DUGI RAT

Budi slavljen Isus Krist i njegova pod križem žalosna majka Marija – molitvom, uz križ na brdu Gradina u Katunima, vjernici su okončali svoju procesiju za križem, tradiciju koja živi dugo, točnije više od tri stoljeća u tom dijelu Dalmatinske zagore. A ima deset godina kako mještani župe Katuni-Kreševo svoj križni put završavaju pred novim betonskim križem visokim 29 metara, nakon uspona od kilometra i pol, uz četrnaest postaja križnog puta koje vode do vrha brda, odakle puca pogled na kanjon Cetine, Katune i Kreševo polje, piše Slobodna Dalmacija. Procesija za križem u župi Katuni-Kreševo središnjih je događaj u omiškom dekanatu koji obuhvaća sljedeće župe: Omiš, Rogoznicu, Slime, Svinišće, Kučiće, Zadvarje, Žeževicu, Blato na Cetini, Nova Sela i Katune-Kreševo..

Bogata je Poljička tradicija, a nimalo ne oskudjeva ni Pokladnim običajima, Goran Mikas iz Vele Njive, aktivni član Udruge Val Kulture u donjem je tekstu lijepo skrenuo pozornost na pomalo i zaboravljene pokladne običaje u Poljicima. Pročitajte..

Vrijeme poklada započinje već od blagdana Vodokršća i traje do Čiste srijede tj. do početka Korizme. Najvažnija su zadnja tri dana - nedjelja, ponedjeljak i utorak (Pokladni utorak). Nekada davno, danas rjeđe, i u Gornjim Poljicima su se održavale Poklade koje su predstavljale vrijeme kada je svatko mogao biti što želi. Maskirane povorke mačkara su obilazile sela i znalo se u koji dan koje selo ide u pohode. Glavne figure mačkara su bili baba i did koji bi imitirali spolni čin. Mačkare bi obilazile svaku kuću, a ljudi su ih darivali najčešće hranom i pićem, no ukoliko bi im netko zatvorio vrata tu se kuću proklinjalo riječima: Ova kuća kućerina, do godine miretina!  Osim glavnih aktera babe i dida, povorku mačkara još su sačinjavali i pop koji je čitao iz molitvenika te skidao uroke, torbonoša koji je nosio torbu u koju je prikupljao darove te mladoženja i najvragolastiji među njima, đava, koji je radio razne nepodopštine i posipao ljude lugom (pepelom). U Pridpoklađe, pokladnu nedjelju, spadao je i običaj odiva...

Bolje da nestane sela nego običaja.
S tom mišlju i unatoč neprilikama s koronom i našim političarima (hoću-neću u samoizolaciju. Ma mrš!) i našim generalima poslije teniske bitke u Zadru, koji se sada iščuđavaju epilogu i likuju u svih 16 po medijima i društvenim mrežama, te nabacaju kante i kante medijskih govana na jednu lijepu i plemenitu, humanitarnu inicijativu naših i susjednih sportaša, koja je, nažalost, u samoj završnici neslavno propala zahvaljujući ponajprije nedoras..sigurnim organizatorima koji su skinuli gaće pred turističko-predizbornim PR-om vladajućih i njihovih Stožerlija, te jednom neodgovornom sportašu koji je zatajio da se ne ćuti dobro... u utorak, 23. lipnja, večer uoči blagdana svetog Ivana Krstitelja, na dugoratskoj plaži od 20 sati ispred popularnog kafića okupili su se lokalni entuzijasti i članovi dugoratske udruge "Tvornica" koji su pokušali odgovorno skrenuti malo pozornosti i na našu lijepu narodnu tradiciju i bogatstvo starih staroslavenskih običaja, kroz prigodno paljenje baklji na dugoratskoj plaži, koje su trebale simbolizirati Ivanjske cvitnjake, svitnjake, krijesova, vatre, koje se uoči blagdana Svetog Ivana Krstitelja običavalo paliti na gumnima drevne Poljičke kneževine i drugdje diljem naše domovine.
U sumrak su tako "Tvorničari" upalili stare, visoke peći..., pardon  nekoliko baklji postavljenih na rub dugoratske plaže, nazdravili lipo starim (i novim) prijateljstvima i još starijim običajima, te krenuli, poput svojih prekomorskih susjeda, u razgovor ugodni s pogledom na more i velike krijesove, vatru koja je na Malom Ratu lipo plamtila da su i Supetrani mogli sinoć, a kamoli na Dugoraćani, uživati u pogledu na Malorački svitnjak, a kasnije nakon što je skoro dogorio - i na dječicu kako ga umješno preskaču bez lomova donjih ekstremiteta i odlaska na Firule...
Bolje da nestane sela nego običaja.