Slučajevi Severine i Nine Kuluz

Ako kojim nevjerojatnim slučajem niste uspjeli čuti ili ne znate o čemu se točno radi u slučajevima Severine i Nine Kuluz, riječ je o medijski (pre)eksponiranim borbama za skrbništvo navedenih žena koje se već godinama bore s svojim bivšim partnerima o uvjetima oko skrbništva nad njihovim sinovima, te imaju niz prigovora na tzv. nepravilnosti u radu Centra za socijalnu skrb, odnosno presude sudaca u svojim sporovima. Severina je čak nedavno na RTL TV, gostujući u najgledanijem terminu u emisiji Zorana Šprajca iznijela najširoj javnosti detalje svoje sudske borbe za skrbništvo nad sinom. Poznate i nepoznate majke okupile su se u grupi na Facebooku da bi dale podršku Severini, ali i svim majkama koje se bore "sa sustavom" za skrbništvo nad svojom djecom. No da li je sustav u ovim slučajevima uistinu zakazao? Ili su pak mediji pretjerali sa senzacionalističkim ili jednostranim pristupom ovim slučajevima? Da li su mediji objektivno sagledali situaciju s obje strane, iz obje, najčešće potpuno drukčije, perspektive? Što je s pravima drugog, u pravilu muškog, roditelja u odgoju djece nakon raspada obiteljske zajednice? Da li su novinari tih priloga upoznati s odredbama Obiteljskog zakona kao i Zakona o socijalnoj skrbi, prije nego što su se usudili komentirati presude pravosuđa u ovim delikatnim slučajevima te rad djelatnika Centara za socijalnu skrb?  U nastavku prenosimo reakciju Centra za socijalnu skrb Split na emisiju RTL-a u kojoj se govorilo o ovim slučajevima..

Poštovani gospodine Šprajc,

Izvor: Centar za socijalnu skrb Split

vezano za vašu emisiju u kojoj su gostovale pjevačica Severina Kojić i Nina Kuluz iznoseći vlastite poglede, stavove i uvjerenja u odnosu na njihove osobne obiteljske situacije, želimo se očitovati na izneseno smatrajući to našom profesionalnom odgovornošću kako bi javnost dobila realnu sliku o sličnim postupcima.

Ne dvojimo da imenovane gospođe imaju pravo na vlastiti doživljaj osobnih situacija, ali napominjemo da je to njihova percepcija što realno ne mora biti potpuno točno. Dozvolite da mi kao profesionalci (a ne "žene iz Centra") u takvim situacijama možemo objektivno i racionalno sagledati određenu obiteljsku dinamiku jer smo za to educirani, jer u Centrima rade stručnjaci, profesionalci različitih profila (psiholozi, socijalni radnici, socijalni pedagozi i pravnici) u timu koji kod svakog postupka razgovoraju sa svim osobama direktno uključenim u datu situaciju.

Pri tome se procijenjuju roditeljske kompetencije, dinamika odnosa, ponašanje svih ponaosob u odnosu na dijete, gledajući prvenstveno interes djeteta koje po Konvenciji o pravima djeteta ima pravo na oba roditelja i nitko nema pravo da mu onog drugog uskraćuje, manipulira osjećajima djeteta, "daje na kapaljku" i slično.

Moramo napomenuti da je u ovim postupcima uvijek jedna strana nezadovoljna i da će nezadovoljni gotovo uvijek omalovažavati profesionalnost, stručnost, etičnost i poštenje stručnjaka iz Centra.

Nina KuluzMediji, prethodno se ne informirajući o samom problemu i nadležnostima institucija, senzacionalističkim pristupom dodatno doprinose navedenom na sljedeći način: prije samog izlaska u javnost s "nekom pričom" ne uzimaju se u obzir sve okolnosti, i daje se povjerenje i medijski prostor jednoj strani bez objektivnog sagledavanja cjelokupne situacije.

Molimo vas da se i vi stoga pridržavate vašeg profesionalnog pristupa i etičnosti te date prioritet istraživačkom, objektivnom novinarstvu, a ne senzacionalizmu. Prvenstveno, prilikom emitiranja priloga, bilo bi dobro da se prethodno dobro informirate o odredbama Obiteljskog zakona kao i Zakona o socijalnoj skrbi, kako bi se upoznali sa značenjem, nadležnostima, a i samom terminologijom određenih postupaka. To od vas kao iskusnog, cijenjenog, stručnog i nadasve omiljenog nam novinara doista i očekujemo.

Kao odgovorni profesionalci kojima je dužnost štititi prava i interese djeteta, i ovim putem vas obavještavamo da je ovakvo prezentiranje obiteljske situacije u javnosti ugrožavanje prava i interesa djeteta, a u svrhu manipulacije javnim mijenjem i vršenjem pritisaka na određene institucije.

Navedeno ujedno doživljavamo kao alarm i poziv za reagiranje s ciljem zaštite prava i interesa malodobne djece, a što bi nam trebalo i biti zajednički cilj.