Damir Lončar: Sekta prevaranata ostavila me je bez 200 tisuća eura

Damir Lončar- Prevaren sam! Pokraden i ponižen! - tako svoju priču, punu uskličnika, počinje 43-godišnji omiški dugoračanin Damir Lončar. Umirovljeni policajac, časnički namjesnik, koji se s naramkom papira istoga dana obratio Slobodnoj Dalmaciji i Državnom odvjetništvu. Želja mu je, veli, da osobe koje su ga prevarile - i ne samo njega, ali o tome nešto poslije - budu procesuirane, te da javnost dozna na koji su se način godinama nezakonito bogatile. - Prije šest godina, na preporuku jednog rođaka, moja je obitelj, supruga, ja i troje djece, postala član Udruge molitvenih zajednica svetog Josipa. Sjedište Udruge bilo je u Dugome Ratu, i to u stanu u kojemu smo se u početku, nas tridesetak članova, i okupljali u cilju promicanje života u Isusu Kristu i u Marijinu duhu. A tako je i bilo. Sve dok nije počela pljačka - govori Lončar. Čelnica Udruge molitvenih zajednica svetoga Josipa je Anđa Lucija Jović. Ona je, tvrdi Lončar, mozak operacije izvlačenja novca od naivnih vjernika. Samo njegov račun je, a sada se čvrsto pridržite, u manje od godinu dana olakšan za 200.000 eura ...

SVETI JOSIPE, POMOZI!

Damir Lončar: Sekta prevaranata ostavila me je bez 200 tisuća eura

Piše: Inspektor Vinko / Slobodna Dalmacija
Foto: Ante Čizmić / Cropix
Izvor: Slobodna Dalmacija


Za potrebe ovoga teksta vaš je reporter obavio desetak višesatnih razgovora, pa ćete tako i vi, s obzirom na to da priča ima više rukavaca, pročitati iskaze osoba iz nekoliko zemalja, od Austrije preko Mađarske do Srbije.

No, glavnina sugovornika ipak se nalazi u Hrvatskoj, i to na potezu od Dugoga Rata do Metkovića. Tek s jednim skokom do Petrinje i Zagreba.

Idemo, međutim, redom. Da čujemo prvo o kakvoj prijevari govori Damir Lončar. Tko ga je to, kako kaže, pokrao i ponizio.

Damir Lončar

- Prije šest godina, na preporuku jednog rođaka, moja je obitelj, supruga, ja i troje djece, postala član Udruge molitvenih zajednica svetog Josipa. Sjedište Udruge bilo je u Dugome Ratu, i to u stanu u kojemu smo se u početku, nas tridesetak članova, i okupljali.

U Statutu Udruge jasno piše kako joj je cilj promicanje života u Isusu Kristu i u Marijinu duhu. A tako je i bilo. Sve dok nije počela pljačka - govori Lončar, pa zastaje da otpije gutljaj crne kave, a  najradije bi, samo da može, s njom otpio i sudbinu koja mu steže grlo još od tog studenoga 2007. godine.

Članovi Udruge okupljali su se po stanovima i privatnim kućama. Molili su krunicu, čitali Sveto pismo, dogovarali hodočašća... Bila je to, objašnjava Lončar, svojevrsna nadogradnja u prakticiranju vjere. I svi su bili sretni i zadovoljni. Dok nisu shvatili da im je novčanik nakon svakog sastanka sve tanji i tanji.

- Uvijek smo za nešto skupljali novac. Jednom za kupnju molitvenika, drugi put za kupnju medaljona, pa treći put za nabavu kipova svetaca, a čitava stvar otišla je toliko daleko da smo na koncu skupljali novac i kako bismo, primjerice, čelnici Udruge pomogli plaćati podstanarstvo - objašnjava Lončar.

A čelnica Udruge molitvenih zajednica svetoga Josipa je Anđa Lucija Jović. Ona je, tvrdi Lončar, mozak operacije izvlačenja novca od naivnih vjernika. Samo njegov račun je, a sada se čvrsto pridržite, u manje od godinu dana olakšan za 200.000 eura.

- U radu molitvene zajednice nerijetko je sudjelovao i fra Anto Barišić, ugledni franjevac, sada na službi u Petrinji, javnosti poznatiji kao duhovnik hrvatske nogometne reprezentacije. On je Anđi Jović i njezinim kompanjonima očito služio kao paravan, jer tko može sumnjati u nečasne namjere voditelja Udruge pored tako ugledna franjevca - nastavlja Lončar.

Molitvenike, kojima je maksimalna cijena tiskanja pet kuna, “zajedničari” su, otkriva naš sugovornik, plaćali i po 20 kuna. No, to nije ništa naspram kupnje kipova s likom svetoga Josipa. Svaka je obitelj, napominje Lončar, morala imati najmanje jedan takav kip, a nerijetko su ih kupovali i kao donacije crkvama diljem zemlje.

- Kip je bio obavezan, bez njega ni molitva ništa nije vrijedila. Tako nam je barem Anđa govorila - veli Lončar, dodajući kako su donacije varirale, od 100, 200 kuna, pa sve do nekoliko tisuća eura.

A s vremenom su bile i sve bizarnije. Lončar je tako sakupio svjedočanstva desetak dojučerašnjh članova molitvene zajednice s područja Dugoga Rata i Omiša koji su u svojim pisanim izjavama, ovjerenim javnobilježničkim biljezima, posvjedočili kako ih je Anđa Lucija Jović, zajedno sa svojim kompanjonima i fra Antom Barišićem, godinama varala, uzimajući im desetinu od svih prihoda.

Da nisu tužna, ta bi svjedočanstva, iskreno, bila smiješna. Za 21. stoljeće nevjerojatna.

molitvaJedna članica Udruge molitvenih zajednica svetoga Josipa tako navodi kako je Anđi Jović dala 500 eura za kupnju fotelje i radnoga stola, a drugi se, primjerice, prisjećaju kako su skupljali po 200 kuna da bi Anđa mogla plaćati podstanarski stan u Omišu, a davali su i po 200 eura za nabavu zvona za crkvu u Koriji, filijali župe Špišić Bukovice pokraj Virovitice, pri čemu od tog novca, kunu se, zvona nikad nisu kupljena.

Teške optužbe padaju i na račun fra Ante Barišića, koji je ne samo držao mise po privatnim stanovima nego i rado od vjernika uzimao novac, te ga, a to su “zajedničari” i pred sudom spremni posvjedočiti, još radije spremao u vlastiti džep.

- Još bi više ljudi javno istupilo, ali ih je sram priznati na koji su način nasamareni. Ta molitvena zajednica nije ništa drugo nego sekta, navukli su nas na račun vjere, pa nas držali u strahu uporno tvrdeći da će nam se, ako ih ne budemo slušali i davali novac, nešto loše dogoditi.

 Plašili su nas da će nam djeca nastradati ili se razboljeti, a čovjek bi, kad mu netko spomene dijete, sve napravio da ga zaštiti. Sad smo, međutim, napokon progledali i spremni smo na dugu pravnu bitku kako bismo dokazali o kakvim se prevarantima radi - ističe Lončar.       

A nama je vrijeme da prijeđemo na drugu stranu ove baruštine. Lončaru ćemo se, naravno, vratiti, jer je njegova priča, vjerujte, tek na početku, no treba čuti i Anđu Luciju Jović. Predsjednicu prozvane udruge koja se, navodno, povukla u Međugorje.

- Gospođa Anđa je na putu i neće se tako skoro vratiti, ali sam ja zato tu da vam sve nejasnoće pojasnim - dočekao nas je Darijan Jović, Anđin sin i drugooptuženi u Lončarovu iskazu.

Darijan živi u Omišu, praktično je susjed Damiru Lončaru..., a sad slijedi vrhunac priče, pa ćemo napokon doznati i kako je uspio nepovratno potrošiti/izgubiti/uložiti 200.000 eura, te što o svemu kažu svjedoci iz Linza, Metkovića, Zagreba i Beograda ...

PROČITAJTE VIŠE...


ISKAZI SVJEDOKA

Članovi koji su istupili iz Udruge dali su izjave, ovjerili ih pred javnim bilježnikom, te pod punom materijalnom i kaznenom odgovornošću potpisali da one “mogu služiti kao dokaz u svim postupcima koji se budu vodili protiv obitelji Jović”. Izdvojit ćemo samo neke dijelove, a identiteti potpisnika poznati su redakciji.


Nekad smo davali i po 20.000 kuna

S.M.: “Bili smo primorani izdvajati desetinu od svega zarađenoga, čak i od kredita. Našu adresu su iskoristili kako bi se prijavili i dobili hrvatsko državljanstvo. U našem domu se održavala molitva, ispočetka svakih mjesec dana, pa potom i svaki tjedan. Za Anđu smo morali i novac za gorivo skupljati jer je ona na molitve dolazila iz tri kilometra udaljenog Omiša. Po 200 kuna smo izdvajali i za stan koji je unajmila u Omišu. A bez odlaganja smo joj kupili i radni stol, te fotelju koji su stajali 500 eura. Ne znam koliko smo joj ukupno novca dali. Nekad je to bilo 20.000 kuna, nekad 25.000, pa 11.000 kuna, svotama od 3000 ili 5000 kuna ne znam ni broj. Ispočetka nismo ništa sumnjali jer smo vjerovali da će nam Bog sve to namiriti, pa smo tako i fra Anti Barišiću za troškove puta skupljali novac. A za zvona za crkvu u Koriji svi smo mu u kuverti dali po 200 eura.”


Ja i moja obitelj oštećeni smo za najmanje 120.000 eura

M.D.: “Plaćala sam joj stan u Omišu i članarinu za Zajednicu, desetinu od svih primanja. Bila sam uvučena u sektu koju je vodio duhovnik fra Anto Barišić i u kojoj je Anđa Jović bila vođa. Financijski sam oštećena za oko 20.000 eura, a moje sestre i brat oštećeni su za najmanje 100.000 eura.”


Rastavila me od supruga

E.D.: “Stvorila je razdor u mojoj obitelji, mojem suprugu je govorila protiv mene, da sam ga ja začarala, da djeca nisu njegova i svakojake gadosti, a meni je govorila protiv supruga. U svemu je uspjela jer smo se suprug i ja na kraju razišli, a on uopće nema osjećaja za svoju djecu, niti o njima brine, niti ih konktaktira.”


Donijela mi je Boga i to skupo naplatila

M.G.: “Donijela je Boga u moju obitelj, ali je to skupo naplatila. Sve je lijepo isplanirala. Kada ne bismo davali desetinu Bogu, odnosno njoj, zastrašivala bi nas da će se nešto loše desiti našoj djeci. Moju obitelj je financijski opljačkala za 15.000 eura, a sve to je radila zajedno sa sinom Darijanom, kćerkom Dajanom, sestrom Slavicom i nevjestom Ružicom.”


Na varanju nas distributera zaradili 900.000 kuna

D.V.: “Kipovi, molitvenici i hodočašća bili su samo uporišta za njihovu zaradu, jer su nam sve peterostruko naplaćivali. Zadnja njihova prevara bila je firma za distribuciju proizvoda od matične mliječi, preko koje su, zahvaljujući varanju nas distributera, u dva mjeseca zaradili oko 900.000 kuna.”


Posuđivao sam da bi joj mogao dati novac

O.T.: “Gospođi Jović posuđivao sam novac za navodne troškove u firmi ‘Ionel’ iz Austrije. Kronološki navodim da se kod posudbi radi o iznosima kredita koji su dizani kod poslovnih banaka, Splitska banka 5000 eura, Splitska banka 10.000 eura, Zagrebačka banka 13.173 eura, pa sam od gospođe M.K. posudio 5000 eura i od svog oca J.T. 10.000 eura. Sav taj novac gospođi Jović posudio sam od 2008. do 2009. godine.”


Fra Anto: Nisam kriv, materijalne stvari me uopće ne zanimaju

Fra Anto Barišić, župnik župe blaženog Ivana Pavla II. u Petrinji, spremno se odazvao razgovoru za “Slobodnu”. Nismo mu, kaže, donijeli prvi glas o optužbama bivših članova Udruge molitvenih zajednica svetoga Josipa. Već ga je, nastavlja, po tom pitanju kontaktirao nadređeni provincijal, a za njegovu verziju priče interesirali su se, priznaje, i iz Splitsko-makarske nadbiskupije. I svima je rekao isto: Nisam kriv!

- Već tri godine nemam ništa s tom molitvenom zajednicom. Prije sam često do njih dolazio, išli smo zajedno i na hodočašća, no s vremenom su se ta druženja prorijedila - prisjeća se fra Anto. Optužbe ga, veli, ne pogađaju. Molitva, smatra, više ne bi trebala biti kažnjiva.

- Ja sam samo molio, a te materijalne stvari, zbog kojih je, koliko čujem, došlo do raskola u zajednici, nisu me zanimale, niti o njima imam saznanja. Mogu, međutim, posvjedočiti da je gospođa Anđa puno pomagala članovima zajednice, pa vjerujem da nije počinila djela koja joj se stavljaju na teret.

Gospodin Lončar i ostali su od mene tražili da stanem na njihovu stranu, odnosno da potvrdim njihovu priču, a kada sam to odbio, kada sam ustrajao u podršci gospođi Anđi, okrenuli su se protiv mene i počeli s klevetama na moj račun.

No, ne uznemirujem se, sve su to ljudi koji su prije dolaska u zajednicu imali određenih problema, bili su, recimo, kockari i slično, pa me od njih ovakvi napadi ne čude - zaključuje fra Anto Barišić.

PROČITAJTE VIŠE...

Povezani članci

Who's Online

We have 468 guests and no members online