Zanimljivosti..

Ljudi, pamtite, u tome vam je sve!

djevojkaU računalnom dobu, kada postoje mobilni i svi ostali podsjetnici, služimo li se mi uopće pamćenjem? Zahvaljujući razvoju tehnologije, ljudskoj memoriji prijeti opasnost od pretvaranja u rudimentarni dio mozga. Zbog dostupnosti informacija i uopće velike količine podataka koji na jedno uho uđu, a na drugo izađu, u mozgu ostaju gotovo neprimjetni tragovi znanja određenih informacija. Sjećanje postaje zakržljali, nefunkcionalni djelić ljudske svijesti... Izbildila mi je didova boja glasa, kako se slatko smija kad me zva Nino, zaboravljan koje pisme je piva. Ne pantin kako me mama utješila kad mi je prvi zubić ispa. Maglovito se sićan kako san vatala mačke po dvorištu i predano razbijala kolina i dlanove. Ne mogu se sitit prve dičje ljubavi ...

Ljudi, pamtite, u tome vam je sve!

Piše: Nikolina Radmilo

pamćenjeU računalnom dobu, kada postoje mobilni i svi ostali podsjetnici, služimo li se mi uopće pamćenjem? Zahvaljujući razvoju tehnologije, ljudskoj memoriji prijeti opasnost od pretvaranja u rudimentarni dio mozga. Zbog dostupnosti informacija i uopće velike količine podataka koji na jedno uho uđu, a na drugo izađu, u mozgu ostaju gotovo neprimjetni tragovi znanja određenih informacija. Sjećanje postaje zakržljali, nefunkcionalni djelić ljudske svijesti.

Često se posramim kada shvatim da mi u pamćenju ne ostaje ni stoti dio pročitanog, savladanog ili doživljenog. To ne utječe na osnovno funkcioniranje unutar društva, dapače, ja to vrlo vješto skrivam.  No, to ne znači da nisam svjesna problema.

Minuli trenutci, godine prolaze, nestaju u magli osjetila, gube jasne obrise stapajući se s ostalim proživljenim iskustvima. Ono što je bilo jučer, danas je prilično jasno, svježe, intenzivno doživljeno. No protokom vremena ono gubi na važnosti, opipljivosti, stapa se s mnoštvom drugih trenutaka, doživljaja i kada se godine naslažu jedna na drugu tvoreći brijeg visok 24 (kod nekog i više) ''skaline'', previše toga postane relativno. Iskustva i doživljaji leže pod prašinom dugoročnog pamćenja, a moj mozak tu i tamo na svjetlo izvuče isječke, nepotpune, neoblikovane i blijede.

djevojkaČesto mi se u životu dogodilo da sam sama sebi rekla, osvrni se, pogledaj, prouči svijet oko sebe, zapamti ovaj trenutak, pamti ovu situaciju, ne dopusti da izgubiš svaki dodir s vlastitom prošlošću. Ovaj trenutak si ti, hrani se njime, izgrađuj se. Rasti i cvjetaj!

Plaši me misao o vlastitoj nemoći. Toliko toga sam zaboravila. Previše važnih trenutaka je otišlo u nepovrat zbog moje slabosti, nehaja i zaokupljenosti budućnošću.

'Jadna Nikolina', reći ćete vi, 'kud si prije počela zaboravljati?!'.

"Pantin ja sadržaje pročitanih knjiga, odgledane predstave, izlete, Božiće, prvomajske odlaske u Radmanove i sve ostale bučne i glasne događaje. Pantin ono manje važno.

mimozaIzbildila mi je didova boja glasa, kako se slatko smija kad me zva Nino, zaboravljan koje pisme je piva dok je čuva ovce. Ne znan pravit sviralu od jasena kako me on naučija. Ne pantin kako me mama utješila kad mi je prvi zubić ispa. Maglovito se sićan kako san vatala mačke po dvorištu i predano razbijala kolina i dlanove. Utiša je zvonki, grleni smij moje sestre kad je brat škaklja – to je bilo dok smo još bili dica, neopterećeni, zajedno u obiteljskon gnjizdu. Mutne su mi naše tučnjave kušinima i gađanje krenpitama. Ne sićan se koja sestra se duže spremala kad su išle van, a ja, dite, iščekivala kad ću više narast da i ja mogu u grad. Ne mogu se sitit prve dičje ljubavi, ne znan  šta san nosila na sebi kad san prvi put bila van, ne znan di san popila svoju prvu espresso kavu.

Kako mi se tada činija svit velik i širok, a vrime je teklo sporo, dnevniku nikad nije bilo kraja."

E ljudi moji, to je vrijedno pamćenja.



NIKOLINA RADMILO

Who's Online

We have 123 guests and no members online