U zemlji tanga, baluna i vedrih ljudi (2)

Evo nastavka argentinskih pustolovina naših dugoraćana, Marka Kadića, ćaće mu Slave i rođaka Ćape... Subota je. Odlazim na utakmicu River Plate, koji je najbolji klub u gradu. Naravno da vam to neće priznat navijači sa juga, istoka te zapada. Jer svaki kvart ujedno ima svoj klub, ljudi žive nogomet, proživljavaju ga kao dio sebe, bude se s klubom i idu spavat sa jednom željom a to je da voljenom klubu bolje ide. A ako se zalomi i kakav trofej, naslov, prvenstvo, njihovoj sreći danima nema kraja. Balun je, baš kao i susjednom Brazilu, velika strast Argentinaca. Buenos Aires može se pohvaliti da ima najviše nogometnih klubova od svih gradova u svijetu. Čak 24 profesionalna nogometna kluba djeluje i naganja balun po stadionima u gradu, a najpoznatiji među njima su Boca Juniors i River Plate, a njihov sraz je - Superclásico! Kako je veliki dio moji argentinskih rođaka iz Belgrano barria, kvarta grada gdje se nalazi stadion River Plate, logično je za koga navijaju. Subota je i odlazim na utakmicu River Plate. Prije samog ulaza na stadion El Monumental, uistinu veličanstveni stadion izgrađen davne 1938. koji prima 65.000 navijača i koji je i najčešći dom argentinske reprezentacije za domaćih utakmica, morao sam čak ŠEST puta na punktovima pokazati ulaznicu koja košta 500 pesosa, što je otprilike 150 kn. Cijeli stadion suklja, svi emocionalno proživljavaju svaki dodir baluna njihovih ljubimaca na terenu.. River pobjeđuje s 3:1 i ja i rođak odlazimo malo prije kraja, da izbjegnemo "stampedo" navijača u kojem može bit i neželjnih događaja poput kao džeparenja, krađa, ali što je tu je ipak je to Argentina, a ne moja i noću sigurna i bezbrižna Hrvatska :-)). Par dana nakon utakmice obilazim i stadion omraženih im sugrađana, kultnu La Bomboneru, dom nogometaša Boca Juniorsa, gdje se nalazi i njihov muzej, a na stadionu me dobro nasmijala jedna izjava vodiča kako na najskupljoj tribini je jedna soba uvijek rezervirana za Maradonu i njegovu obitelj. Šetam šarolikom i još i danas siromašnoj četvrti La Boca. Na zidovima murali njihovih nogometnih božanstava: Maradone, Teveza, Palerma, a zvukovi tanga šire se gradom...

TRI KADIĆA U ZEMLJI TANGA, BALUNA I VEDRIH LJUDI (2)

Piše: Marko Kadić

Ćaća Slavo, rođak Ćapo i moja malenkost ga svakodnevno obilazimo, njegove široke avenije, ulice, kafiće (kava im je skupa ka u Njemačkoj), prostrane parkove, crkve, stadione.. napješačili smo se u svih 16! Kad će više idući assado, svima je bogati grill u mislima nakon 10-ak kilometara pješačenja..

Kadići u zemlji tanga, baluna i vedrih ljudi

Na cvjetnicu odlazimo u župu Sv.Nikole Tavelića, župu koja služi misu na hrvatskom jeziku. Za vrijeme trajanja mise promišljam malo o daljinima, koliko ima do moje Hrvatske, ta na drugom sam kraju svijeta!, a opet se osjećam lipo... jer su tu naši ljudi, familija.. ali i pomalo tužno jer se vidi njihova čežnja za rodnom grudom i našom domovinom. (a kad bolje promislim.. o kako bi se garant bolno razočarali da se vrate živjeti u staroj domovini.. naša birokracija i partitokracija "jede" i našu djecu..).

Kadići u zemlji tanga, baluna i vedrih ljudi

Razgovaramo sa župnikom nakon mise, koji je prepoznao da nismo baš "domaći", a na kraju našeg razgovora nam s osmijehom govori da pozdravimo sve naše ljude dole (gore?) te da je tijelo naših iseljenika i njihovih potomaka u Argentini, a duša u Hrvatskoj...

Kadići u zemlji tanga, baluna i vedrih ljudi

Sljedeći dan idemo u Urugvaj, no o tome više u sutrašnjem broju..