Mate Bilić: Igranje u Sportingu je bilo najbolje razdoblje u mojoj karijeri

Splitov kalendar:

U listu RNK Splita "Splitovac" objavljen je sportski životopis trojice igrača splitskih "crvenih" s bogatim internacionalnim iskustvom. Za nas je možda najinteresantnija priča našeg Omišanina, Mate Bilića ...

MATE BILIĆ

Igranje u Sportingu je bilo najbolje razdoblje u mojoj karijeri

Piše: Božo Pavković / DalmacijaNews
Izvor: DalmacijaNews

Mate Bilić

Hajduk 1998. - 2001.
 
U Hajduk sam prošao kroz ruke nekoliko trenera, prvi je bio Zoran Vulić, Luka Bonačić, Pero Nadoveza, Nenad Gračan, Ivica Matković i Ivan Katalinić. Od istaknutih igrača u tom razdoblju mogu izdvojiti Igora Tudora, Stanka Bubala, Igora Musu, Juricu Vučka, Josipa Skoku...
 
Debitirao sam kod Luke Bonačića u utakmici Hajduk - Zadar. Konkurencija je tada bila dosta jaka, pregršt dobrih igrača je igralo za Hajduk, a ja sam bio jedan od najmlađih, međutim uz Skoku sam imao najveću minutažu. Na početku sam bio džoker s klupe, ali kako sam zabijao ključne golove, ustalio sam se u prvoj momčadi.
 
Već s 18 godina Ivica Šurjak mi je došao s konkretnom ponudom Fiorentine, trebao sam tamo preseliti cijelu obitelj, međutim odlučio sam ostati u Hajduku. Poslije toga pratio me i HSV, ali Hajduk nije htio pristati na njihove uvjete.

Kulminacija mog boravka na Poljudu je bio taj gol protiv Mallorce nakon kojeg sam prešao u Zaragozu. Tada su me već pratili Porto i Ferencvaros, ali ja sam se odlučio za Španjolsku. Inače, Zaragoza me pratila već na utakmicama mlade reprezentacije, prije utakmice s Mallorcom.

mate bilić
 

Zaragoza 2001. - 2004.

Od igrača u Zaragozi mogu izdvojiti Paca Jemeza, reprezentativnog stopera, zatim kapetana Paragvaja Tora Acunu i Savu Miloševića koji je godinu prije dobio "Zlatnu kopačku" nakon što je zabio pet golova za Jugoslaviju na Europskom prvenstvu.

Trener mi je bio Jose Francisco Rojo, nekada istaknuti igrač Athletic Bilbaa. U početku je bilo teško, nije se bilo lako naviknuti na španjolski stil nogometa. Još nisam ni igrao čistog napadača, bio sam povučeniji, iza Save.

Zaragoza je bila fantastičan grad, broji nekih 700 tisuća stanovnika, a sam klub je imao oko 30 tisuća pretplatnika. Ljudi su više sjevernjačkog mentaliteta, ali prihvatili su me jako dobro.

Jezik sam naučio u roku tri mjeseca, u tome mi je dosta pomogao košarkaški trener Branko Žeravica koji je radio u Španjolskoj. Bio je tu još i Alen Peternac, tako da sam se brzo uspio snaći.

Mate Bilić
 

Almeria 2002. - 2003. (posudba)

Almeria je bila dobro došla afirmacija za mene, zabio sam te sezone devet golova, a vodio me sadašnji trener kluba Franisco Rodriguez. Inače, to je grad na jugu Španjolske, puno bliži našem temperamentu.

Sporting 2003. - 2004. (posudba)

Još jedna posudba nakon što je Zaragoza te sezone kupila Davida Villu koji je sa mnom bio na pripremama u Sportingu. Postali smo jako dobri prijatelji, družili smo se za cijelog mog boravka u Španjolskoj, evo baš je sada mene i moju obitelj pozvao na božićne blagdane.

Gijon je grad koji mi je prirastao srcu, u njemu sam proveo nezaboravne godine. U prvoj sezoni klub je bio u financijskim problemima, a vodio nas je sadašnji trener Villarreala Marcelino Garcia Toral.

Unatoč svemu, borili smo se za ulazak u Primeru, na tribinama je konstantno bilo po 25 tisuća navijača, koji su me na kraju sezone proglasili igračkim idolom.

Mate Bilić
 

Cordoba 2004. - 2005.

U Cordobi sam završio ne svojom voljom, htio sam ići na drugu stranu, ali Zaragoza je inzistirala da odem tamo. Klub mi nikada nije legao, ali grad je bio fantastičan. Stekao sam u tom gradu brojna prijateljstva, uostalom i s Robertom Fernandesom, legendom španjolskog nogometa koji je tada trenirao i igrao za Cordobu.


Lleida 2005. - 2006.

Radi se o malom gradiću blizu Barcelone, tamo sam igrao s Jovanom Stankovićem, bivšim suigračem Samuela Eto'oa. U Lleidi sam počeo na klupi da bih kasnije postao najbolji strijelac kluba s 18 postignutih golova. Tada sam bio i treći najbolji strijelac lige, ispred mene su se nalazili Uche i Soldado, a iza mene Negredo.

Mate Bilić


Rapid 2006. - 2008.

U Rapidu je tada igrao Mario Bazina, bio je jedan od njihovih najboljih igrača i zahvaljujući njemu stupio sam u kontakt s klubom. Tamo sam odradio sezonu i pol, odlučio sam se za njih iako sam imao ponudu ukrajinskog Metalurga. Bio sam bliže kući i to mi je tada bio najbitniji razlog da prihvatim ponudu iz Austrije.

U prvoj sezoni bio sam najbolji strijelac kluba, izborili smo i Kup UEFA, nakon čega sam dobio dvije ponude iz Španjolske, međutim Rapid me nije htio pustiti. Zatim se dogodilo nešto što ni dan danas ne mogu objasniti. Nisu me pustili da idem, a zatim su me premjestili na klupu, bez logičnog objašnjenja.

Mate Bilić
 

Sporting 2008. - 2013.
 
Nakon epizode u Rapidu odlučio sam se vratiti u Sporting i to je bila najbolja stvar koja mi se mogla dogoditi. Navijači su mi priredili doček, što je bila velika čast, ali i odgovornost prema njima.

Odmah u prvoj sezoni izborili smo ulazak u Primeru, bio je to fantastičan doživljaj. Tada nas je vodio trener Manuel Preciado, a za Sporting su igrali veliki igrači poput Nacha Nova. Na gostovanjima bi nas znalo pratiti i po 10 tisuća navijača.
 
Ono što će mi ostati u posebnom sjećanju je gol Valladolidu u zadnjoj utakmici sezone, bio je to pogodak za opstanak u prvoj ligi. Isto tako posebno ću pamtiti utakmice protiv Reala i Barcelone, sjajno je bilo doživjeti njihovu tika - taku. Igrati protiv Barcelone je nešto neponovljivo, poseban motiv i doživljaj, osjećaš se specijalno samo zato što si akter te utakmice.
 
Jedan od najdražih trenutaka u karijeri mi je 1-0 pobjeda protiv Reala na Santiago Bernabeu. Tada se Jose Mourinho spustio u našu svlačionicu i svima nam pojedinačno čestitao.
 
Igranje za Sporting bio je zaista najljepši period za mene kao nogometaša. Zabio sam 12 golova u prvoj sezoni u Primeri, ukupno više od 220 za Sporting, sigurno se radi o mom najboljem razdoblju.

Tada su mi se rodila i djeca, a zanimljivo je da mi se kćer rodila na dan utakmice s Real Madridom, a sin na dan utakmice s Barcelonom.
 
Mate Bilić
 

RNK Split 2013. -
 
Kao jedan od najposebnijih trenutaka u karijeri izdvojio bih gol za Hajduk protiv Mallorce, taj pogodak otvorio mi je vrata Europe, to je bio ključni trenutak karijere - prekretnica. Moram reći da tada nisam imao ni za kopačke, pomogli su mi Miro Čolak i Ivan Balić, oni su mi ih dali. Zato njih dvojica danas imaju dresove najboljih europskih klubova.

Kada bih mogao birati, opet bi izabrao isto, mogu samo zahvaliti Bogu na svemu što mi je dao.

Namjeravam igrati još dosta dugo, mislim da nisam ni blizu kraja.

Nakon završetka karijere i dalje namjeravam raditi u nogometu, fakultet sam završio, višu trenersku, ali ima još vremena za razmišljanje.
 

Mate Bilić

Povezani članci

Who's Online

We have 196 guests and no members online