Zanimljivosti..

Politička smrt Šuker-age Hadezeovića

turcinivan mažuranićPrepjev: Radoslav Dejanović
(u dva posve dostatna pjevanja)
(i uz duboke isprike Ivanu Mažuraniću)

Sluge zove Šuker-aga,
Usred Katančićeve kule svoje,
A u zemlji hercegovoj
“Ajte amo, sluge moje,
Gospodarstvenike mi izvedite,
Štono sam ih zarobio robljem
Na Zagrebačkoj burzi hladnoj ...

 

Politička smrt Šuker-age Hadezeovića

Prepjev: Radoslav Dejanović
Izvor: Monitor.hr

(u dva posve dostatna pjevanja)
(duboke isprike Ivanu Mažuraniću)

 

I. Agovanje


Sluge zove Šuker-aga,
Usred Katančićeve kule svoje,
A u zemlji hercegovoj;

“Ajte amo, sluge moje,
Gospodarstvenike mi izvedite,
Štono sam ih zarobio robljem
Na Zagrebačkoj burzi hladnoj.

Još Stjepana starca k tome,
Što me hrđa svjetovaše,
Da ih pustim poslu svome,
Jer su, reče, menadžerad ljuta;

Oni će mi odmazditi
Sivom ekonomijom na glavarine:
Ko da strepi tusti medo
S malogospodastvenička gladna miša.”

Hitre sluge poslušaše,
Izvedoše tamničare.
Na noguh im PDV negve,
A na rukuh trošarine.

Kad ih vidje silan aga,
On namaknu porezne kontrole,
I revizore ljute rise,
Ter ih antirecesijskim darivao darom:

Svakom momku oštar porez daje,
Kome porez, kome li razrez,
Kome SMS trošarinu namjenjuje.

“Ajde, menađeri, dijeliti dare,
štono sam vi knjigovođa pripravio;
Vam i vašijem firmam gologuzim;
Vi bo kako, sve će firme tako.”

Knjigovođa reče, al mrijeti
Za državan budžet sveti
Teško nije, dok te ne ubije.

Pade otkaz nekoliko puta,
Zviznu stečaj nekoliko puta,
Odletiše ta hipotekarna dobra,
Al ne pisnu poduzetnost mala,
Niti pisnu, niti zubi škrinu.
Proz poljanu stečajna masa teknu,
Niti pisnu, niti zubi škrinu.

Trgovački sud se napuni stečaja,
Niti pisnu, niti zubi škrinu.

Već tko zovnu kanadsko veleposlanstvo,
Tko lijepo ime Šukerovo,
Ter se lasno rastadoše s firmom
Zatočnici mrijet naviknuti.

Rijekom stečaj sudom teče;
Vlast bulji skrstiv ruke.
Tko je mlađi, zlurad gleda
Na kontnome planu muke;
A tko starij', iste muke
Sam na sebi s budžetske rupe
Već unaprijed od stra' ćuti.

Ljutit aga mrko gleda
Gdje se silom divit mora
Silan arslan gorskom mišu.

Tko si pošten, okrast ga ne mo'š
Na junaku dotle dok ne preda.
Smaknu Knjigovođa toliko junaka,
Posmica ih, budžet ne napuni,
A iz zemlje svi su utekli.

Boj se onog tko je viko
Bez golema mrijet jada.

Videć aga poduzetnost taku
Zazebe ga na dnu srca
Ko ledenijem ratom leden
MMF dušu da mu dirnu.

Od tuge li za poduzetnici,
Što ih silan zaman strati?
Knjigovođa tuge za poduzetnike neima.
Od straha li, jer se budžetu boji?
Silan aga to sam sebi taji.
Zar ne vidiš kako radi
Hrabar junak uspreć zimu,
Što mu s one piknje male
Po svem tijelu mrazne valja vale?

Gledaj glavu, put nebesa
Gdje se oholo hrabra diže;
Gledaj čelo jasno i oko
Kako bistro po stavkama sijeva;
Gledaj krepki stas, gdje svoju
Znajuć zakonodavnu snagu ravno stoji;
Pak mi kaži, ima l' koja
Tudijer straha i najmanja sjena?

A pak slušaj kako junak zbori
I predsjednike kako oštro kori:
“Vaj, Stjepane, starče stari,
Kuda'š sade, kamo li ćeš?
Sad gdje smakoh gorske miše?
Il u mirovinu? Ne jede se tamo;
Il u povlaštenu? Na prosječnu će sići;
Il ćeš živjet da mi gledaš slavu?

Najbolje je bježat pod oblake.
Narod grize, ali po tlih gmiže;
Sam tust političar pod nebo se diže.

Penjite ga na politička vješala tanka,
Neka znade što mu objektivnost valjade.

A političara, ako još imade
Gdjegod koga ter se naroda boji,
Popet ću ga na saborsko mjesto,
Tu nek plijen vranom vranu stoji.”

Mukom muče saborski zaštitari,
Mukom muče, plijen svoj grabe.
“Narod, narod!” starac viče,
a Šuker-aga mu zaman
“Budžet, budžet!”, strašno riče.

Stoji aga gorsko zvijere,
Gvozden proračun, konto tvrdi.
Dokle dahnu, mandatom mahnu,
Starac Stjepan skoro izdahnu.
“Mandat, mandat!” Dželat ljuti
Već mu i službeno vozilo dotle sputi.
Stjepan huknu, sve zamuknu.

 


IV. Harač

Lijepa Naša, lijepa li si,
Kad u tebi glada neima,
Ljuta glada i recesije ljute!

Al te jadno danas pritisnuli
Poreski momci i zakoni novi,
Inspektori, porezne uprave,
Teška gvožđa i paragrafi grozni.

Što će momci? Što zakoni novi?
Što li inspekcije? Što li uprave?
Teška gvožđa i paragrafi grozni?

Šuker-aga krvav harač kupi
Po Hrvatskoj al ne okolo nje.
Posred polja otvorio riznicu,
Pak rasturi haračlije ljute,
Haračlije, izjeli ih vuci,
Ter od glave po 23% ište,
A po poruci debelu trošarinu.
I za noćcu PDV unaprijed.

Od istoka haračlije jašu,
Vode golu na repovijeh raju;
Od zapada haračlije jašu,
Vode golu na repovijeh raju;
Jašu zmaji s sjevera i s juga,
Goloj raji i gaće otimaju.

Jadna raja, onako bez gaća,
Traži boce po kantama smeća.
Mili Bože, što je raja kriva?

Il je kriva korupcija što državu mori?
Il je kriva što vladati ne znaju?
Što je kriva? - Kriva 'e što je u Hrvatskoj živa,
A neima što Knjigovođi treba:
Žuta zlata i euro dukata.

Uto aga zajma dobra
Pred svijetom amo-tamo igra,
Ter džilitom slatku priču
I prodaju vježba hrabru.
Sad nadlijeće kreditore skokom
Masnih kamata, sad nadmeće koeficijentom,
Dobar ekonomist, da je čovjek taki!

Pak gdje vidje, kakav kreditor
Obveznice tamo mjerka,
Zaletje se strelovito,
Na kulašu zrakoplovu,
Ter u letu, kušnje radi,
Količinu on poveća,
I prvom ju naivcu uvali.

Ali dobra u junaka
Drijemne katkad ruka hrabra.
Tako i tada prijeka zgoda htjede:
Spotače se zrakoplov brzi,
Zviznu zrakom džilit viti,
Ter lakokril nejednacijem letom
Mješte kupca kosnu na pametna,
I obveznice, što na prodaju bijahu,
Na kupca ne naiđoše smjela.

Prsnu balon lagodna života,
A Knjigovođi u obraz krvca stade.
Pisnu Knjigovođa kao guja ljuta;
Planu aga kano plamen živi:
Sramota je takome junaku,
Kupit harač, ne skupit harača,
Džilitnut se, ne prodat obveznice,
Kamo l' vratit se posla neobavljena,
Kamo l' da mu zlurad narod se smije.

Planu aga kano plamen živi;
Avaj, MMF, to će nam odsad biti,
Kad već dosad političari ne bjehu krivi!

“Mujo, Haso, Zdeslave, Trpimire,
Dede, kučke, namete nove
Zaigrajte poljem ravnijem,
Da vidimo kako se proračun puni!”
Ruknu aga ko bik ljuti.

Brze sluge brže poslušaše.
Zaigraše nametima poljem.
Stoji klika sluga sa kaznama,
Stoji trka kapitala iz države,
Stoji piska raje za golim dinarom.

Prvi časak prestignut će, mniješ,
vladina politika gospodarsku krizu;
Drugi časak razabrat ne mo'š,
Il su poreznici, il je siva ekonomija brža;
Treći časak kapital odmače,
Jadna raja zaostajat stade;
A četvrti da pogledaš časak,
Jadna raja k zemlji popadala,
Ter je vuku porezi i nameti
I po prahu i po kalu:
Ektorove ispod grada Troje,
Kad već Troju ostaviše bozi.

Aga stoji, ini poreznici stoje,
Ter prizorom žalosnijem
Gnjevno svoje pasu oko,
I svu groznu proračunsku sušu
našim novcem, našom mukom gase.

Pak kako im srce razigra se,
Grohotom se zasmijaše
Na lijep pogled, kada raja,
Kada pseta k crnoj zemlji paše.
Smijehom istijem kleti Ad se ori,
Kad o uspješnom prihodovanju aga zbori.

Ne malakšu poreznici ljuti;
Malaksali strani investitori,
Groznom branom puti žive
Zavlačeći ravno polje,
Malaksali ter su odustali.

Tader aga: “More, sluge,
Crče poduzetništvo, crče harač, sluge;
Već vi hajte uskrisite firme,
Ne bi li mi izbavili harač.”

Loše sluge lošeg gospodara
Spopadoše porezne kandžije
Pak od brzijeh odskočiše konja,
Na sumrtvu juriš činit raju,
Ne bi li se povratila izvana.

Nemiloga trag od razreza,
U povodu vješte klauzole,
Po bešćutnu zviždi zraku
I trostrucijem zubom gluhu
Mučeničku bilancu progriza,
Ter krvava stvara vrela;

Il spotakne l' poljoprivreda se vikla,
Po poljima propalih i trulih
Slike proizvoda grozan piše,
Dok u kući jadan seljak izdiše.

“Ajde, biznisi, na noge se,
Na noge se, radnici, pseta!”
S usta poreskih polje razlijega se.
Tko je jači, iznemogle
Pod udarci skuplja fakture
I na nelikvidne upire se noge;
A tko slabiji, ko kroz vječni
San i klete sliša riječi,
I nemili ostan ćuteć
Polu(izzemlje)izbjeglu vraća dušu,
Ter se miče i četveronoške
Po zelenu gmiže polju,
Plačan dokaz, da ne samo pametna
Ekonomska politika novce napravit more,
Kad trostruci isto porezi tvore.

Gdje domolje džepova suhih
Do riznice raja tužna,
Bijesan aga, neman ružna,
“Harač, rajo, harač!” riče,
“Harač, rajo, il MMF biće!”

Stvorac višnji pticam nebo dade,
Tiha duplja i žuđena gnijezda;
Činovnikam ured i plaće sigurne,
Stan od stakla, nek se po njem šire;
A zvjerinju livade i gore,
Hladne špilje i proračunske stavke;
Jadnoj raji? - ne dade ni kore
Suha hljeba, da je suzam kvasi.
Al što velju? Dade siva ekonomija dobro,
No je nesit sve već Knjigovođa pobro.

“Harač, harač!” Otkud raji harač?
Otkud 3%, koji plaću pola godine neima,
Malo plaće da PDV plati?
Otkud PDV, koji plaću neima,
Nego burzu svojijem znojem topi?
Otkud trošarina, koji pretplate neima,
No sa bonovima telefone krpa?
Otkud porez, koji ruha neima?
Otkud namet, koji kruha neima?

“Glad, golota, gospodaru!
Al pričekaj pet-šest dana,
Dok u banci skup kredit dignemo!”

“Harač, harač, rajo, treba!”

“Poticaja, poticaja gospodaru!
Ne vidjesmo davno poticaja!”

“Čekaj, seljo, dokle s neba
Noć večeras pane tiha,
uvoznog ću jesti hljeba!
Dotle, momci, jer su seljaci bosi,
potkujte ih, kredit im traktore greba!”
Aga doda ter pred riznicom hoda.

Vične sluge raju kvače,
A najveće ministar poljoprivrede
Iznad inijeh gotov skače,
Ter na radost svijeh još veću
Plamti osvetit ugašenu svijeću.

Tu falaka škripa stoji,
Tu ministra rika divja:
“Harač, harač, rajo, treba!”
Tu kukavne jauk raje:
“Poticaja, poticaja gospodaru!
Ne vidjesmo davno poticaja”

“Čekaj, seljo, dokle s neba
Noć večeras pane tiha,
Uvozna mi šunka treba!”
Klete riječi kletnik vraća.

Ali tko će vjerno opisat
Pripaćene teške vaje?
Tko li srcem mirnijem slušat
Gorku žalost kolika je?

Danak minu, za njim sumrak stade,
A za njime tiha noćca pade.
Ekonomije se posuše olakšicam,
Već što zapad kamate sve spušta;
A krn mjesec ponad nama trepti,
Tužna svijeća pozorišta tužna.

Usred polja, mirna, pusta,
Domoljubna raste lipa.
Pokraj nje su blagajne,
A med njimi ponajljepša,
Ponajljepša, ponajveća,
Agina blagajna ine natkrilila,
Kano lešinar ptica tusta
Bijele ptice golubove.

Svjetlucaju se blagajne prazne
Na tihotnoj mjesečini
Ko golemi grobovi pod snijegom,
Oko kojijeh doba u gluho
Zli se dusi vrzu i strašnijem
Slikam plaše investitora noćna,
Il mu uho pričinjenom
Rikom vlasti i lavežom birokracije
I lelekom stradajućijeh gluše.

Grobovi su, mniš, otaca
Slovinskijeh, na daleče
Kijeh slovijaše ime slavno,
Oko kojijeh novovjek domoljub divja
U po dana kano doba u gluho
Pogana se vrze i mozak
Hitri obrće, čijem, kako
Da rasplaši djecu plačnu,
Nad otražjem sreće bolje
Da ne cvile svoje jade prijeke.

Tlapi ti se, sad da Franjo lavom rika,
Tlapi ti se, sad da tajkun tvornicu ruši;
A sad čuješ lelek mučenika,
Jauk, pisku, teške uzdisaje;
Čuješ zveku gvožđa kreditnoga
I uza nju kamatu gorku.
Slušaj, pobre, je l' i jauk tlapnja?
Slušaj zveku, je l' i zveka tlapnja?
Slušaj... slušaj... ah, to tlapnja nije,
Jer te vidim gdje te boli jako...
Što? … ti plačeš? … ah, to tlapnja nije,
Ti bo s tlapnje, mnim, da ne bi plako!

Pred riznicom oganj gori;
Oko njega promeću se bankari.
Tko nalaže novu vatri meku;
Tko napuhnuv mješinu od usta,
Potpuhuje, postotak da ljepše plamti;
Tko podvitijeh nogu čuči
Pokraj njega i goleme
Na burzi investicije špekulacijama prži.

Cvrče dionice na valovima burze,
A živ plamen po tickeru liže,
Ter rasvjetlja rosu znojnu,
Ispod ćele što se Knjigovođom rosi.

Kad se bankar navrtio burze,
Skide sve sa portfelja masna,
Navališe na ekstra profit pusti
I veljijem razdjeliše koeficijentom.
Za skupljen profit posjedaše
Gladni bankari kano gladni vuci,
Ter plijen nokti razglabati staše.

Najprije se Šuker-aga maša,
Za njim ministri, za njim djelatnici javne uprave ini
Lijepijem redom vuka u planini.
Namakoše kamata na kamate
I svakome po bonusa pljosku,
Ter se krijepe novcima nezarađenim,
A žeženijem zalijevaju bijesom.

Kadli aga odolio gladu
I bijes druzijem udvojio bijesom,
Planu opet kano Bijes Prvi:
Sramota je takome junaku
Kupit harač, ne skupit harača,
Džilitnut se, ne prodat obveznice,
Kamo l' imat proračunsku rupu,
Kam l' da mu zlorad krst se smije.

Planu aga kano plamen živi,
A pak slugam: “Eto investicija dosti;
Bac'te raji oglodane kosti.
Bac'te kosti, spremajte pečenje,
Dok ve viknem, da gotovo bude.”
Riknu aga, šetnu pod čadora.

Po'še sluge večer' večerati,
Večerati, pripremat veselje,
Inspekcijski nadzor i revizija tvrda,
Čijem će kadit neposlušnu raju,
Nogam uvis, džepom strmoglavce,
Obješenu o lipovu granu;
Čijem će kadit, čijem li zlato vadit
Gole iz manageraje, u koje dobiti neima.
A što raja? Što će raja tužna?
Domovina 'e tvrda, Kanada je daleko;
Plačnijem srcem grozne pravne mehanizme gleda,
Plačnijem srcem, al je suho oko.

Kada li se pripravile sluge,
Ne more im srce dočekati,
A najveće poreznika stara,
Da zavikne aga Hadezeoviću:
“Hazur, momci, s porezom novim,
Pišite ga u Narodne Novine!”

Dotle aga pod čadorom sjedi,
I s njim šaren buljuk savjetnika,
I Mustapa, pouzdan mu socijalni partner,
I ostalo glavnijeh Turaka.

Po čadoru okoluokolo
Razastrti propisi silni
I paragrafi vrh njih meci
Raskošno se šire i krepko
Pozivaju na razblude vladajuće tijelo,
Na razblude i na sanak tihi.
U zakutku na malenu ognju
Praskaju vjerovnici likvidiranih firmi,
il se cmari i pjesancu dragu
Plačuć pjeva, pjevajući plače.
A na srijedi o drvenu stabru,
Oko kog se uokolo
Bio proračun ohol stere,
Visi oružje svijetlo i ljuto:
Smrtne cijevi i željezo kruto.

Domoljublja tu su riječi spremne,
Stoput opravdat pljačkanje naroda;
Tu ustaše i partizani u istoj vreći vise;
Sitne prevare prebrojit je teško;
Ugovor sa 10% klauzolom
Vele puta tu zamjerit moreš;
Pronevjeram ni broja se ne zna.

Al što ono uz socijalan ugovor se sloni,
Divno čudo dosle neviđeno,
Krotko jagnje pokraj tusta mede.
Tanka vila pored zmaja ljuta?
Gusle vidiš, al se ne boj, pobre,
Ne bi li ih razlupao narodnjak,
Prometnuo žice turbo stihovimi,
Nevin lučac špekom i lukom,
A konjica konjem od mejdana.
Ne boje se Slovkinje vile
Uz takav porez da će poginuti;
Pače znadi, da gdje njega nije,
Tu ni država slovinska ne zrije.

A u vladi nebo divno
Crnijem tminam lice zakri,
I da 'e vidjet proz kordone,
Sabornici bi, pi.. zvijezde sitne,
Nad proračunom treptili bijelijem,
A ShePremijer bi vitorog te gledo
Sa zapada ispred zvijezda sjajnijeh
Ko predvodnih ispred stada ovan.

Noć je vani slijepa, gluha.
Nigdje glasa, već što sipi
Rosa sitna, ko da nebo plače.
Mrak se gusti, pomrčina gusta
Zapodjede tržištem i radom,
Da ne vidiš pred očima prsta,
A kamoli izlaz pred sobome.
Teško onome koga sade
Stiže u putu inspekcija crna,
A crna fonda sakriti ne znade!

Pognaše se nebom vjetri,
A iz HNB-a plahe munje,
Nebeskijem ognjem sjecajući,
Sad ti smrtne blješte oči,
Sad još gušću, neg' bje prije,
Navlače na račun tminu.

Pak za njimi čuj sad grmljavinu,
Gdjeno najprije izdaleka tutnji,
Pak sve bliže, krupnje, strašnje,
Urnebes se nelikvidnosti goram ori.
Stoji tutanj neba i ravnine;
Stoji jeka drage i planine:
Sva je zgoda, bit će nemira teška.
Teško onome koga sade
Stiže u banku crvena kamata,
a posla jadan ne imade!

Al da vjetru dadeš pleći,
Pak kad sjekne oganj iz oblaka,
Da zjenicu upreš bistru,
Ter da gledneš niz vjetar ravninom,
Vidio bi gdje skup ljudi stupa:
Noć i luči, al su zato (fala ku*cu, konačno!) skupa.

Sad im bijeda ukazuje stazu;
Sad je otme obećanje isprazno;
Ali oni stupaju laki
Mračnijem poljem naprijed steru
I daljinu izmed sebe
I riznice hitro beru:
Noć je crna, radi bi noćištu,
Ter se jadni tminom provuć ištu.

Opet sjeknu plamen višnji.
Družba noćna sve se bliže kuči,
Ter razabrat moreš veće
Tko je vodi i tko š njime hodi.
Valja da je jedno družbi glava,
A političar oporbenjak drugo,
Tere vičan priči i obećanjima
Putnu mrakom družbu prati.
Zirni, pobre, kako lako ide,
Kad za narodom on ozada pliva.
Mniš da naprijed sve ga nešto vuče,
Dokle njegova družba ispred
S dvjesti nogu stupaj gazi.
Valjda se boji crne noći,
Pak bi rad prvi na začelje doći.

Al svjetlica što sad prva kresnu,
Družbu tajnu za Katančićevom vidje,
Gdje se u red poredila redom
Sa tri strane, da tko ne pobjegne,
Ter tu stoji četa noćna
Kano trijesak iznenada,
Il goruća kano lava,
S onjenijeh što se gora
Na dolinu prleć saspe,
Baš bez brige kada smrtni zaspe.

Stoji četa, čita novine,
Za razaznat nova obećanja;
Ali ni komentara naći nije,
Već što poreznik star s družinom se vrijednom
Mukam raji s naslovnice smije.

U uredu aga sjedi,
Ter izmijenja tutum kafom,
Štednom kafom iz automata u hodniku.
Što iz vica ovo piti mora
Namrštio čelo tamnijem,
A junački pod njim brk
Ko pramen od oblaka
Namrčio, tere mukom muči.
Misli aga svakojake misli:
Od kredita i od euro integracija,
I od mosta i od skupe gradnje,
I od zlata i od sa Slovencima rata,
Od razreza i sa njega poreza,
Od džilita i od obveznica shita,
A pak planu kano plamen živi:
Sramota je takome junaku
Kupit harač, ne skupit harača,
Džilitnut se, ne prodat obveznice
Kamo l' imat proračunsku rupu,
Kam l' da mu zlorad ekonomist katastrofičar se smije.

Planu aga kano plamen živi,
Al gdje Za Hrvatsku Zajam
Med oružjem junak spazi,
Stuknu malo bijes krvni,
A usladi ideja se slatka
Ko da netko prije takovu je im'o.
I što krvi žeđ bje prije,
Tad postade pjesme žeđa:
Tolika se slast iz Zajma lije!

Pak Friščiću govorio aga:
“Oj Friščiću, seljaka vojvodo,
Tebe hvale da si junak dobar;
Al da udre traktori sa sela,
Kaž', Friščiću, koliko bi traktora
Ti jedinac junak zaustavio?”

“Daj šestinu, dobri gospodaru.”

“Hrđo, kučko, vojvodo Friščiću,
Mislio sam da si junak bolji;
Da udari dvadeset traktora,
Moja ekonomska ekspertiza tako mi pomogla,
Do Ðakova sve bih ih zaustavio!
Ali sam se malne zabrinuo,
Ovu odvratnu kafu pijuć i pljuckajuć pritom,
Gdje nam Europa ne dopušta mrka
Da se s narodom kadeć zabavimo.
Provizija moja, ti si pjevač dobar,
A ja željan gusal' i pjevača:
De zapjevaj, da se zna tko je gazda.”

Usta Friščić, gusle skide,
A pak smjeran, podvitijeh nogu
Na prijašnje sjede mjesto;
Ter nasloniv pred sobome
Na mek dušek žice glasne,
Gudnu lučcem zveketnijem
Amo-tamo po konjskome repu;
Pak gdje klinac nekoliko puta
Krenut škrinu, u gromovit
Uz udesne strune veće
Glas ovako, lukav pjevac, zače:

“Mili Bože, čuda velikoga,
Kakav bješe Ivo-aga silni
I na proračunu i na vanjskoj politici,
I na Markovu i na splitskoj rivi,
I sa porbom i sa oporbom!

Siđe aga na Burze trg
Pak zakupi zajmova debelih,
Kamata se obeća unosnih,
svakom investitoru po debela ovna
I za noćcu ako treba djevojku.

Kupi aga državnog harača,
Tvrda raja daje i ne daje.
Gdje od firme po PDV ište,
Otud često ni za plaće neima;
Gdje od kuće porez na zraka,
nitko u kući da obavjest podigne;
A gdje za noćenje turističku taksu,
Otuda mu kužna furešta neima.

Kažnjava aga tvrdoglave firme,
Ter ih na prekršajni sud narazance redi,
Pak ih paragrafom preskakivat stade.
Prvijeh deset preskočio aga;
Druzijeh deset preskočio aga;
A kad nasta treće desetero,
Vidje aga da tu sreće nema,
Pak on reče da to više neće
Silan aga bez riječi ode.

Malo tome vrijeme postajalo,
Ode naslovnica od novina do novina
Po ubavu polju domovinskom.
Što je dalje, sve to jače raste,
Dalje smijeh, dalje sprdnja raji,
Dok proniknu pjesma iz gusala,
Ter sad pjeva po državi slijepac:
“Hrđa bješe Ivo-aga silni.”

Još dok kobna pjesma iz usta
Friščiću se grmeć razlijegaše,
Tko 'e u agu, a ne u pjevača
Pogled upro, taj mogaše
Po licu mu poznat jade,
Boli srdžbe, strahe i stresove,
I stotinu inijeh srda,
Ponositom štono u srcu
Na ćuh svaki bruke i ruga
Krvavijem noktim gnijezdo riju.

Krvav plamen najprije mu buknu
Gnjevnu u srcu suproć raji crnoj,
Suproć gospodarstvenikom, psetom, kriminalcu
Gospodarskom, štono vrijedan nije
Uz ovu vlast da ga sunce grije.

Porez, namet, takse i trošarine,
Reviziju, kontrolu, inspekciju i nadzor,
Ulje vrelo i sto muka
U čas jedan junak smišlja,
Za izgladit gorkoj bruci trage
I sačuvat državna radna mjesta
Da biračka baza zadovoljna bude.

Na obrve crn mu oblak sjeda;
Plamte oči poput ognja živa;
Crljen plamen oko obraza mu liže;
Strašnijem bijesom nozdrve se šire;
A na usti, ispod pjene brčne,
Grozan, paklen izraz stade,
Ko da veli: raja nek propade,
Samo državni aparat čuvat se valjade!

Al gdje Friščić zadnju riječcu izusti,
Jednijem mahom ko da munja
Proz mozak mu sjeknu plaha:
Raja sama bruci svjedok nije,
Raja sama nema mozga ni volje;
Tuci raju, šišaj ih k'o ovce,
Samo u proračun da ubaciš novce!

Ali uto miso strašnu
U dubine srcu aga topi;
Crte licu kroti, tješi, blaži,
A po licu sve to jače maša
Srdžbe plamen; hoće da se miran
Kamerama ukaže, a vas dršće i trepti.
Pak najposlije, gdje golema jeda
Pred svjedoci sakrit ne uzmognu,
Usta i viknu bukteć: “Hazur, momci,
Hazur s PDV-om, hazur s ljutijem porezom,
s taksom, s nametom, s ukidanjem, s uljem vrelijem;
Raskivajte sve paklene vlasti!
Ja sam ekonomski junak, to će pjesma rijeti;
K tom će cilju svi ko žrtva pasti!

Aga dobro ne doreče,
A na dvoru MMF grmnu
I porezniku, koji prvi
Na glas agin gotov skoči,
U ruke dođe vlastit otkaz;
Ter što danas činit ljuti
Džilit poče, rješenje o otkazu doče.

“MMF, MMF!” svudar vika jeknu.

Uto jedan čudnog imena
U čadorje otkaze sasu.
“MMF, MMF!” djelatnici viču,
“Zrakoplova, zrakoplova!” grmi aga.

Dio drugi tada grunu.
“MMF odasvud, bolovanja, kolektivne,
zaštitimo naša prava!”
“Auto, bar auto, Ante, auto!”

Diljke isprazni dio treći;
I već Ante, vižla brži,
doveze mu blindiran auto.
Posjest aga gdje ga htjede,
Iz Europe munja kresnu,
I politički život sa zemljom mu svede:
Noć je mračna; ne znaš tko ga svali,
Al tu blizu EU komisija aktima pali...
Proz noć crnu prhnu bez političkog tijela
Hrabra duša, gola, nevesela!...

Pade aga, al se Turci bore,
Već što tmina čudit ti se ne da,
Kolika se tu junaštva tvore.

Od mraka se ne razbire ništa;
Pak kad sijevne oganj sa nebesa,
Ili propisom sa EU usklađenim,
Često put se djelatnici naglo na burzi nađu
Na dohvatu potražnje male,
A mnijahu da mirovina je sigurna,
Ter se grle rukam gvozdenijem,
Ter se ljube kljunom gvozdenijem
Dva birokrata, dok jedan ne bude:
Radno mjesto rijetko se nađe tude.

U odjeći noći crne
Prijeka u nezaposlenima burza po polju puca;
Plahim okom klijenti joj gledaju;
A proz kosti hladan vjetar duje;
Glasom groma grozna podvikuje
Sada “Nema posla!”, sada “Posla nema!”,
Sad “pomozi, o Isuse blagi!”
I uzdiše, pišti, ciči, hripi,
A pak grabi sad iz ove sad iz one uprave,
Ter im svojijem ruhom oči veže.

Tu pogibe sav agin savjetnik,
Ante, Stipe, rođak ovaj i onaj,
i trideset administrativnih pomoćnika.
A Friščića spasi ostavka brza,
Ko Sanader što se ono izmaknu.

 

Povezani članci

Who's Online

We have 123 guests and no members online