Jure Vujić: Turizam kao elementarna nepogoda

stradunSvijet se smanjio otkad se pretvorio u globalni pašnjak neprestanih šarolikih migracija i pohoda turističkih stada. I Hrvati nestrpljivo očekuju svake godine 'spasonosne turiste' kako bi ih što više 'oderali' i zakrpali budžete. I država posvećuje sve resurse u taj unosni sezonski event i ako od prihoda tek ubere mali dio kolača koji proguta siva ekonomija bez ikakve redistribucije na nacionalnoj razini. Međutim, ta sezonska pohlepa ni ne sluti koliko je cijeli "turistički globalni boom" u stvari štetan za cijelu zemaljsku kuglu, pa i za našu malu Hrvatsku ...


Turizam kao elementarna nepogoda

Industrija turizma pretvorila se u elementarnu kulturološku nepogodu i jedan od najvećih zagađivača koji ne samo da zagađuje mjesta nego i usput zagađuje i izopačuje ukuse

Piše: Jure Vujić
Izvor: Vjesnik

 Turizam je u svakom smislu jedna vrsta kulturocida i savršeni stroj za identitetno devaloriziranje i izopačenje.

stradunIndustrija turizma pretvorila se u elementarnu kulturološku nepogodu i jedan od najvećih zagađivača koji ne samo da zagađuje mjesta nego i usput zagađuje i izopačuje ukuse.

Turistički klišeji, gobelini, suveniri koje se prodaju kao kobasice, taj kič egzotizam razglednica osvojila su sva područja društvene aktivnosti od marketinga do reklama, gospodarstva, pa i do kulture.

Sve je stavljeno u funkciju turističke pohote: nezaposleni poljoprivrednici glume radišne i vesele folklorne žetve u ekoselu, stari obrti i zanati nastupaju u na 'obrtničkim' sajmovima starih zanata, organiziraju se u srednjovjekovnim gradovima atrakcije s viteškim turnirima, čak i bakice sudjeluju u natjecanju izrada lokalnih čipki...

Turizam je prva svjetska industrija prije nafte, nuklearne ili automobilske industrije, a svake godine s 10 posto sudjeluje u svjetskom gospodarskom rastu. Ta industrija obuhvaća sve aspekte života: transport, gradnju, hotelijerstvo, ugostiteljstvo, zaposlenost, slobodno vrijeme, komunikacije, ekologiju, umjetnost i kulturu.

Kretanje turističke populacije zahtijeva neprestano širenje i adaptiranje prometnih infrastruktura, dok su posljedice zagađenja ogromne: promjena krajolika, bujanje zona za ugostiteljstvo, prometna zakrčenost, udari na prirodna bogatstva, spolne zaraze, širenje virusa i bakterija.

Čak i na razini međunarodne zajednice nastoji se 'moralizirati' fenomen turizma. Uspostavljen je svjetski "kodeks turističke etike", kao referentni okvir za razvoj "održivog i racionalnog turizma": zašto moralizirati jedan fenomen koji je u "startu" koncipiran kao potrošačka industrija? Odgovor: Kako bi se generirao drugi tip 'čistog i 'održivog' turizma, kao drugi izvor turističkog prihoda.

skijanje na stradunu

Volja za otkrivanjem drugih zemalja i kultura, želja za putovanjem postoje oduvijek i tu ništa nije sporno. Međutim, industrijalizacija turizma je pretvorila putničku ljudsku dimenziju u sasvim nešto drugo: ovdje nije riječ o otkrivanjima ni razumijevanjima, nego o smišljenom konzumiranju znakova i vrednota koji su se stoljećima organsko-vremensko-prostorno rađali i sazrijevali.

Naravno da je komotno lupati po kapitalizmu i neoliberalizmu preko potrošačke turističke industrije.

Istina je također da svaki respektabilni intelektualac mora kritizirati 'malograđanštinu' i turista. Turista se prezire na desnici, jer je 'egalitaristički fenomen', dok se ga na ljevici prezire jer je - banalni potrošač.

Međutim, treba podsjetiti da je turizam (riječ potječe od engleskog tour) bio u začetku koncipiran kao elitistička aktivnost rezervirana bogatim engleskim lordovima u 18. stoljeću koji su educirali po Toskani, Rimu, i po francuskoj Provansi. Kasnije u 19. stoljeću turizam je služio britanske kapitalističke i kolonijalne interese, o čemu svjedoče brojne 'univerzalne ekspozicije' kao paradigme britanskog orijentalizma.

Danas praunuci ili unuci iste oligarhije uživaju u jeftino prodanim vilama i 'beach-partijima' po obalama Sredozemlja i još uvijek gledaju te 'egzotične' krajeve kao 'indijanske rezerve' turističke jeftine ponude.

'Turistifikacija' svijeta možda pomaže u upoznavanju svijeta, ali će ga i opustošiti. Cijela se umjetnost stavila u službu brzog, površnog turističkoga konzumiranja i estetskog stimmunga, jer turist se želi zabaviti, odmoriti i opustiti, a iskustvo drugog identiteta i različitih kultura svodi se na 'iskustvo ukrasa'.

crni peristil

Svi smo postali sezonski radnici, kulturološki atributi i etnostatisti "preparirani pitoreskni ready-madeovi" u velikom globalnom rekreativnom turističkom parku.

Čini mi se da je turistički fenomen neizbježan u svijetu u kojem se vremenske-prostorne distance sve više aboliraju, i u kojem se "imaginarne vizure" sužavaju, i u kojem se naš pogled suočen s drugom zemljom reducira na 'skeniranje' kao vizualna sudbina suvremenog doba, uronjen u videocentrističkoj globalnoj mreži raznovrsnih ekrana, računala i reklama.

Naravno, ne očekujem da svi budemo poput umjetničkih putnika - Humbolta, Matissea, lorda Byrona ili Flauberta, s akvarelima u ruci, ali treba se ozbiljno zapitati je li turizam najbolja formula za putovanje i spoznaju svijeta i mogu li se kulturni identiteti i narodi svesti na turistički brend, poput potrošenog jednokratnog fotoaparata?