Uskrs, nedjelja uskrsnuća Gospodinova, najstariji je i najveći kršćanski blagdan, spomen Kristova uskrsnuća i temelja kršćanske vjere. U ranokršćansko doba slavio se svake nedjelje. Od sredine II. st. počelo se Kristovo uskrsnuće slaviti jedanput godišnje, ali je datum slavljenja bio predmetom razmirica. Tradicija maloazijskih crkava II. st. bila je za 14. dan mjeseca nisana, dan židovske Pashe, odnosno prema evanđeljima – Isusove smrti; rimska tradicija bila je za nedjelju nakon toga datuma. Izračunavanje je bilo otežano time što se židovska lunarna godina nije podudarala s građanskom, solarnom godinom. Razmimoilaženja su razriješena na ekumenskom koncilu u Niceji 325. Određeno je da se Uskrs slavi u nedjelju nakon prvoga punog mjeseca – uštapa (između 21. III. i 25. IV), koje će točno izračunati astronomi u Aleksandriji. U srednjem vijeku nastale su mnogobrojne tablice za izračunavanje uskrsnoga datuma, pri čem se koristio tzv. zlatni broj, epakte i nedjeljno slovo. Već su najranije kršćanske zajednice, po uzoru na pashalno bogoslužje, provodile uskrsnu noć u bdjenju, čitanju biblijskih tekstova i molitvama u očekivanju ponovnoga dolaska Gospodnjega..
 
Budi slavljen Isus Krist i njegova pod križem žalosna majka Marija – molitvom, uz križ na brdu Gradina u Katunima, vjernici su okončali svoju procesiju za križem, tradiciju koja živi dugo, točnije više od tri stoljeća u tom dijelu Dalmatinske zagore. A ima deset godina kako mještani župe Katuni-Kreševo svoj križni put završavaju pred novim betonskim križem visokim 29 metara, nakon uspona od kilometra i pol, uz četrnaest postaja križnog puta koje vode do vrha brda, odakle puca pogled na kanjon Cetine, Katune i Kreševo polje, piše Slobodna Dalmacija. Procesija za križem u župi Katuni-Kreševo središnjih je događaj u omiškom dekanatu koji obuhvaća sljedeće župe: Omiš, Rogoznicu, Slime, Svinišće, Kučiće, Zadvarje, Žeževicu, Blato na Cetini, Nova Sela i Katune-Kreševo..
 

Otkazuju se Dani kršćanske kulture

Zbog epidemije koronavirusa odgađa se manifestacija Dani kršćanske kulture koja se trebala odrżati od 10. do 19. travnja 2021. godine.
- Program manifestacije bio je u potpunosti pripremljen, nakon nekoliko mjeseci intenzivnog rada dogovorili smo mnoštvo kulturnih događanja u Splitu i Šibeniku - tribina, koncerata, kazališnih predstava, likovnih i tematskih izložbi, filmskih projekcija, predstavljanja knjiga, susreta s autorima, predavanja, radionica, tematskih izleta. Ipak, sukladno podacima o sve većem broju novozaraženih u Republici Hrvatskoj, odlučili smo da je najodgovornije otkazati cjelokupni program ovogodišnje manifestacije - poručuju organizatori.
 

Tragom Gornjopoljičkih dida

Bogata je Poljička tradicija, a nimalo ne oskudjeva ni Pokladnim običajima, Goran Mikas iz Vele Njive, aktivni član Udruge Val Kulture u donjem je tekstu lijepo skrenuo pozornost na pomalo i zaboravljene pokladne običaje u Poljicima. Pročitajte..

Vrijeme poklada započinje već od blagdana Vodokršća i traje do Čiste srijede tj. do početka Korizme. Najvažnija su zadnja tri dana - nedjelja, ponedjeljak i utorak (Pokladni utorak). Nekada davno, danas rjeđe, i u Gornjim Poljicima su se održavale Poklade koje su predstavljale vrijeme kada je svatko mogao biti što želi. Maskirane povorke mačkara su obilazile sela i znalo se u koji dan koje selo ide u pohode. Glavne figure mačkara su bili baba i did koji bi imitirali spolni čin. Mačkare bi obilazile svaku kuću, a ljudi su ih darivali najčešće hranom i pićem, no ukoliko bi im netko zatvorio vrata tu se kuću proklinjalo riječima: Ova kuća kućerina, do godine miretina!  Osim glavnih aktera babe i dida, povorku mačkara još su sačinjavali i pop koji je čitao iz molitvenika te skidao uroke, torbonoša koji je nosio torbu u koju je prikupljao darove te mladoženja i najvragolastiji među njima, đava, koji je radio razne nepodopštine i posipao ljude lugom (pepelom). U Pridpoklađe, pokladnu nedjelju, spadao je i običaj odiva...
 

Pinka smija, na čakavštini

Gradska knjižnica Kaštela je u studenom 2020. godine po prvi put raspisala Natječaj za najbolju humorističnu priču napisanu na čakavštini. Natječaj je bio otvoren od 15.10. do 15.11.2020., a u istome su mogli sudjelovati državljani Republike Hrvatske – djeca i odrasli. Najboljom humorističnom pričom na južnočakavskom dijalektu proglašena je priča "Višćica" autora Nikše Krpetića iz Splita, najboljom humorističnom pričom na sjevernočakavskom dijalektu proglašena je priča "Kako se penzionerka luštra za poć spat" autorice Nadije Rubeša iz Mošćeničke Drage, dok je najboljom humorističnom pričom u kategoriji "dječja humoristična priča na čakavštini“ proglašena priča" Misto di ćeš parkirat" koju je napisao Karlo Mijaković, učenik Osnovne škole Bijaći iz Kaštel Novog (mentorica: Mirela Carev). Uz tri nagrađene priče, Povjerenstvo je odabralo i ostale priče koje će biti objavljene u zborniku, a neke od njih će biti predstavljene i u emisiji "Kad se smijah tad i bijah" na Radio Splitu.
 

Poljičkim stazama do napuštenog eko-etno sela Ume

“Etno-eko selo” Ume priča je o davno zaboravljenom vremenu. Iako je proces obnove napuštenih starih kuća tek u početnoj fazi, svatko tko posjeti napušteni tugarski zaselak Ume može vidjeti da su turistički potencijali Poljica “beskonačni”.
Etno-eko sela odražavaju dalmatinsku pučku kulturu i graditeljske običaje. Sela su to koja su nastajala stoljećima, građena u skladu s prirodnim zakonitostima svoga kraja, i to je upravo ono što nude današnjim gostima – povratak prirodi obogaćenoj kulturnom tradicijom. Ume krasi i obnovljena crkvica svetog Ante koja datira iz 17. stoljeća.
Ispod samog zaseoka Ume nalazi se ogromna površina kamenom ograđenih međa koje su danas potpuno zarasle u šumu i makiju. Priča kao i drugdje u Dalmaciji, poljoprivreda je gotovo pala u zaborav, uz Bogom danu klimu i podneblje, uvozimo sve što se uvesti da. U gornjem dijelu sela nalazi se velika livada idealna za izletnike, a na njoj se može sjesti na postavljenom stolu i klupama. Od Uma markirana planinarska staza vodi preko prijevoja Ostrog u staro selo Jesenice. Malo iznad Jesenica je živopisni zaselak Zeljevići...
U fotoreportaži Rade Popadića, urednika portala DalmacijaDanas, osim sela Ume možete vidjeti i prizore snimljene s vrha Mošnice (Poljičke planine), crkvicu Sv. Jure na Gradcu kod Gata kao i kanjon Cetine i kip Mile Gojsalić.
 
Upravo bi tako naši pređi, Poljičani poštovani, jedni drugima čestitali Badnju večer i Božić, a kako su se pripremali za ovaj najveći i najveseliji blagdan u godini, kako su se družili i proslavljali, pročitajte u nastavku iz pera našeg velikog poljičkog etnografa, prosvjetitelja, dobrotvora, političara i svećenika Frane Ivaniševića rođenoga u Jesenicama 1. siječnja 1863. koji je život i običaje Poljičana zabilježio u svojoj nenadmašnoj etnomonografiji "Poljica – narodni život i običaji“ iz koje (s stranica Poljica.hr) prenosimo prigodni ulomak "Svetkovine čitavoga kraja"...
 

Kulturocid na Cetini i nebriga struke

Evo nove devastacije na Cetini. Nekome je palo na pamet napraviti još stariji Pločasti most (most na Cetini kod Vrlike) i to od bračkog kamena, grublje štokovanog, jer ovaj srednjovjekovni je realno.. star. Pa ulanjaju stećke i stavljaju novi kamen?! Ma tko bi se tome dosjetio? Možda tek neki "snalažljivi" izvođač radova na spomeniku kulture i šibenska konzervatorska "struka" koja je devastaciju odobrila.
Stari Pločasti most preko Cetine jedna je od znamenitosti Vrličkoga kraja. Preko njega se generacijama preko Cetine prelazilo. Generacijama, jer most je tu od 15 stoljeća, piše Slobodna Dalmacija. Tada su, vjeruju povjesničari, s groblja nedaleko zaseoka Vranješi – doneseni stećci, kameni nadgrobni spomenici. Vrijedne ruke neimara su ih poredale, premostile rijeku na jedinstven način. Složen je Pločasti most od srednjovjekovnih kamenih megalita - stećaka koji su izvorno korišteni kao nadgrobni spomenici. U blizini je taj prijelaz mnogih arheoloških lokaliteta...
 

Romantika u Saloni

U tijeku je manifestacija “Romantika u Saloni". Organizatori manifestacije, TZ Solin, Grad Solin i Arheološki muzej u Splitu, uz besplatni ulaz za posjetitelje večeri u Saloni organiziraju i besplatni razgled Salone u dva termina u 19 i 20 sati. Prva od četiri večeri manifestacije pod naziv om“Antički kutak ljepote” održala se prošle subotue u vrtu Tusculuma u Saloni. U sklopu večeri priređena je i izložba rimskih naušnica “Aurum Salonitanum”, autorice Eme Višić-Ljubić, više kustosice Priručne zbirke i lokaliteta Salona Arheološkog muzeja u Splitu.
U petak, 17. srpnja s početkom u 21 sat održati će se radionica antičkih mozaika. Radionica će se održati u Vrtu Tusculum u Saloni. Nakon antičke radionice slijedi 7. kolovoza Antički sajam koji će se tradicionalno održati u samom centru grada na malom Glorijetu. Za kraj manifestacije Romantika TZ Solin u Vrtu Tusculum 21. kolovoza priprema antičke igre.
 

Ivanjska večer na plaži u Dugom Ratu

Bolje da nestane sela nego običaja.
S tom mišlju i unatoč neprilikama s koronom i našim političarima (hoću-neću u samoizolaciju. Ma mrš!) i našim generalima poslije teniske bitke u Zadru, koji se sada iščuđavaju epilogu i likuju u svih 16 po medijima i društvenim mrežama, te nabacaju kante i kante medijskih govana na jednu lijepu i plemenitu, humanitarnu inicijativu naših i susjednih sportaša, koja je, nažalost, u samoj završnici neslavno propala zahvaljujući ponajprije nedoras..sigurnim organizatorima koji su skinuli gaće pred turističko-predizbornim PR-om vladajućih i njihovih Stožerlija, te jednom neodgovornom sportašu koji je zatajio da se ne ćuti dobro... u utorak, 23. lipnja, večer uoči blagdana svetog Ivana Krstitelja, na dugoratskoj plaži od 20 sati ispred popularnog kafića okupili su se lokalni entuzijasti i članovi dugoratske udruge "Tvornica" koji su pokušali odgovorno skrenuti malo pozornosti i na našu lijepu narodnu tradiciju i bogatstvo starih staroslavenskih običaja, kroz prigodno paljenje baklji na dugoratskoj plaži, koje su trebale simbolizirati Ivanjske cvitnjake, svitnjake, krijesova, vatre, koje se uoči blagdana Svetog Ivana Krstitelja običavalo paliti na gumnima drevne Poljičke kneževine i drugdje diljem naše domovine.
U sumrak su tako "Tvorničari" upalili stare, visoke peći..., pardon  nekoliko baklji postavljenih na rub dugoratske plaže, nazdravili lipo starim (i novim) prijateljstvima i još starijim običajima, te krenuli, poput svojih prekomorskih susjeda, u razgovor ugodni s pogledom na more i velike krijesove, vatru koja je na Malom Ratu lipo plamtila da su i Supetrani mogli sinoć, a kamoli na Dugoraćani, uživati u pogledu na Malorački svitnjak, a kasnije nakon što je skoro dogorio - i na dječicu kako ga umješno preskaču bez lomova donjih ekstremiteta i odlaska na Firule...
Bolje da nestane sela nego običaja.