Na Dućama ništa nova

Kišna subota, vrijeme odmora, prve jutarnje kave, hanza novina, aviona i ostalih laži.. Vanka teška južina hametice (daleko bolje od bagerčića koji nasipa mulo na Golubinki) nabacuje melankoniju na rubove popularne plaže na Dućama. Sidim u toplome u polupraznom kafiću, možda Ona svrati.. ali čisto sumnjam. Na mokrom pijesku koji će za par mjeseci opet vrviti bjelosvjetskim šušurom, smijehom, cikom, vriskom.. životom, nema ljepotica dana, nema šetača pasa, ma nema ni trekera slalomaša koji se vješto znaju provuć i između ljenih kišnih kapi..
Samo dama u crnom kaputu, u jutarnjoj šetnji do mula i nazad. I tako par puta.. Kad se umori bilo bi lijepo da svrati na crni čaj i rastvori dušu..
Na Dućama ništa nova.