Lena Lozić: Držim gvardiju, 'tučem' ruzinu, podmazujem ventile..

Lena LozićOna tuče ruzinu. I nije joj teško. Navuče trliš, sveže kosu u rep i, ‘ajmo, što se mora, nije teško. A na brodu se mora toliko toga da čovjek zaboravi da je žensko. A to su, još otkako su je prvi put vidjeli, zaboravili i njezini kolege, sve redom muškarci što za sebe misle da su muškarčine. Dok im se ona ne ukaže na obzoru, pa se smantaju i sve nekako uljude. A ona je Lena Lozić. Dugoraćanka koja ne krije godine. A i zašto bi kad joj je tek 29 i kad rođendane broji daleko od kuće. I to na brodu, onom pravom, kontejnerašu, rezerviranom za mušku posadu. No, ne bune se oni, prošla su vremena kad su se žene s krme u ocean bacale, a za pravo reći, s Lenom im onaj kruh koji glođu ima barem jednu koru manje. − Osnovno je pravilo da smo svi ravnopravni, kad se radi, nema podjele na spolove. Pa nisam ja pošla navigavati da bih drugima prala robu i peglala − smije se Lena dok nas izvještava o radnoj atmosferi na “APL Kaohsiungu”, mrcini dugoj 261 metar i baždarenoj na 40.306 bruto tona ...

LJEPOTICA I MORE

Lena Lozić iz Dugog Rata

Držim gvardiju, ‘tučem’ ruzinu, podmazujem ventile...

‘Radim sve što mi se kaže, beneficije ne dolaze u obzir’, kaže Lena

Piše: Vinko Vuković / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija

lena lozić

Kompanija je, hvala na pitanju, njemačka: Bernhard Schulte Shipmanagement. Lena se ne žali, odrađuje drugi dio kadeture, te iz Tajvana u Tajvan plovi preko Kine, Sjeverne Koreje, Malezije i Jave. Nije neka ruta, ali da se izdržati. Nedostaje joj tek internet. Svakog vraga su ovi Azijci u stanju sastaviti, nema laptopa bez tajvanskih dijelova, no sa signalom je ipak druga priča. Traži po luci, pa što uhvatiš. Ili bjež’ dok te ne uhvate.

lena lozić

Šalimo se, naravno, jer Lena nije od onih koje se lako daju uhvatiti. I nama su trebali tjedni dok smo je priveli na razgovor kao jednu od rijetkih pripadnica nježnijega spola kojima je navigavanje ispunjenje životnoga sna. Ni Lena se, uostalom, ne može sjetiti svojih kolegica pomorkinja.

− Znam za gospođu Zec koja je kapetan na MSC kruzeru, a neke kolegice s fakulteta pokušale su zaploviti, ali nisu uspjele. Lena je uvjerena da je kadetura samo početak. Završila je srednju Pomorsku školu, magistrirala na Pomorskome fakultetu, te se i u budućnosti vidi na brodu. S časničkim epoletama na bijeloj odori. No, do tada joj valja rintati na kuverti.

lena lozić

− Radim sve što mi se kaže, beneficije ne dolaze u obzir. Držim gvardiju, skidam ruzinu, podmazujem ventile, mijenjam cijevi za vodu i zrak... Časnici su većinom Hrvati, dok posadu, uz pokojeg Rusa, Ukrajinca ili Bugarina, uglavnom čine Burmanci. Problema, međutim, nema.

U početku im je bilo malo neobično, nisu znali kako se ponašati u mom društvu, pa i sada teško da će tko zabeštimati kad sam ja u blizini. Roditelji su Lenin izbor prihvatili bez prigovora. Odavno su shvatili da odgajaju pravu morsku vučicu. Okolina je, međutim, bila šokirana njezinim izborom. Govorili su joj da se drži kraja jer joj se na moru svašta može dogoditi.

lena lozić

− Plašili su me da će me posada maltretirati, a ja s njima igram na karte, bacimo na stolni tenis, zapjevamo i karaoke, zasviramo gitaru, a kad kome dođe žuta minuta, onda fino imamo vreću za boks na kojoj se ispušemo. Leni smeta to što ljudi s kopna na pomorce gledaju kroz iskrivljeni kanoćal. Smatra ih se bogatunima, a zaboravlja da od plovidbe težega posla nema.

− Nitko se ne pita kako je to biti mjesecima zatvoren na brodu, daleko od obitelji i uopće stvarnog svijeta. Evo, ja bih sada dala ne znam što da mogu pročitati Slobodnu Dalmaciju. No, nisu ni pomorci svi isti. Ima Lena riječ kritike i za svoje kolege.

lena lozić

− Mnogi danas plove radi novca, a ne iz ljubavi. Odriču se svega da bi zaradili kunu viška, a propuštaju bitne trenutke u životima najbližih. A ni taj novac nije bogzna kakav. Meni je novac bio na zadnjem mjestu, Pomorski fakultet završila sam iz ljubavi prema struci, a dodatni motiv bila mi je mogućnost da vidim svijet.

Za sada je vidjela njegov istočni dio. No, to je tek kadetura, a sa skidanjem trliša navlačenje na brod tek počinje.


Djed je ‘kriv za sve’

Djed nas je uvijek uveseljavao pričama o svojim pomorskim pothvatima i mjestima koje je oplovio. Uvijek mu je u ruci bila pomorska enciklopedija. Bio je radiotelegrafist, a plovio je na jedrenjacima. Čak i u 93. godini napamet je znao Morseovu abecedu, zastave i signalizaciju. Usadio mi je ljubav prema pomorstvu, tako da sam oduvijek znala čime se želim baviti.

dugi rat


Singapur u malom prstu

Kad smo u luci, ne pada mi na pamet tražiti muško društvo. Upustim se tada u istraživanje grada jer obožavam upoznavati kulture različite od naše. U obilazak uglavnom idem sama, nabavim plan grada, pa lagano, od kantuna do kantuna. Singapur i Pusan već imam u malom prstu, a jedva čekam iskrcavanje u Džakarti.

lena lozić


Začarani krug

Prošlo je ono dobro vrijeme kad se u pojedinoj luci ostajalo i po mjesec dana. Danas pomorci više nemaju vremena za izlazak i traženje društva. Sve su to obiteljski ljudi koji jedva čekaju kraj ugovora da se vrate familiji. A kad se vrate, onda jedva čekaju na brod. To vam je začarani krug. Kad vam more uđe pod kožu, gotovo je.

lena lozić