DUGI RAT

Što je zimski solsticij? Pada li uvijek u isti dan? Ako ne, zašto je pao baš danas, na ovaj lipi, sunčani, prosinački dan? I tko ga voli, a tko ga slavi i zašto, a tko mrzi kao ja... Tiho, pjesma kaže, na prstima, stigla nam je zima... i što ćemo sad? Svi u toplo? Nee.. Svi na snijeg? A covid potvrde?
Stigla nam je zima, danas popodne, kažu, točno u 16:20. I ne lažu. Ajme koja nepravda, svitu! Australcima je danas stiglo ljeto, a nama zima! Pa kako ćemo ovako naprijed... oni su ionako već godinama u lock(o)downu, što će njima lito?! Ne bi bilo zgorega da ih službeno posjeti naš prčeviti El Presidente i pokuša dogovorit da nam ga posude barenko do Uskrsa. Lito dabome, jerbo ionako ga ne mogu down under uživat kao nekad.. a presidentea slobodno mogu i zadržat.
Danas je najkraći dan u godini i dok sam završio s poslom, dok sam popio popodnevnu kavu ogrijan zubatim dugoratskim suncem s pogledom na piramide šljake, već je pao mrak! To je taj nezvani gost, najkraći dan u godini.
Dobro, mrak je kod nas odavno prečest gost. Neki ne vide ništa ni u podne, a kamoli u 16 sati, neki su pali u svoj mrak dobrovoljno prije par desetljeća. Danas im nema velike štete, danas nam dan traje najkraće. Svjetlo se utopilo u bračkoj brazdi već u 16:20, a mjesec, ta luna što nas prati i igra se s morem, još nije izašao iza Montkemije. Čeka se da Zagor dođe Dalmatincem iz Splita i ponosno stane u svoj bljedožuti krug. Dobro, nama bi bolje došao jedan Batman da nas pokuša izvući iz našeg statusa quo ili barenko iz kaljuže hrvatske "politke & kriminala", no nema nam valjde računati ni na njega, on će tek u rano proljeće svratiti i najprije poharati blagajne splitskih kina...
Svi čekaju proljeće, lito, a nama došla zima, astronomska, a za koji dan će i meteorološka, pa Božić bijeli, mali Isus, sveti Stipan, nevina dječica, sve blagdan do blagdana, pa je najbolje prepustiti se blaženom duhu došašća ili barenko onom našem, starom, ilirskom, dalmat(in)skom, antičkom, uvijek hedonističkom, duhu kojem se u ovo doba godišća slobodno i pustopašno prepuštamo u mnogim kulturama širom i uzduž ove balote, kroz stare običaje, lokalne rituale, raspojasane festivale i stare slavenske legende.
Sjetimo se ovih dana i Peruna i Velesa, naša dva stara praslavenska boga, koji su nekad ljudima na ovom prostoru predstavljali red i kaos, ljeto i zimu, a njihova borba, zapravo smjenu doba, a evo baš danas, na najdužu noć u godini, jedan je od njih je opet preuzeo inicijativu.., oduvijek je u narodu bila važna, samo eto, malo je bilo staroslavenskih evanđelista da nam to zapišu i ostave na nekom skrivenom kožnom svitku ili utisnu kamenom u kamen, ispod neke antičke vile na Krilu ili Glavici koju su naposljetku poharali do temelja nakon što su se lipo pogostili njenim vinom i divljači, vješto iskoristivši izbivanje neopreznog domaćina, talijanskog analognog nomada pred penzijom, koji je sišao dolje, u nedaleko susjedno, primorsko selo, zaliti svoj kupus.

Piše: Mladen Banović