Prvomajski običaji: Kad se sjetim.. pola lešo, pola pečeno - (ne)rasičeno!

Tribala je to biti prava prvomajska fešta! Tribala se okupiti probrana ekipa, sve marendaši od formata, za radnog vremena marljivi radnici, barenko ova polovica koja još imaju sriću iz dana u dan odlaziti u Split na posao i vraćati se zadovoljni predvečer doma, svom malom mjestu koje se užasava i zalaska sunca, a kamoli neće zbog onih ugaslih tisuću i kusur radnih mjesta. Ali eto, život ide dalje, nema druge nego i dalje radit, samo negdje malo dalje od doma, kad je već tako ispalo. Radna svakodnevnica, dikod koja fatureta, dikod koja večerica, fešta, dok se još i to smije..  A najslađe se bilo okupit oko prvomajske marende.. Fotografiranje prazničke marende je ukazom Predsjednika bilo najstrožije zabranjeno. Ne triba još uz ovakvo piskaranje i nepriličnu prvomajsku temu za ova zajebana vremena, fotografijama nesretnih papkara i onoga što je od njih nakon druženja ostalo, zafrkavati ostatke ostataka nekadašnje radničke klase i poštene inteligencije mahom osuđene na tripice i prvomajski fažol. Tako je skoro otpao, do odlučne uneredničke odlučne intervencije, i planirani radni naslov članka: "Pola na lešo, pola pečeno - (ne)rasičeno!" koji najbolje opisuje svojedobna prvomajska zbivanja u konobama naše bolje radne prošlosti. No ništa zato. Ništa ne može izbrisati sijećanje na osmosatna druženja radničke klase i poštene inteligencije uz nadničarske priče iz nekih boljih, davnih vremena, spomen na radne drugove i drugarice između par slasnih zalogaja, uspomene na ratne drugove iz posljednjeg rata između par dugih gutljaja, evociranje uspomena na legendarne utakmice u Vili i na Oriju između sljedova lipih bokuna, sve to zaliveno jedva prigušenim emocijama i solidnom litražom jeftino nabavljene imotske Kujundžuše... sve je to prošlo i uvijek prolazi u trenu, kao ovih zadnjih 20-ak godina.. Stigli ujutro, završili prazničku smjenu tek prid večer, neki krenuli potom na plažu pozdraviti Sunce, kad već nije zdravo već otvoriti i sezonu kupanja, pa potom završili na slatkom after-partiju uz palačinke i blagdanski nogomet na Sportklubu.. Što izdvojiti od nekadašnjih prvih prvomajskih delicija? Juhu? Lešo janjetinu? Pečeno? Slatko? Vino? Palačinke? Ne znam, grij bi veliki bio sad i ovdje to nekako za masmedije rangirat, ali dolče garbo a'la Slobo, sakrij se malo u stranu Rino, ajme kad se sitim..., bio je to pravi praznik razmaženim nepcima! Ponovilo se...
Ali ove godine neće! Možda za koji dan u nekom drugom obliku i kao dio slijeda nekog drugog menija, no po prvi put nakon dugo vremena Praznik rada slavim.. postom i nemrsom! Ništa od prvomajske marende za mene! Uspješno sam izbjegao i baš sve krizme danas u Dugom Ratu. Ali palačinke večeras kod kumića.. neću i ne smijem! Marine, vidimo se poslije košarke, odnosno plivanja, tamo predvečer, oko sedam.

Piše: Mladen Banović