Koliko zaostajemo u znanju o novim tehnologijama?

NanotehnologijaStajališta europskih građana o razvoju pojedinih visokih tehnologija značajno se razlikuju od postavljanja tih istih tehnologija kao ključnih razvojnih prioriteta od strane Europske unije, ali i većine europskih nacionalnih vlada. Postoje li uistinu znatno različite vizije daljnjeg razvoja društva između političkih elita s jedne strane i običnih građana s druge, ili je riječ o nedovoljnoj informiranosti jedinih i/ili drugih o prednostima i nedostacima visokih tehnologija? ...


NOVE TEHNOLOGIJE

Koliko zaostajemo u znanju o novim tehnologijama?

Piše: dr. sc. Damir Kušen, veleposlanik Hrvatske u Finskoj / SeeBiz
Izvor: SeeBiz

Kada mi je nedavno u uredu od strane finskih nanotehnologa pokazana fotografija umjetne violine napravljene sintezom posebnih polimera na nano-razini i to vjernim kopiranjem Stradivarijevog originala nisam mislio da će samo tjedan dana kasnije ista violina biti na naslovnoj stranici magazina The Economist. Visoka tehnologija danas naime omogućuje vjernu izradu predmeta putem trodimenzionalnog ispisa, odnosno izljeva čime se unosi revolucionarna promjena u industrijsku proizvodnju, ali i našu svakodnevnicu.

Zamislimo li dosadašnju proizvodnju plastične, metalne ili neke druge galanterije i s druge strane danas potpuno realnu mogućnost da sve željene forme i tijela nakon adekvatnog skeniranja jednostavno "ispišemo" pritiskom na tipku 3D printera (fabricator) dobit ćemo najbolju predodžbu u kakvoj je tehnološkoj promjeni riječ.

nanotehnologijaNeophodno je, međutim, postaviti pitanje koliko znanje običnih ljudi sve više zaostaje za mogućnostima novih tehnologija i kakav će stav prema njima temeljem toga formirati. Da li će se nove tehnologije jednostavno prihvatiti i prepoznati njihove evidentne prednosti ili će prevladati skepticizam i sumnja u moguće i za sada prilično nepoznate posljedice, kako po zdravlje ljudi, socijalne odnose, ali i po zaštitu okoline u kojoj živimo.     

Podatak o visini izdvajanja za istraživanje i razvoj, osobito ako on prelazi nekoliko postotaka BNP-a, prestižni je indikator koji ukazuje na svijest neke države o značaju razvoja visokih tehnologija i tehnoloških inovacija. Finska koja u Europskoj uniji vodi sa čak 3,4 posto BNP-a za istraživanje i razvoj upravo je tu strategiju izbrala za svoj gospodarski i društveni razvoj i za sada barem nedvosmisleno potvrdila mudrost i efikasnost takvog pristupa.

Brojni su finski industrijski proizvodi i tehnološka rješenja rezultat kvalitetnog nacionalnog inovacijskog sustava i svoje su mjesto lako pronašli na sve zahtjevnijem i konkurentnijem globalnom tržištu. Istovremeno, finska Vlada ulaže velika sredstva u analize i stručne procjene mogućih štetnih utjecaja nastalih primjenom novih tehnologija. Sličnu strategiju nacionalnog razvoja slijedi i niz drugih EU članica.

Stav Finaca prema visokim tehnologijama je iznimno pozitivan i to logično prati i vladina politika izdvajanja vrlo visokih sredstava za znanstvena istraživanja i tehnološku kreativnost. Umjesto u neke druge infrastrukturne mega-projekte, sportske dvorane i nogometne stadione, Finska je izabrala put ulaganja u razvoj novih tehnologija što se finskom društvu uvelike vraća.

Sličan primjer vidljiv je i u ostalim nordijskim zemljama koje po informiranosti javnosti o prednostima i nedostacima razvoja visokih tehnologija, kao i u podršci njihovom daljnjem razvoju znatno odskaču od velikog dijela južnijih europskih zemalja. Oni su ujedno i značajno manje zabrinuti za moguće negativne posljedice primjene nanotehnologije i ostalih visokih tehnologija na zdravlje ljudi ili na ugrožavanje okoliša.

Nedavno objavljeno istraživanje javnog mnijenja europskih građana koordinirano od strane Europske komisije putem tzv. Eurobarometra ukazuje na vrlo nisku razinu osnovnih znanja Europljana o nanotehnologiji. Tako je samo petina ispitanika rekla da nešto zna o tome, dok je njih 55 posto izjavilo kako do intervjua nije niti čulo za to. Tek jedna petina povremeno razgovara o tim temama i aktivno traži više informacija.

nanotehnologijaNe može se, naravno, zamjeriti običnim ljudima na nedovoljnom poznavanju nanotehnologije, no određenu odgovornost za nedostatak barem elementarnih informacija o tome imaju nacionalni obrazovni sustavi, mediji i svi koji utječu na formiranja javnog mnijenja u tom području.

Godišnje se iz europskog i nacionalnih budžeta, odnosno od svih poreznih obveznika, izdvaja gotovo milijarda eura za razvoj nanotehnologije, a da o tome ogromna većina europskih građana od kojih se taj novac posredno i uzima, ne zna gotovo ništa.

Prema istraživanju Eurobarometra razvoj nanotehnologije podržava oko 40 posto ispitanih, oko 10 posto se protivi, ali njih čak oko 40 posto nema formirani stav ili ne zna dovoljno o tome. Broj onih bez jasnog stava nekoliko je puta manji pri procjeni svih ostalih visokih tehnologija. Taj podatak uistinu pokazuje koliko su zakazali brojni sustavi informiranja, ali i transparentnosti europskih institucija.

Koliko se vizije razvoja europskog kontinenta razlikuju od strane samih građana i onih koji političkim odlukama i raspolaganjem s europskim budžetom kreiraju smjer razvoja najbolje pokazuje upravo usporedba stavova i visine izdvajanja za razvoj pojedinih novih tehnologija.

Za razliku od nano i biotehnologije, značajno manja sredstva ulažu se u razvoj većine alternativnih obnovljivih izvora energije, a upravo prema njima građani imaju najpozitivnije stavove. Tako njih preko 80 posto podržava korištenje energije sunca i vjetra. Na drugoj strani ljestvice, najveća polarizacija stavova je prema upotrebi nuklearne energije, gdje ih je oko 40 posto za te isto toliko protiv.

Iako se često navodi kako su Europska unija i NATO udruženja zemalja koje dijele isti vrijednosni sustav, nemoguće je ne primijetiti koliko se stajališta prema nekim od ključnih platformi daljnjeg razvoja društva međusobno razlikuju unutar Europske unije. Odmah je vidljivo kako su stavovi prema razvoju visoke tehnologije znatno pozitivniji u nordijskim zemljama, koje ionako predvode i po izdvajanju za istraživanje i razvoj, ali i po inovacijskom indeksu i kompetitivnosti upravo u tim područjima.

Tako stavovi prema pozitivnim učincima daljnjeg razvoja biotehnologije variraju od preko 60 postotne podrške u nordijskim zemljama pa do oko trećine u Austriji i Bugarskoj. Čak preko 40 posto Austrijanaca misli kako će daljnji razvoj biotehnologije imati negativne posljedice na ljudsko društvo, dok je takvih u Španjolskoj npr. tek ispod 9 posto.

Stavovi prema primjeni nuklearne energije tradicionalno se razlikuju od zemlje do zemlje. Dok ih preko polovice Čeha, Slovaka i Španjolaca na to gleda pozitivno, takvih je u Portugalu i Luksemburgu oko četvrtine, a u nuklearno-najskeptičnijoj Austriji tek 17 posto. Oko dvije trećine Austrijanaca i Grka imaju negativni stav o nuklearnoj energiji.

nanotehnologija Usporedimo li pojedine europske zemlje, na vrhu ljestvice znanja o nanotehnologiji uvjerljivo vodi klaster nordijskih zemalja s oko 75 posto onih koji znaju za nanotehnologiju, dok su na dnu Rumunjska, Turska, Grčka, Malta i Portugal s ispod 25 posto.

Hrvatska je u zlatnoj sredini s oko 45 posto građana koji su čuli za nanotehnologiju. Iako nanotehnologija danas postaje dio naše svakodnevnice, kako u tehnici i elektronici, odjeći, kozmetici i zdravstvu, osim u nordijskim zemljama, u gotovo svim drugim europskim zemljama manje od pet posto građana razgovara o tim temama ili je aktivno tražilo više informacija.

U cijelom uzorku ispitanika njih oko 60 posto, iako skromnog znanja, podržava daljnji razvoj nanotehnologije. Najveća podrška je na Islandu i Finskoj, iznad 60 posto u dvadesetak europskih zemalja, a samo u Grčkoj, Austriji i Turskoj podrška razvoju nanotehnologije manja je od 50 posto. Indikativno je, međutim, da oko 40 posto europskih građana, prema ispitivanju Eurobarometra, misli kako ne zna dovoljno o nanotehnologiji i ne može ocijeniti da li ona može imati neke negativne posljedice na zdravlje ljudi ili na zagađivanje okoliša. U Bugarskoj ih tako navodi oko 60 posto, a čak u jednoj trećini EU članica njih preko polovice. 

Znamo li da je Europska unija samo kroz Sedmi okvirni program u razdoblju od 2007-2013. godine predvidjela čak 3,5 milijardi eura za poticanje razvoja nano-znanosti, nanotehnologije i tehnologije novih materijala, uistinu je teško razumjeti zašto taj trend ne prati i bolje informiranje javnosti o svim potencijalima, prednostima i mogućim problemima koje nove tehnologije donose. U protivnom, svakodnevno ćemo sve više koristiti predmete i nano-tretirane materijale, a da toga i nismo svjesni.

Jednako tako danas već iznimno veliki broj originalnih rješenja primjene nanotehnologije u cijelom spektru industrijskih grana, sigurno bi adekvatnim informiranjem javnosti dodatno potaknuo i jačanje kulture inovacija i kreativnosti u društvu.  

Niz novijih istraživanja ukazuje da što više ljudi znaju o nanotehnologiji imaju o njoj i pozitivniji stav. Prema posljednjim američkim istraživanjima, broj onih koji ukazuju na prednosti nanotehnologije tri puta je veći od onih koji u njoj vide moguće opasne posljedice. No, ono što iznenađuje autore longitudinalnih istraživanja (npr. Scheufele i sur., 2010) jest da se već godinama taj omjer gotovo ne mijenja.

S druge strane, povećava se razlika između poznavanja barem osnova nanotehnologije od strane visoko školovanih u odnosu na one s nižim stupnjem obrazovanja. Taj podatak, provjeren i na niz drugih područja, zapravo sugerira da su oni s višim obrazovanjem općenito skloniji nastaviti sa cjeloživotnim učenjem, pa tako i o novim tehnologijama.

Koliko je, međutim i znanost podložna konformizmu, najbolje pokazuje istraživanje Corleya i suradnika iz 2009. godine u kojem se navodi kako su i nano-znanstvenici pri procjeni potrebne regulative za zaštitu ljudskog zdravlja ili očuvanja prirode od eventualnih štetnih posljedica primjene nanotehnologije podložni svom temeljnom političkom opredjeljenju.

Tako se znanstvenici koji sebe vide bliže američkim konzervativcima više protive striktnoj pravnoj regulaciji za primjenu nanotehnologije nego znanstvenici liberalno-demokratske orijentacije.

Posebno je interesantno vidjeti stavove europskih građana o upotrebi biotehnologije i genetskog modificiranja. Napredak biokemije i biomedicinskih znanosti posljednjih godina unio je inovacijsku renesansu u području medicinske dijagnostike, prevencije i farmakološke terapije.

nanotehnologijaPotpunim dekodiranjem genetskog zapisa i razumijevanjem složenog mehanizma i procesa koji određuju rođenje, život i zdravlje svake osobe medicina ulazi u potpuno novu fazu razvoja. Zanimljivo je usporediti koliko pojedine zemlje ulažu u istraživanje i razvoj u tom području pred kojim je sasvim sigurno svjetla inovacijska budućnost. S druge strane, informiranje javnosti uglavnom se svodi na anegdotalne situacije u kojima se u pravilu društvo polarizira na temelju često stereotipnih stavova o prednostima ili posljedicama nekog biotehnološkog ili medicinskog procesa, lijeka ili terapeutskog postupka.

Još sredinom 1980-ih godina finska Vlada odabire biotehnologiju kao prioritetni sektor nacionalnog gospodarstva. Investiranje u područje bioznanosti i razvoj biotehnologije u mnogim razvijenim zemljama bilježi eksponencijalni rast, a sveučilišni programi i instituti za biotehnologiju postali su dio svih modernih sveučilišta.

Bioznanost danas je usmjerena uglavnom na tri temeljna pravca – poboljšati zdravlje i kvalitetu života, osigurati zdravu i kvalitetnu prehranu, te područje bioenergije i proizvodnje biogoriva kao alternative energetske ovisnosti o nafti i plinu.

Budući da upravo nordijske zemlje vode u postavljanju visokih standarda zdravog življenja, investiranje u bioznanost prati i primjereno informiranje javnosti. To najbolje pokazuju i rezultati Eurobarometra, prema kojima preko 80 posto ispitanih u nordijskim zemljama ima povjerenje u nacionalnu vladu po pitanju pravnog okvira koji štiti građane pri primjeni biotehnologije.

U nordijskim zemljama, Francuskoj i Nizozemskoj gotovo tri četvrtine građana misli kako odluke o daljnjem razvoju biotehnologije treba prepustiti stručnjacima i vladi, dok u zemljama južne i istočne Europe, osobito u onima s dominacijom pravoslavne vjere, ali i katoličke, građani daju više povjerenja za određivanje daljnjeg razvoja biotehnologije crkvi i vjerskim vođama. U Hrvatskoj i Italiji npr. podjednak je broj onih koji misle da bi vjerski vođe trebali određivati daljnji razvoj biotehnologije kao i onih koji se tome protive.

solarne nano ćelijeKonkretni i svima vidljivi uspjesi u razvoju novih tehnologija bez sumnje će ojačati podršku većeg dijela stanovništva za njihov daljnji razvoj. Preciznija i pravodobnija medicinska dijagnostika direktno pomaže zdravlju ljudi. Kvalitetniji materijali i manja potrošnja energije svakome je u interesu. No, kao i kod svih drugih tehnologija razvijenih kroz ljudsku povijest, samo o ljudima ovisi hoće li one biti korištene na dobrobit društva ili usmjerene protiv čovjeka.

Intrigantno je zamisliti hoćemo li uistinu uskoro imati robote koji će najbolje sami definirati kakvi bi strojevi i uređaji mogli biti optimalni za određene tehnološke proizvodne procese te zatim programirati računala i 3D printere da ih jednostavno izrade. Naravno da nas to dovodi do pitanja koliko visoka tehnologija praktički samostalno modulira ponašanje ljudi, a ne obrnuto.

Ukoliko nove tehnologije jednog dana preuzmu primarnu ulogu u definiranju smjera i dinamike daljnjeg razvoja čovjeka, ako je već u određenoj mjeri i nemaju, onda je zaista neophodno da o svemu tome javnost ipak malo više i na vrijeme zna.

Zato je teško objasniti zašto EU s pretenzijama pozicioniranja kao globalno društvo znanja, u razvoj novih tehnologija ulaže desetine milijardi eura, a istovremeno u informiranje javnosti o njima tek neznatna sredstva.

Nadajmo se da će svijest o potrebi bolje informiranosti svih građana o prednostima i nedostacima visokih tehnologija ipak zaživjeti prije nego što roboti jednoga dana možda zamijene i europsku birokraciju.

Povezani članci

Who's Online

We have 278 guests and no members online