Percepcija (i popularizacija) znanosti u društvu

Moderna ekonomija, a time i tržište rada ne mogu se razvijati bez pomoći znanosti i tehnologije. Većina novih radnih mjesta 21. stoljeća bit će u području znanosti i tehnologije. Tko se tome ne prilagodi, mogao bi izgubiti utrku za povoljno pozicioniranje na globalnom tržištu rada. Na žalost, percepcija javnosti u Hrvatskoj ne ide u prilog znanosti. Većina ne smatra da je znanost važna za napredak ili uopće ne razmišlja o njoj. Činjenica da se gotovo sva tehnologija temelji na znanosti nije općeprihvaćena. Upravo zato bi educiranje i znanstveno opismenjavanje šire javnosti bilo vrlo bitno za naš napredak ...


PERCEPCIJA ZNANOSTI U DRUŠTVU


Na burzi rada nema ni jednog fizičara


Naša je odgovornost izaći sa svojim radom u javnost te na taj način zainteresirati buduće naraštaje za bavljenje prirodnim znanostima


Piše: Nataša Gajski Kovačić / Vjesnik
Izvor: Vjesnik


Time se vodila i doc. dr. sc. Željka Fuchs, donedavno prodekanica za znanost na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu Sveučilišta u Splitu, kad je organizirala radionicu o popularizaciji znanosti, na kojoj su sudjelovali eminentni hrvatski znanstvenici.

Fuchs smatra da je fizika kao jedno od polja znanosti koje otkriva osnovne zakone prirode, temelj modernog društva. Stoga i moderno školstvo mora uzeti u obzir činjenicu da se stav prema znanosti formira u ranom djetinjstvu.

Cilj radionice poput ove je osmisliti optimalni način odnosa znanosti i šire javnosti. Kroz eksponiranje i popularizaciju znanosti javnost se senzibilizira za potrebu korištenja znanosti, a akademske ustanove postaju prisiljene mijenjati način rada i pristup učenju. Stvara se kadar koji je sposoban sam misliti i rješavati probleme.

»Javnost nije dovoljno svjesna važnosti napretka znanosti za opći napredak, pa onda ne iznenađuje da i nadležne institucije u našem sustavu, iako jake na riječima, ne pokazuju uvijek i djelima da je znanost bitna za napredak.

Povod radionice 'Popularizacija znanosti' bio je okupiti kolegice i kolege koji drže da je važno raditi na toj temi, ali tako da su uključeni i političari, i predstavnici Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa, te novinari i stručnjaci u odnosima s javnošću.

Sami znanstvenici vole se zatvoriti u svoje sobice i raditi da im nitko ne smeta. Mislimo da bi netko drugi trebao promovirati to što mi radimo, ali tog drugoga nema. Naša je odgovornost izaći sa svojim radom u javnost te na taj način zainteresirati buduće naraštaje za bavljenje prirodnim znanostima«, tumači za Vjesnik Fuchs.

Pitanje je na koji bi način znanost trebalo razvijati - većim otvaranjem prema suradnji znanstvenih institucija s tvrtkama, dakle tako što bi znanost imala direktnu primjenu u praksi, ili većim mogućnostima za znanstvena istraživanja. Ili možda davanjem većih prilika mladim znanstvenicima?

»Svakako bi bilo najbolje za Hrvatsku kad bi većina znanstvenika radila u tvrtkama i tako postala dio sustava koji i 'proizvodi' novac, a ne samo 'troši' iz proračuna. No, u Hrvatskoj takvih tvrtki nema ni približno dovoljno. Trebamo ulagati u ljude kako bi oni počeli razvijati takve tvrtke.

No najveći problem koji ja vidim u Hrvatskoj, a ne tiče se samo znanosti, je to što usprkos formalnom postojanju kriterija pomoću kojih se može vidjeti tko radi dobro i kvalitetno, a tko ne, u praksi to biva nebitno.

Znanstvenici koji ne rade i ne ispunjavaju svoje obveze jednako dobivaju plaću i ostaju na svojim radnim mjestima kao i oni koji rade«, objašnjava Fuchs korijene problema.

Znanstvenici se slažu da znanost treba promovirati već u osnovnoškolskim klupama. »S buđenjem svijesti i ljubavi prema prirodnim znanostima treba početi od malih nogu, možda već od vrtićke dobi.

Djeca su po prirodi znatiželjna i ako ih sustav ne natjera da zamrze, primjerice, fiziku, nema razloga zašto s oduševljenjem ne bi pratili pokuse koji opisuju i pokazuju fenomene poput duge, vulkana, potresa, nastanka oblaka i slično.

No, u školama se fizika uči na potpuno pogrešan način, štreberski, uz loš plan i program umjesto uz pokuse, zabavu i igru. Djeca u osnovnim školama s kojima radimo su jako zainteresirana za pokuse i neki bi se voljeli time jednog dana i baviti. No naše društvo ne potiče takve ambicije pa oni često odustanu«, kaže Fuchs.

I sama je znanstvenik povratnik. Vratila se u Hrvatsku nakon gotovo deset godina života u SAD-u gdje je razvijala svoju znanstvenu karijeru. Ta mlada znanstvenica u ranim tridesetim godinama Na PMF-u je voditeljica studija fizike okoliša.

U Split je došla živjeti prije dvije godine, nakon što je doktorirala fiziku na Sveučilištu New Mexico Tech te radila tamo kao profesorica. Područje njezina istraživanja je atmosferska fizika.

»Vratila sam se u Hrvatsku zbog bolje kvalitete života. Željela sam da moja djeca idu pješice u školu, a ne onim famoznim školskim autobusima, da mogu sama otići u trgovinu, da ih teta u vrtiću poljubi na početku i na kraju dana.

Iako je SAD idealno mjesto za razvijanje znanstvene karijere, nije nam moglo pružiti ovo što dobivamo kod kuće. Naravno da time trpi moja karijera, ali trudim se odlaziti u SAD barem dva puta godišnje, a svako proljeće organiziram radionicu na koju pozovem vrhunske stručnjake iz Amerike da drže predavanja našim novacima na doktorskom studiju«, kaže Fuchs.

S obzirom na njezino inozemno iskustvo, interesiralo nas je koliko se mladim hrvatskim znanstvenicima teško dokazati, te ući u neki međunarodni projekt ili objavljivati znanstvene radove.

»Mladim je znanstvenicima izrazito teško dokazati se, pogotovo ako rade u instituciji koja sama nema novac i nema reputaciju vođenja međunarodnih projekata. Rijetko koji fond će vam tada dati sredstva. Moje kolegice i kolege uspijevaju tako što imaju međunarodnu suradnju, ali oni više od 50 posto vremena provode prijavljujući se na projekte umjesto da rade svoju znanost«, kaže Fuchs.

Trenutna recesija odrazila se i na znanost koja i inače nije na najstabilnijim financijskim nogama.

»Uvijek je premalo novca koji se izdvaja za znanost. Osobito je premalo novca koji se izdvaja za prirodne znanosti za koje često treba i skupocjena oprema.

No, nije pitanje samo koliko se novca izdvaja, nego i način na koji se troši. Gotovo sav novac ide na plaće. Kako raditi znanstveno istraživanje bez novca, kako popularizirati znanost? Kako uvjeriti hrvatsku javnost da je biti znanstvenik jako zanimljivo ako nemamo priliku i raditi nešto zanimljivo?«, pita se Fuchs.

Dodaje da je i kod raspodjele novca najveći problem to što je češće važnije koga poznajemo nego koliko vrijedimo, što je bitnije pokazati nove zgrade za fakultete, a manje je važno tko će hodati tim hodnicima: »Bitno je zadovoljiti formu, a nije važno što naša djeca ne biraju zanimanja koja će im donijeti siguran i zanimljiv posao, te da postanu produktivan dio društva. Fizičara, primjerice, nema na burzi.«


Osiguravanjem radnih mjesta nagraditi vrijedne novake

O položaju znanstvenih novaka u Hrvatskoj mnogo se govori. Neki kažu da je unatrag nekoliko godina došlo do njihovog prevelikog broja, što dovodi u pitanje mogućnost zapošljavanja. Novaci od države dobiju stipendiran doktorat, no nakon što doktoriraju praktički većina njih ostaje bez posla. Rijetki uspiju ostati na instituciji na kojoj su dotad radili i pripremali doktorat.

»Činjenica je da je našim novacima teško. Ako nemaju mentora koji ima razvijenu međunarodnu suradnju i ako mentor to ne želi s njima podijeliti, gotovo je nemoguće napredovati.

U SAD-u moj je mentor meni bio na raspolaganju svaki dan. Nakon samo godinu dana radila sam na međunarodnom projektu istraživanja konvekcije i uragana. Moj mentor je želio da doktoriram i postanem dobar znanstvenik. No u Hrvatskoj, čini se, nekima to nije nimalo važno, a sustav ne poznaje ukidanje mentorstva nepristupačnim i neučinkovitim profesorima. Također postoji popriličan broj novaka koji su ostali novaci i po deset godina, a nisu ništa napravili«, mišljenja je Fuchs.

Problem je očito što ne postoji sustav koji će nagraditi one koji rade time da se za njih osiguraju radna mjesta, a one koji ne rade poslati da se bave nečime što bi ih više motiviralo.

Povezani članci

Who's Online

We have 180 guests and no members online