma je vrijeme da život učinimo ljepšim. Kreće se od tuda: od želje da život učinimo ljepšim. Da, upravo tvoj život. Prvi napor je da vidiš sve ljepote koje nosiš u sebi, a koje si zbog nekog razloga ostavio po strani. Korizma je vrijeme množenja. U ovom razdoblju umnoži umjesto da se odrekneš; umnoži svoje vrijeme za osobe, za prijatelje; umnoži svoje geste ljubavi; umnoži lijepe riječi koje čine dobro svakom srcu. Umnoži svoje vrijeme tišine i meditacije. Moli, čitaj, upoznaj svoj život. Ljubi korake koje si prošao sve do danas. Ovo je vrijeme da učiniš svoj život ljepšim. Nemoj se odricati samo od  materijalnih stvari i ne budi radostan samo da ne jedeš slatko, da ne pušiš, da ne koristiš društvene mreže; u ovom razdoblju morat ćeš uključiti svoje srce i shvatiti kako ljubiš druge. Ono što je bitno jest srce! Blagoslovljen ti put kroz korizmu.

Don Tonino Bello

Na trgu Svetog Josipa u Dugom Ratu u subotu je upaljena i četvrta svijeća na adventskom vijencu kojeg su napravili naši umjetnici iz PLU Krug Dugi Rat, a dodatno ukrasila naša djeca iz dugoratskog vrtića sa svojim odgjiteljicama.
Paljenjem četvrte adventske svijeće, anđeoske svijeće, svijeće radosti, na trgu ispred župne crkve Svetog Josipa, tjedan dana prije Božića, zaokružena je još jedna mala adventska tradicija u nastajanju našem malom mjestu, tradicija za koju bi voljeli da du(b)lje zaživi u našem malom mjestu. I ovaj put je, koliko je meni poznato, izostao svjetovniji dio ove male svečanosti, no nema veze, važno je da duhovni dio nije izostao. A on i ne može zakazati kad ga nosimo duboko u našim srcima.
Lijepo je opet vidjeti božićne jaslice naše župe pred crkvom Svetog Josipa, umjetnički je to rad mlade kiparske "zvijezde repatice" Srećka Mimice, nastale prije godinu, dvije na nagovor našeg župnog vijeća i dugoratskih prijatelja kulture. Svijetlo koje se rodilo u betlehemskoj štalici i koje je došlo, kako kaže sv. Ivan, da prosvijetli svakog čovjeka, u svoje će domove ponijeti vjernici. Dugoraćani radosno iščekuju i ovaj Božić. Božićno drvce je već okićeno, toplim stanom ili kućom već miriši potopljeni bakalar, spremaju se blagdanski kolači, a i komini su skoro pripravni da se zapale badnjaci.. Božić dolazi.

Na trgu Svetog Josipa u Dugom Ratu jučer je upaljena treća svijeća na adventskom vijencu kojeg su napravili naši umjetnici iz PLU Krug Dugi Rat, a dodatno ukrasila naša djeca iz dugoratskog vrtića sa svojim odgjiteljicama. Treća svijeća došašća simbolizira radost, a u narodu je poznata kao pastirska svijeća. Jučer joj se najviše veselila kiša i bura. Tko zna možda je loše vrijeme uzrok što je, koliko mi je poznato, izostao program paljenja treće adventske svijeće an trgu Svetgo Josipa. Ali ništa zato, važno je da je ona upaljena i da gori...
A danas je svanula burovita nedjelja koju crkva u hrvata obilježava kao nedjelju Caritasa, kada se u svim župama prikupljaju darovi vjernika, novčani ili u naravi, za župni, biskupijski i nacionalni Caritas. Sav novac koji se skupi toga dana u župama naše nadbiskupije ide isključivo za tople obroke i hranu koju blagovalište Caritasa svakodnevno dijeli potrebnima.
- Skrbiti za ljude u potrebi dio je našega svakodnevnog poslanja, stoga je svaki vaš način uključivanja i podupiranja rada Caritasa tijekom cijele godine dobrodošao. Darujte i obradujte! – poručili su iz Caritasa.

Nikad nije kasno... za posvetu crkve svetog Josipa u Dugom Ratu, koja je počela s radom 1981. Obilježiti će se to trodnevnicom te programom na sam dan svečanosti posvete župne crkve Svetog Josipa u Dugom Ratu, u svetu nedjelju 7.11.2021. Eh da, prigoda za ispovijed će biti u subotu, 6.11. od 16 do 17 sati.

Velika subota zajedno s Velikim četvrtkom i Velikim petkom čini Vazmeno trodnevlje koje završava Isusovim uskrsnućem - Uskrsom. Velika subota je dan Isusova počinka u grobu. Dan tišine, molitve i sabranosti kada vjernici razmišljaju o Isusovoj muci, smrti i uskrsnuću. Na Veliku subotu nema liturgijskih slavlja, zvona ne zvone, dopušteni su samo sakramenti bolesničkog pomazanja i ispovijedi. Vazmeno bdijenje je spomen na Isusovu muku, smrt i uskrsnuće. Ono započinje paljenjem ognja kojeg svećenik blagoslovi da bi se na njoj upalila svijeća koja simbolizira uskrslog Isusa. Svećenik na svijeću stavlja simbole alfe i omege što označava da je Isus početak i svršetak svega. Nakon hvalospjeva svijeći, biblijskih čitanja i pjevanja psalma slijedi evanđelje te nastupa radost Isusovog uskrsnuća. Na Veliku subotu obično se kuhaju i bojaju jaja čemu se najviše vesele djeca. Blagoslov hrane je tradicija od davnina, a podrazumijeva da netko iz obitelji dolazi u crkvu i nosi košaru s hranom karakterističnom za Uskrs – sirnica, kuhana jaja, mladi luk, šunka te se ta blagoslovljena hrana na Uskrs u krugu obitelji marendaje. Jedan od starih običaja je da s ognja kojeg je svećenik prije početka Vazmenog bdijenja blagoslovio, žene i djeca uzimaju goruće drvo te ga nose svojoj kući kako bi zapalili vatru u svom kućnom kaminu.

Danas Crkva ulazi u sveto trodnevlje, u sjećanje, komunikaciju kroz liturgiju i molitvu Isusovih posljednjih dana i djela. Crkva i zapadni svijet od danas se spremaju na slavljenje i doživljavanje Uskrsa. Na Veliki četvrtak je Isus sa svojim učenicima proslavio posljednji put židovski blagdan Pashe i to jedan dan prije samog blagdana, te ustanovio svetu misu, po kojoj se kršćani osobito prepoznaju. Danas je on ostavio Crkvi i svijetu znak svoje prisutnosti u kruhu i vinu, predao tako Crkvi i čovječanstvu svoje ljudsko tijelo i svoju krv, kao polog i garanciju pobjede nad patnjom, smrću i krivicom, te nad zlom i katastrofama. Danas je Isus izrekao najhumanije riječi apostolima i svijetu, danas je čudesno molio za nas,danas je obećao svog Duha protiv duha zloće, nehumanosti i razaranja. Danas je bio izdan, uhićeni cijelu noć sudski ispitivan. Danas se mrak čovjekove duše pokazao najgušćim, danas je čovjek nepovratno pao u bezdan zavisti i mržnje na Boga. No, danas je nebo najbliže zemlji, danas je milosrđe jače od krivice, danas je dobrota pobijedila zloću, danas je pakost čovjeka pretvorena u pokajanje, danas je mrak ranjen zrakom nade.

Nalazimo se u velikom tjednu, najintezivnijem liturgijskom vremenu u cijeloj godini koje započinje s Cvjetnicom, a završava Uskrsnim bdijenjem. Iako je danas doista teško živjeti sasvim u duhu vjere otaca naših i skoro pa nemoguće složiti se s svime što Crkva danas zagovara, predlaže, a njeni opunomoćenici rade, kršćani i oni koji se tako osjećaju bi trebali biti ustrajni(ji) i nastojati svojim osobnim primjerom pokazati da čovjekoljublje, skromnost, marljivost, poštenje, življenje u skladu sa kršćanskom etikom i vrednotama te onim što danas ne vrijeđa razum i civilizacijske tekovine nisu samo fraza i nedostižni ideali, nego nešto čemu, uz neizbježne padove i brze uspone, težimo, a većinom i uspijevamo u svojoj svakodnevnici punoj izazova življenja u ponajljepšem dijelu svijeta. Vrijeme priprave, vrijeme korizme, vrijeme dobra, širokogrudnosti, a pogotovo ovo vrijeme kad se približavaju uskrsna otajstva, Isusova muka, smrt i uskrsnuće, ishodišta su vlastite, osobne vjere ...

Gospodin je pobjedonosno u nedjelju ušao u Jeruzalem. Nekoliko dana kasnije, u istome gradu, bit će pribijen na križ. Nedjelja muke Gospodnje je pred nama. Cvjetnica je pred nama. S njom započinje Veliki tjedan. Crkva se tada spominje Isusovog svečanog ulaska u Jeruzalem u dane prije Pashe, opisanog u sva četiri Evanđelja, ali i njegove muke koja je uslijedila nakon toga.
Kad je Isus ulazio u Jeruzalem, narod ga je dočekao mašući palminim i maslinovim grančicama i rasprostirući svoje haljine, putem kojim je išao jašući na magarcu... a svi znamo kako je to sve završilo tjedan poslije. Ili počelo, ako pitate vjernike...
U spomen na taj događaj koji predstavlja svojevrsni uvod u dramatične događaje Velikog tjedna, na Cvjetnicu će se u našoj župi svetog Josipa u Dugom Ratu održati sveta misa... na kojoj će se blagosloviti i palmine i maslinine grančice..