DUGI RAT

Malo se koji otok na svijetu kao Hvar, s niti 11 tisuća stanovnika i 300 četvornih kilometara površine, može pohvaliti s toliko znamenitosti pod zaštitom UNESCO-a, a među kojima je i procesija “Za križen”. Riječ je o preduskrsnoj pobožnosti, koja se na središnjem dijelu škoja tradicionalno održava s Velikog četvrtka na Veliki petak, već više od pet stoljeća, a da nikad nije prekinuta. Dakle, ni Drugi svjetski rat, ni bilo kakvo (ne) vrijeme, ni pandemija, nisu je uspjeli omesti, piše Mirko Crnčević na stranicama Slobodne Dalmacije.
- Procesija “Za križen” okosnica je uskrsnih običaja na Hvaru koja najsnažnije obilježava vjerski, kulturni i društveni identitet stanovnika na tom području. Kroz procesiju se njeguje pjevanje Gospina plača koje svojim glazbenim poetskim sadržajem inicira poseban doživljaj, jedinstven u hrvatskoj tradicijskoj glazbenoj praksi - kaže Ivana Radovani Podrug iz Konzervatorskog odjela u Splitu. Koliko značenje procesija ima za stanovnike škoja ponajbolje govori to što djeca svećenike rijetko pitaju kada je Uskrs, nego “kad se gre za križen”...

NE GASI SE HVARSKA TRADICIJA S VELIKOG ČETVRTKA NA VELIKI PETAK

Piše: Mirko Crnčević / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija

Jelšanski župnik don Stanko Jerčić kaže da je bolje govoriti o procesijama, jer veliku procesiju čine povorke iz šest otočnih mjesta, koje će ove godine u ophod povesti nove križonoše.

- Za nošenje Svetog Križa zapisao sam se kao četrnaesto-godišnjak još 2005. godine, a moja obitelj, prijatelji i svi koji me okružuju bili su zadovoljni tom mojom odlukom. Oduševljenje je bilo veće što ću ja biti prvi križonoša iz naše kuće. Živimo s tim i teško je riječima objasniti koliko nam to znači. Takav čin je izuzetna čast, za njega se pripremamo godinama i vjerujem da će sve proći u najboljem redu - kazao je jedan od prethodnih jelšanski križonoša Toni Gamulin.

Sve procesije kreću u isto vrijeme i idu pravcem kazaljke na satu, da se nigdje međusobno ne susretnu. Križevi su teški od 10 do 18 kilograma, a ukupna staza duga je oko 25 kilometara.

- To je hodočašće vjere i odanosti, pobožno meditiranje o sebi, o vlastitom odnosu s ljudima i s Bogom, čin produbljenja skrušenja, pokajanja i pokore - dodaje don Stanko.