Skup put proizvoda do polica

Da u financiranju kompletne izgradnje i unutarnjeg uređenja trgovačkih lanaca velikim dijelom, iako se tako na prvi pogled i ne čini, sudjeluju proizvođači koji pune police njihovih centara potvrđuju i međusobni ugovori s različitim stavkama, uvjetima i naknadama, a kada se sve te tražbine zbroje, malom proizvođaču zapravo se ni po jednoj točki ugovora s njima zapravo i ne isplati poslovati. No, gledajući s druge strane, proizvođači, koje su domaći i strani lanci doslovce “prikliještili”, alternativu zapravo i nemaju (jer gdje drugdje mogu distribuirati svoje proizvode), a na sastancima prilikom potpisivanja takvih ugovora nerijetko se susreću s nonšarlantnim izjavama tipa: „Pa s kim ćete raditi ako nećete s nama!“ ...

PROIZVOÐAČI MORAJU UDOVOLJITI BROJNIM UVJETIMA TRGOVINA

Skup put proizvoda do polica

 

Piše: Magdalena Družijanić / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija

 

“S kim ćete raditi?!”

Situacija proizvođača gora je nego ikada, zbog čega su neki od njih već odavno digli pozdrav, kako nam kažu, nehumanim uvjetima poslovanja i fokusirali se na izvoz (jer su imali mogućnosti), no velika većina to sebi još uvijek ne može dopustiti. Jedan takav je i naš sugovornik, koji je za ovu priliku (zbog razumljivih razloga) htio ostati anoniman.

Proizvođači moraju udovoljiti uvjetima trgovačkih centara

- Ulistavanje, recimo, novog proizvoda ovisno o tome je li trgovina veća ili manja kreće se od pet tisuća do nevjerojatnih 600 tisuća kuna u jednom od trgovačkih centara. U drugome, recimo, traže godišnje naknade za pozicioniranje dogovorenog asortimana, što ih košta čak 25 tisuća kuna, i to bez PDV-a. Neki zahtijevaju doprinos za otvorenje novog dućana i za to traže, primjerice, od 15 tisuća do 30 tisuća kuna – kaže naš sugovornik.

Četiri puta godišnje tu su i akcije na određene proizvode kao i jedan dugotrajno snižen proizvod, uz rabate od oko deset posto. I za objave u različitim katalozima, i to samo za jednu malu sličicu proizvoda, kaže, plaćaju po nekoliko tisuća kuna.

- Ma, ne bi se nitko od nas bunio da uvjetovana prodaja podrazumijeva osnovni rabat, koji se kreće oko manje-više 30 posto, al’ što još uz to traže, stvarno nema više veze s pameću. Dodatni rabat od deset posto za ulaz novog proizvoda, pa za prvo punjenje, za one artikle na niskoj cijeni, za vikend-akcije, pa za ovo, pa za ono – kaže.

Za promjene podataka proizvoda kao, recimo, barcode kod nekih se plaća čak i do tri tisuće kuna, logistički rabat plaćao je pet posto, onda za distribuciju oko pet do šest posto, za centralno skladište pet posto, pa rabat za razvoj i unapređenje jedan posto, pa za marketing oko dva posto, onda za poštovanje asortimana jedan posto, pozicioniranje jedan posto, za kartično poslovanje 0,5 posto i tome, ističe naš sugovornik, zaista nema kraja, a još manje ima veze s cijenom proizvoda.

I recesija uzima danak

- Plaćanje je isto posebna priča. Iako u ugovoru piše jedno, centri najčešće rade drugo i mjesecima kasne s plaćanjem. I što bih ja onda trebao, ulaziti u kredite dok čekam da mi oni plate. Ako tražiš kamatu, onda ti još i prijete da neće s tobom više raditi – kaže.

Situacija je nešto bolja, ističe, u stranim trgovačkim lancima u Hrvatskoj, kada bi podvukao paralelu, iako su i njihovi uvjeti daleko od idealnih, a ono što je najgore od svega, veli, činjenica je da će takvi ugovori, a sad pogotovo zbog recesije, za ovu godinu i sljedeće godine biti još i gori.


Diktat trgovaca u inozemstvu

Situacija nije bajna ni kod naših izvoznika koji pune police stranih trgovačkih lanaca u inozemstvu, pa tako za samo ulistavanje proizvoda na police traže od njih od deset tisuća do 200 tisuća eura.

Svi se oni, kaže nas sugovornik izvoznik, šire na račun dobavljača iako pod svojim parolama tipa “pa mi vam širimo tržite”. Ako nakon ulistavanja, recimo, za šest mjeseci strani trgovački lanac vidi da prodaja ide slabo ili nikako, izbacuje proizvod s police bez ikakve naknade za dobavljače.

Povezani članci

Who's Online

We have 131 guests and one member online

  • admin