DUGI RAT

Evo za koji dan i kalendarski će nastupiti ljeto. A makar sniježilo ili padale ćuskije, a more izbjegavali i Rusi, kulturnih ljeta u našim manjim ili većim mjestima na Jadranu svakako će biti. Programi su zacrtani, sredstva uplaćena ili dogovorena, a kod stanovnika manjih ili većih primorskih mjesta stvorila se i stanovita kulturna ovisnost. Može i ne biti novca u državnoj i lokalnim blagajnama, kao što ga i nema, ali dodatno ćemo se zadužiti, jer ljetne morske, ali i kontinentalne kulture jednostavno mora biti. To čvrsto znaju lokalni kulturni pregaoci, a to uvažavaju i administrativci iz Ministarstva kulture koji plaćaju ljetne zahtjeve, piše Siniša Kekez na stranicama Slobodne Dalmacije ...

BRAK KULTURE I TURIZMA

Pozor: Stiže festivalski tsunami!

Kao i svake godine, i ovoga će ljeta naša mala i vela mista udomiti na desetke kulturnih i parakulturnih smotri

Piše: Siniša Kekez / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija

Ministarstvo Jasena Mesića ove je godine za 49 festivala izdvojilo deset milijuna i dvjesto osamdeset tisuća kuna. Godinu prije za 53 festivala plaćeno je oko osamsto tisuća kuna više, a 2009. godine za 51 festival Ministarstvo je isplatilo 11 milijuna i 192 tisuće kuna.

Među potpomognutima ljetnim kulturnim smotrama samo su tri milijunaša. Rekorder su Dubrovačke ljetne igre sa 4 milijuna i 650 tisuća kuna, filmski festival u Puli dobit će milijun i osamsto tisuća, a Splitsko ljeto dvjesto tisuća manje.

Desetak smotri dobilo je šesteroznamenkastu potporu (npr. MDF Šibenik 480.000, Glazbene večeri u Sv. Donatu 200.000, Hvarske ljetne priredbe i Julian Rachlin po sto tisuća...).

Ostalo otpada na peteroznamenkaste kao na primjer "Glumce u Zagvozdu" 80.000, Teatar Ulysses 70.000, Zadarsko kazališno ljeto 40.000, Ethnoambient Salona 25.000, jelšanske "Večeri Antuna Dobronića" i "Kultura u Tučepskin zaseocima" po 15.000...

Možda će netko pod dojmom ekonomske oskudice i nekulturnog trenutka pomisliti da je riječ o velikom odljevu novca. No, kad se ti milijuni usporede s na primjer izdvajanjima za vozni park hrvatskih političara ili s novcima koji je ispario s autocesta, onda to i nije neka cifra.

Tako misli i Ministarstvo kulture čija je glasnogovornica Ivana Krušec, upitana da obrazloži politiku Ministarstva prema ljetnim manifestacijama, ovako izložila njihovu strategiju: "Festivali i manifestacije koje Ministarstvo kulture sufinancira, sastavni su dio programa kulturnog razvitka Republike Hrvatske. Svrhovitost održavanja festivala i manifestacija odražava se kroz afirmaciju i popularizaciju umjetničkog stvaralaštva kao i mogućnost komparacije umjetničkog izražavanja nositelja programa.

Veliki interes publike pokazuje da su oni svojim programskim usmjerenjima vrlo bitni čimbenik javnih potreba u kulturi. Ljetni festivali imaju i važnu ulogu u ostvarivanju projekta kulturnog turizma, tj. turizma u kulturi i čine važnu sastavnicu turističke ponude kao jedne od najvažnije grane gospodarskog razvoja".

Naravno, treba napomenuti da festivali moraju naći i ostali dio prihoda kako kod lokalne zajednice, tako i kod sponzora, ali i od prodaje ulaznica. To je politika na kojoj se inzistira već desetak godina, a koja postaje sve značajnija, ali i teža.

Dubrovnik, koji financira 10 ustanova u kulturi, daje Igrama dva milijuna, Rachlinu 400 tisuća, a s 50 tisuća pomaže Art radionicu "Lazarete" te s 80 tisuća Udrugu mladih "Orlando". U programu je i potpora "Fashion Weeku" 20 tisuća, "Wine & Jazz Festivalu" lijepih 117 tisuća kuna. Zadar najviše daje za Glazbene večeri u Sv. Donatu (750.000 kuna), Zadarsko kazališno ljeto (300 tisuća), Zadar snova (170 tisuća), Film Forum Zadar (200 tisuća) te Festival ulične umjetnosti Kalelargart 40.000 kuna.

‘Pomor’ nezavisnih

Split u kulturi pomaže blues i jazz festivale, a najviše daje za Splitsko ljeto, milijun i tristo tisuća. U skromnijim iznosima "kapitalci" su Split Film Festival s 200 tisuća, Mediteran Film Festival sa sto pedeset tisuća i Cro Patria s 80 tisuća. Iz Službe za kulturu upozorili su da će se čitav niz gradskih manifestacija odvijati preko Službe za gospodarstvo, poduzetništvo i razvoj. Grad Šibenik i Županija, te Splitsko-dalmatinska, Šibensko-kninska i Ličko-senjska županija nažalost nisu nam dostavili podatke.

Hrvatska festivalska kultura zacrtana je odavno, još od osnutka Dubrovačkih ljetnih igara, Splitskog ljeta, pa i "Jadranskih susreta". Zato se taj koncept može doimati zastarjelim: red visoke kulture, pa red popularnijih smotri, koje uglavnom vode stari kulturni znanci, uz povremeno neko nužno kadrovsko i medijsko osvježenje, ne reprezentiraju baš bogatstvo kulturnoga spektra ni kreaciju u njezinu najčistijem obliku.

Dapače, čini se da i u ljetnoj kulturnoj shemi stradaju mali, i to često pripadnici nezavisne kulturne scene. Veliki igrači imaju na svojim dugim kaišima dosta rupica, a malima je svaka tisuća važna.

Za komentar o hrvatskim ljetnim festivalima upitali smo dr. Danielu Angelinu Jelinčić iz Instituta za međunarodne odnose, gdje radi na istraživanjima u kulturnom turizmu, u čemu je autoritet s nekoliko knjiga iza sebe.

"Istraživanja pokazuju kako su festivali generatori dinamične kulturno-turističke ponude. U svijetu su također vrlo učestali u ponudi budući da prosječni posjetitelji izuzetno vole festivale kao način provođenja slobodnog vremena. Postoje manifestacije koje su postale zaštitni znak određenog lokaliteta kao Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto, Međunarodni festival djeteta...

No ima i slabije prepoznatljivih događanja koja se u Hrvatskoj najčešće svode na ribarske fešte ili narodna veselja. Načelno, festivali u Hrvatskoj imaju relativno dobru posjećenost, no većinski su fokusirani na lokalno i regionalno tržište. Pojedini festivali imaju i međunarodnu publiku, no još uvijek nedostaje hrabrosti za veći iskorak", kaže dr. Jelinčić.

Čeka se analiza

"Problem većine festivala je što se uglavnom odvijaju u sezoni, umjesto da posluže njezinu produljenju. Javni sektor trebao bi određeni festival odrediti prioritetnim projektom i uložiti u njega sve svoje resurse koji se tiču organizacije, programa, promocije.

Osnovni nedostatak kulturnog menadžmenta u Hrvatskoj je nepoznavanje vlastitog tržišta. Prati se eventualno broj posjetitelja, ali ne i njihovo porijeklo, dob, interesi... A takvi su podaci pravo bogatstvo", zaključila je hrvatska stručnjakinja za kulturni turizam.

Nedvojbeno da ljetnim kulturnim festivalima nedostaje dublja analiza prijeđenoga puta te publike kojoj se obraćaju. Naravno da je sada kasno za ovu sezonu u kojoj ćemo moći pjevušiti "Ništa nova" ili "Sve je isto kao lani", nadajući se da će dogodine biti različitije i finije raspodijeljeno .