Kulturizam: Borba za Unescovu listu

Ljudi počinju shvaćati da baštinu - materijalnu i nematerijalnu, treba očuvati, a ne zatrti je zbog raznih kratkoročnih profita ili sramljenja vlastite tradicije. Hrvatska još ima što kandidirati za obje liste svjetske baštine. Ali tu baštinu, pa i svu ostalu, treba očuvati. Svi građani Hrvatske trebaju je poštivati i čuvati. Treba se prisjetiti da su neke sredine svojevremeno željele spriječiti upis kulturnih dobara na Unescovu listu koja obvezuje i ograničava djelovanje (razaranje) unutar toga kulturnog dobra. Starogradski ager jedan je od takvih primjera. Neki su ga ne tako davno vidjeli kao idealnu aerodromsku pistu. A drugi kao unosno hvarsko gradilište. Ni briga ih nije bilo za jedini in situ sačuvani drevni grčki katastar. A on je spašen upisom u svjetsku baštinu ...


KULTURIZAM

Borba za Unescovu listu

 
Tko se to u Hrvatskoj može dičiti svjetskom nematerijalnom baštinom? Cijela Hrvatska! Ali neki bi tu slavu svjetskog značaja običajnih fenomena htjeli samo za sebe. Postaju li time svjesniji vrijednosti vlastitoga naslijeđa koje treba sačuvati?

 
Piše: Vesna Kusin / Vjesnik
Izvor: Vjesnik

 
Prošlotjedna vijest što je stigla iz Abu Dhabija digla jeUNESCO u Hrvatskoj mnoge na noge. Ponajviše je to bilo zbog ushita koji je izazvala odluka Međuvladina odbora Unescoa o upisu sedam hrvatskih nematerijalnih kulturnih dobara na Unescovu listu svjetske nematerijalne kulturne baštine.
 
Svečano je bilo i u Ministarstvu kulture, ali i širom Hrvatske gdje se oduševljeno slavilo jer je na Unescov popis uvršteno čipkarstvo u Hrvatskoj, dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskoga primorja, dubrovačka Festa Sv. Vlaha, hvarska procesija "Za križen", pokladni ophodi istarskih zvončara, godišnji proljetni ophod kraljice ili ljelje iz Gorjana te izrada drvenih tradicijskih dječjih igračaka u Hrvatskom zagorju.
 
Bilo je itekako razloga za slavlje, i to ne samo u lokalnim sredinama, jer je tim upisom Hrvatska postala prva zemlja u Europi po broju zaštićenih nematerijalnih kulturnih fenomena, a četvrta u svijetu, iza Japana, Kine i Koreje.
 
Naravno, uvijek ima i razočaranih, jer je od 16 hrvatskih prijedloga zasad prihvaćeno "samo" sedam. No, i ostali će jednom doći na red. Ne može sve odjednom!
 
Ali ima i onih, čija je nematerijalna kulturna baština uvrštena u svjetsku, koji su slavlje zamijenili gorljivim prepirkama. To su istarski zvončari! Zvončari su upisani u UNESCO-vu listu nematerijalne kulturne baštineKoji zvončari? Kojoj od brojnih skupina pripada ta Unescova čast? Svaka od njih desetak htjela bi biti povlaštena i iskakati ispred drugih, resiti se Unescom i tvrditi: samo smo mi svjetska baština!
 
Povod za te prijepore je formulacija (bar medijska interpretacija) da je zaštićen "godišnji pokladni ophod zvončara s područja Kastva". Jer Kastav nema svoje zvončare, ali su svi manje-više iz područja Kastavštine. Ali ni jedan od njih nije posebno zaštićen.
 
Zvončari su kao specifičan običaj i stoljetna tradicija toga hrvatskoga područja postali neraskidivim dijelom svjetske nematerijalne kulturne baštine. I sve bi zvončarske skupine, umjesto isključivog svojatanja tog priznanja za sebe, trebale time biti ponosne.
 
No, ono što je tu važnije i razabire se iz tih prijepora jest jačanje svijesti o vlastitoj baštini, ne samo materijalnoj nego i duhovnoj, tradicijskoj, običajnoj koju se u Hrvatskoj često pogrdno označava pasatističkom, dakle zatucanom i bezvrijednom.
 
Uspjeh Hrvatske na ovogodišnjem upisu na Unescovu listu svjetske nematerijalne baštine treba, dakle, baštinski osvijestiti i kritičare štovanja tih fenomena koji su dio identiteta pojedinih zajednica širom svijeta (a njima se i ti dive), pa i Hrvatske. Da je lokalnim zajednicama to posvješćeno potvrđuje i prepirka oko zvončara koji su svi kao pojava dio svjetske baštine.
 
I to je već vrijedan pomak jer treba se prisjetiti da su neke sredine svojevremeno željele spriječiti upis kulturnih dobara na Unescovu listu koja obvezuje i ograničava djelovanje (razaranje) unutar toga kulturnog dobra.

Starogradski ager jedan je od takvih primjera. Neki su ga ne tako davno vidjeli kao idealnu aerodromsku pistu. A drugi kao unosno gradilište. Ni briga ih nije bilo za jedini in situ sačuvani drevni grčki katastar. A on je spašen upisom u svjetsku baštinu.

Hvarski ager

Korčulani sada žele da se i njihova višestoljetna moreška predloži za Unescovu listu, ali i sama Korčula.
 
Ljudi počinju shvaćati da baštinu - materijalnu i nematerijalnu, treba očuvati, a ne zatrti je zbog raznih kratkoročnih profita ili sramljenja vlastite tradicije. Hrvatska još ima što kandidirati za obje liste svjetske baštine. Ali tu baštinu, pa i svu ostalu, treba očuvati. Svi građani Hrvatske trebaju je poštivati i čuvati. Najavljuju li uistinu gromoglasni zvončari tu potrebu i jačanje svijesti za vlastito naslijeđe?

Povezani članci

Who's Online

We have 225 guests and no members online