Cvjetnica: U velikom smo tjednu

Na kršćanski blagdan Cvjetnice, ove nedjelje ispred dugoratske crkve Sv.Josipa blagosloviti će se maslinove grančice, a potom će se služiti nedjeljna sveta misa. Počinje Veliki tjedan koji završava najvećim kršćanskim blagdanom - Uskrsom. Na blagdan Cvjetnice ophodnjama s blagoslovljenim maslinovim i palminim grančicama kršćani se prisjećaju slavnoga ulaska Isusa Krista u Jeruzalem. Prema povijesnom kazivanju, prije 2.000 godina narod je dočekao Isusa te ga uveo u glavni grad kličući mu kao kralju. Kako Isus nije htio iskoristiti ovozemaljsku priliku koju je narod priželjkivao, jer njegovo je kraljevstvo nebesko a ne zamaljsko, razočarano se mnoštvo, koje je očekivalo da će ih povesti u borbu protiv Rimljana, od Krista ubrzo odvratilo i poduprlo njegove protivnike. Tako je Cvjetnica postala uvod u Isusovu Muku. Zato je na blagdan Cvjetnice, uz blagoslov grančica, u središtu misnog slavlja upravo kazivanje Kristove Muke ...

NEDILJA OD MUKE

“Promislimo evo danas, ‘ko j’ na križu umro za nas”

Nedija od muke veliki tjedan, posebno se živopisno slavi u Dalmaciji uz užance i običaje koji odolijevaju zubu vremena...

Piše: Siniša Vuković / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija

Danas je Cvjetnica. Kod nas u Dalmaciji ustalio se naziv Cvitnica, a pogdjegdje još ju se naziva i Nedija od palme, odnosno Nedija od Muke. Dan je to s kojim, na svoj način, završava uspon korizme, te dan koji je svojevrsna ulaznica u finale čitavoga korizmenog i posta i suzdržavanja, i žrtve i odricanja: ulaznica za Veliki tjedan iliti Velu šetemanu.

Puno je modela prema kojima vjerni puk za trajanja korizme u Dalmaciji obilježava i štuje, posebno pomno, posvećenost trenutka i vremena s jedne, te posvećenost crkvenog dijela godine i važnosti baštinskih sentimenata s druge strane.

Među tim baštinskim sentimentima svakako se ističu procesije, kao izvanjski način kolektivnog odavanja počasti vjerskim ili religijskim kulturnim nasljeđima.

Ukorak s procesijom idu i pučki napjevi koji, već prema kampanilističkoj zaokruženosti određene organske zajednice, razlikuju se od mjesta do mjesta, od naselja do naselja, premda je svim tim napjevima tekstualni predložak, u stvari, zajednički.

Uz procesije i pjevanje, treći gradivni element korizmenih običajnika Dalmacije svakako su čuvari Božjega groba, negdje nazivani žudije, negdje vojnici, a ponegdje talijaniziranom inačicom potonjeg izraza – soldati.

Za križen

Liturgija Velikog petka izdvaja se po svojoj posebnosti, jer se u njoj na najeklatantniji način trodioba ovih uzanci sjedinjuje u jednu snažnu armiranu slitinu. U dalmatinskoj provenijenciji simbol kršćanske procesije poistovjećuje se s nadaleko čuvenom hvarskom hodočasničkom povorkom – Za križem(n).

S nacionalnog aspekta gledano, to je izuzetno lijepo i važno jer imamo vidljivi obelisk te vrste, u kojemu se prepoznajemo i s kojim se identificiramo svi: od Istre i Slavonije, preko Zagorja sve do Dalmacije.

Nije zaludu taj fenomen prepoznao i UNESCO, te ga uvrstio u svoju prestižnu taksonomiju svjetskih kulturnih važnosti. Međutim, šteta je što sunčevina ove procesije, sve one ine baca u prisoj, u zasjenak.

Na Braču, primjerice, postoji također vijenac pokorničkih povorki na Veliki petak. I ujutro, i navečer. Nakon jutarnje molitve, matutine, kreću procesije iz Novog Sela i Sumartina u Selca, a iz Selaca u Sumartin.

U višesatnom obilaženju međumjesnih toponima, svatko pjeva svoj napjev Gospinog plača, u kojemu vas puk u mnoštvu – poput psalamske antifone nakon svake kitice koju intoniraju pučki pjevači, kantaduri – gromoglasnim pjevanjem odgovara sa stihom: “Promislimo evo danas, koj’ na križu umro za nas”.

Najemotivniji trenutak svakako je onaj u kojemu se – na različitim pravcima, udaljene tristotinjak metara – mimoiđu dvije procesije, selačka i sumartinska, te kad se nadjačavaju u pjevanju identične himničke, vrlo grandiozne melodije spomenutog Plača.

Onaj dio življa, koji nije u stanju ili prilici ići u procesiju, susjedne procesije dočekuje u svojoj crkvi. Sumartinjani pjevaju u Selcima jednu od najljepših pučkih crkvenih pjesama uopće, "Pred tobom Bože", a Selčani u sumartinskoj bogomolji kantaju kontemplativni napjev "O biči preljuti".

Ovo je običaj koji se odvajkada njeguje i prakticira na istočnom šiljku otoka Brača, starinski rečeno – Vrhbrača. No, posve je u zapećak i onih najstarijih mještana zapala jedna druga uzanca, a to je da se melodija Gospinog plača nekoć pjevala, u ovo vrijeme, i za obavljanja poljoprivrednih poslova u polju.

Da, svjedoče mi stari Selčani, bilo je težaka (iliti junaka), koji su – vraćajući se iz gore i jašući na tovaru – pjevali kitice rečenog napjeva, a ako bi ih itko slučajno čuo, odgovarao bi im s onim otpjevom: “Promislimo evo danas...”
 

Raspelo u crkvi sv. Josipa u Dugom Ratu

Povezani članci

Who's Online

We have 220 guests and no members online