Sve lipo rečeno

Ministar financija Slavko Linić ne bira način za popunjavanje proračunske provalije. Od utorka kreće prisilna naplata poreznih dugova građanima, tvrtkama, obrtima i slobodnim djelatnostima koji imaju porezni dug veći od 2.000 kuna. Prema neslužbenim informacijama, u blokadu će računi oko 75.000 tvrtki i obrta koji duguju oko 3,5 milijardi kuna.. Mali splitski poduzetnik Nikša Marinović, suvlasnik  IT tvrtke Absolveris, neće biti jedan od blokiranih. Posudio je na vrijeme od male banke i platio obvezu državi. Koju baš briga za poslovne teškoće malih poduzetnika. Marljivi Nikša o svojim je "dogodovštinama" s hrvatskim birokratima napisao i iznimno popularni post/komentar na Facebooku, gdje ima vjernu sljedbu, otvoreno pismo koje je danas osvanulo na brojnim portalima.. Pročitajte u nastavku što je mali poduzetnik poručio hrvatskoj Vladi, ministru financija Slavku Liniću i Poreznoj upravi ...

PIŠEM PISMO TINTA MI SE PROLI..

Sve lipo rečeno

"Ne pitajte što vaša država može napraviti za vas, nego gledajte kako imat šta manje posla sa njon"

Piše: Nikša Marinović

Prije nekoliko dana, njušeći opasnost u zraku, uzeli smo novac od male banke iz San Marina koja nam ga je dala uz minimalna jamstva i znatno manju kamatu od naše države iz čijih smo se ralja tako izvukli. Toj banci, koja u Hrvatskoj posluje jako kratko, 20 godina urednog poslovanja firme značilo je puno više nego državi kojoj je ta ista firma sve te godine uredno plaćala porez.

Prije godinu dana, naime, usprkos našoj izjavi da ne želimo reprogramirati porezni dug već ga podmiriti u najviše 3 mjeseca u cijelosti, Porezna nas je blokirala bez ikakvog odgovora na našu molbu, iako je isključivi krivac za nastanak našeg poreznog duga bilo upravo nefunkcioniranje službi koje od poreza dobivaju plaću.

Osjećao sam se tada jadno, poniženo, kao građanin trećeg reda u vlastitoj zemlji, kao zadnje smeće s kojim polupismena bagra sa diplomon i radnim mjestom kupljenima za nekoliko tisuća eura može obrisat pod sa svime što sam radio u zadnjih 20 godina.

Zato ću reći par stvari, primarno imbecilima koji se dive „osvetničkoj pravednosti“ šizofrenog patološkog lažljivca koji obnaša funkciju ministra financija, bez obzira što sutra mogu mirno sjest i uz kokice i kolu promatrat show koji počinje jer će današnji dan ostat zapamćen kao početak domino efekta završnog uništenja hrvatskog malog poduzetništva.

Prije nego li je donio odluku o završnom obračunu s kriminalcima koji duguju više od 2.000 kuna državi ministar je napravio slijedeće: otpisao 25 miljardi kao potpuno nenaplative i izbrisao iz sudskog registra sve više godina neaktivne firme, zajedno sa svim kriminalom koji je u njima počinjen, jednim potezom; objavio listu „srama“ (kao da ekipa koja utajuje porez ima srama) s koje je uz veliku pompu naplatija 500 milijuna od 25 miljardi duga (2%) i eventualno će dobit još najviše 3 miljarde (12%) od reprogramiranog duga – bez obzira šta je od prvog dana prijetio kako će ić i na privatnu imovinu utajivača poreza, Slavko je naplatio 3,5 od 50 miljardi (7%).

Za prijatelje s „beneficijama“ osigurao je paradržavnu instituciju „predstečajne nagodbe“, koje su trebale bit gotove do travnja ove godine prema njegovim rječima, ili tvrtke idu u likvidaciju – ovim je sve krupne kriminalce i utajivače poreza spasio od ovrha i blokade, oprostit će im dug i natjerat na to i druge firme kojima ovi duguju, bez da vjerovnicima ponudi da ustupe svoja potraživanja od tih firmi državi ako se radi o poreznom dugu.

Sada, među dužnicima ostale su uglavnom firme koje se trude preživit, jer su se kriminalci ili političkim putem „nagodili“ ili zatvorili firme na vrijeme. Među njima ima i onih za koje i sam ponekad kažem „tko im je kriv što su radili s „bizmismenima““ no činjenica je da je u nekim branšama bilo nemoguće poslovat bez da dođeš u dodir s velikim kriminalnim sustavima pod državno-političkom kapom koje su uništile tržište i zdravu konkurenciju metodama koje bi i mafija smatrala nečasnim.

Porezna će sada bez obzira koji je uzrok njihovog dugovanja leći na račune ljudi koji su pokušali spasit vlastitu egzistenciju, ili radna mjesta, ljude kojima posao nije pao s neba nego su uložili godine truda, rada, ljubavi, ma čak i novac možemo stavit po strani u cijeloj priči.

Osobno sam svjedočio situaciji gdje je čovjek otpustio 20 ljudi, zatvorio firmu, rasprodao sve, razbolio se i umro jer mu ministarstvo obnove nije platilo uredno isporučene zgrade a porezna mu je pomela pare s računa.

Reakcija tih ljudi uvelike će definirat našu budućnost, a ja samo mogu reć da iako nemam egzistencijalnih ni drugih strahova, duboko prezirem ovu državu i sutra bi uzea bilo koju putovnicu i vratija ovu samo da mi je neko hoće dat. Za početak, i slovenska bi bila OK.

Do tad, iden s diteton uz muziku vježbat strane jezike da bude spreman za egzil u internat, voli strašno ove pisme s puno instrumenata :)


P.S.   Predstečajnim nagodbama država umjetno održava ionako frizirane bilance domaćih banaka da bi se mogla još zaduživat, a sve će opet to vraćat "mali" poduzetnici i obični građani.

Povezani članci

Who's Online

We have 240 guests and no members online