Kad nemaš di ni izać..

DječaciNoćni život Splita / Opisuje riječ ništa / Kad nemaš di izać / Ne smeta ti kiša / Jedino kafići dnevno / Mlate tu paru / Pseudointelektualci sjedaju na kavu / Ljudi s previše maski / Nemaju mjeru / ST stanje uma / Samo sjede i seru / Firma je u stečaju / Iz nje vade vreće novca / Ti psuješ Hercegovce / A žena ti Hercegovka / I radiš napornije / Nego za vrijeme Juge / Plaće ne dolaze / A ne možeš otići / Nigdje drugdje... Ovo su riječi s prvijenca albuma splitsko-zagrebačke hip-hop grupe "Dječaci".Dovoljno je samo jednom preslušati album da bi shvatili što smo napravili svojoj vlastitoj djeci ...


OPROSTITE NAM DJECO NAŠA!

Kad nemaš di ni izać..

Piše: Petar Hajdić

Odavno na ovim prostorima nije netko tako jezgrovito, a opet tako istinito i jasno opisao svakidašnja herojstva pripadnika lijepe naše. Jer herojstvo je suočavati se svaki dan sa besperspektivom i  beznađem, istrajavati i boriti se, a ostati normalan.

I to "Dječaci" opisuju s toliko poetike, slika, argumenata, britkih opisa da to postaje istinski krik ranjenih mladih bića, koji se ne predaju nego se bore i ustrajavaju, muzikom, stihom, traže izlaze, upozoravaju i pomažu posrnule i posustale. Spominju samoubojstvo, ali spominjući samoubojstvo, upravo suprotno odustajanju, svima koji su ostali bez nade u nastavku nude sigurnost poistovjećivanja, sigurnost grupe, zajedništva, objavljujući: nisi sam!

I sad se postavlja pitanje. Je li nam sve ovo stvarno trebalo? Ovoliko beznađe i pljačka primjenom, na hrvatski način, najokrutnijeg ˝liberalnog˝ kapitalizma. Jer se pokazalo da od svih tranzicijskih zemalja upravo Hrvatska ima najdublje raslojavanje na bogate i siromašne tj. najveću pljačku i destrukciju naroda.

Upravo primjenom ˝liberalnog˝ kapitalizma za koji je cijeli svijet (od 2008. u recesiji) ustvrdio da se kao eksperiment Thatcherice i Regana pokazao kao potpuni promašaj.

Naša društvena elita, ogrezla u tranzicijskoj pljački i kriminalu po receptu dvijestotine familija, a čiji grijesi su počeli svakodnevno isplivavati i u užasima nasilja na ulicama nekad mirnih gradova ugrožavajući kvalitetu života svih, a posebno mladih, uporno dalje ustrajava na istom modelu, zahvaćajući u problem samo površinski.

U takvom okolišu i odnosu snaga, u kojem mladi nemaju sredstava za školovanje, a koji su se školovali nemaju mogućnost zaposlenja, nama koji, gledajući besperspektivnost i beznađe mladih, želimo barem malo umiriti savjest, ostaje samo zatražiti oprost.

Oprostite nam djeco naša!


Povezani članci

Who's Online

We have 234 guests and no members online