Hrvatska u očima stranaca

Vedran MimicaMoj je stav da se prepoznatljivost, promocija, ali i znanje o budućem razvoju Hrvatske mogu iščitati iz naše arhitektonske baštine, možda više nego iz glazbene ili književne. Moj je argument vjerojatno i posljedica profesionalne "deformacije", no, kao što se u Hrvatskoj malo ili ništa ne zna o razlikama Latvije, Litve i Estonije, tako i razvijeni svijet još uvijek stvarno ne razlikuje Hrvatsku od Slovenije ili Slovačke. Međutim, teško je naći nekoga tko ne poznaje Dubrovnik ili splitsku Dioklecijanovu palaču. Naši su gosti obično iznenađeni pa onda oduševljeni povijesnom infrastrukturom i prirodnim krajolikom. Važno bi bilo da stranim ulagačima i arhitektima možemo ukazati na razvijenu urbanu kulturu, povijesnu povezanost s prostorom, ali i na vrlo zanimljivu najnoviju arhitektonsku produkciju ...

VEDRAN MIMICA, direktor Instituta Berlage u Nizozemskoj

Vedran MimicaU Hrvatskoj postoji dominantno shvaćanje da će samo tržište biti u stanju pokrenuti razvoj gradova. Međutim, tržišna logika jednostavno nije dovoljna za suvislo promišljanje

Grad gradi dogovor između svih "igrača" u procesu razvoja - investitora, političara i civilnog društva

Obalu bi trebalo razvijati kroz model javno-privatnog partnerstva, a ne ju prodavati, jer time gubimo mogućnost definiranja razvoja

Dubrovnik, Ston i Dioklecijanova palača su naše prepoznatljivosti

Piše: Barbara Matejčić / Vjesnik
Izvor: Vjesnik

Zanimljiva je Vaša teza da je osnova hrvatske kulture, ono što nas smješta u europski kulturni kontekst, zapravo urbana povijesna infrastruktura, a ne književnost ili umjetnost.

- Moj je stav da se prepoznatljivost, promocija, ali i znanje o budućem razvoju Hrvatske mogu iščitati iz naše arhitektonske baštine, možda više nego iz glazbene ili književne. Moj je argument vjerojatno i posljedica profesionalne "deformacije", no, kao što se u Hrvatskoj malo ili ništa ne zna o razlikama Latvije, Litve i Estonije, tako i razvijeni svijet još uvijek stvarno ne razlikuje Hrvatsku od Slovenije ili Slovačke.

Međutim, teško je naći nekoga tko ne poznaje Dubrovnik ili splitsku Dioklecijanovu palaču. Naši su gosti obično iznenađeni pa onda oduševljeni povijesnom infrastrukturom i prirodnim krajolikom.

Ston bi mogao biti primjer lekcije iz urbanizma, na kojem bi se arhitekti mogli naučiti kako se treba odnositi prema prostoru.

Dioklecijanova palača fantastičan je primjer kako carska vila postaje funkcionalan grad, lekcija iz dinamičkog shvaćanja arhitektonske tipologije.

Važno bi bilo da stranim ulagačima i arhitektima možemo ukazati na razvijenu urbanu kulturu, povijesnu povezanost s prostorom, ali i na vrlo zanimljivu najnoviju arhitektonsku produkciju

I to smo prikazali u knjizi "Suvremena hrvatska arhitektura - testiranje stvarnosti", koja strancima može poslužiti gotovo kao uputa za rad u Hrvatskoj.

Naime, uvijek kad dođete u neku novu sredinu, prvo potražite publikacije o onome što se u tom prostoru gradilo i što se gradi, a mi s takvim publikacijama na engleskom jeziku oskudijevamo i strancima nemamo što ponuditi za razumijevanje naše arhitektonske i urbanističke povijesti i sadašnjosti.


Tržišna logika jednostavno nije dovoljna

U Hrvatskoj postoji dominantno shvaćanje da će samo tržište biti u stanju pokrenuti razvoj gradova. Međutim, tržišna logika jednostavno nije dovoljna za suvislo promišljanje

Grad gradi dogovor između svih "igrača" u procesu razvoja - investitora, političara i civilnog društva.

Obalu bi trebalo razvijati kroz model javno-privatnog partnerstva, a ne ju prodavati, jer time gubimo mogućnost definiranja razvoja.

Who's Online

We have 455 guests and one member online

  • admin