Frenki Laušić: Dok svađe jačaju, kune nam nestaju

Zbog stalnih sukoba u vladajućim koalicijama i zbog stalnog forsiranja ideoloških sukoba na političkoj sceni i u društvu, zanimanje za administrativno-političke procese koji bi trebali osigurati bolje poslovne uvjete u Hrvatskoj zadnjih je 20 godina bilo u drugom planu. Zbog takvog “stanja društvene svijesti”, temeljenog na plitkom politikanstvu koje je produbljivalo korupciju i poticalo nekompetenciju, Hrvatska je šest godina bila u recesiji i sada se veselimo izlasku iz krize kao dijete sladoledu. A slijedom takve ukupne političke kulture opet je na dnevni red došlo smanjivanje plaća i penzija - da smo radili što smo trebali barem u zadnjih šest godina, tada vjerojatno ne bi trebalo rezati te stavke, odnosno ne bi se razmišljalo tome. Da smo uređenija država, čovjek bi pomislio da vladajuća koalicija namjerno proizvodi afere kako bi skrenula pažnju s proračunskih problema. Na žalost, daleko smo mi od tako “sofisticiranih” manipulacija kakve gledamo u američkim i skandinavskim političkim serijama. Kod nas naši “domaći” skandali nisu proizvod Vladina PR odjela, oni su na puno banalnijoj i opasnijoj razini incident duboko utkan u političku kulturu..., izvrsno, kao i uvijek, piše Frenki Laušić u današnjoj Slobodnoj Dalmaciji..

NAJGORI SMO SEBI SAMIMA - KAKO SMO DOVELI U PITANJE VLASTITI DŽEP

Dok svađe jačaju, kune nam nestaju

Piše: Frenki Laušić / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija


Dočekali smo i to: mogućnost smanjivanja plaća i penzija nije danima izazvala gotovo nikakav odjek u medijima, javnosti i interesnim grupama. Razlog tome se dijelom nalazi u činjenici da su mediji zaokupljeni rašomonom u vladajućoj koaliciji i Vladi, a dijelom su svjetla reflektora pala na Zlatka Hasanbegovića, ministra kulture.

Da se ne lažemo, to tako dijelom i treba biti: mediji moraju odražavati političku stvarnost, koliko god ona crna i trivijalna bila. A jedini čovjek u državi kojemu, dopustimo si tu ironiju, odgovara takav razvoj događaja jest Zdravko Marić, ministar financija, koji u miru Božjem može s ministrima dogovarati uštede i “razvojne projekte” u resornim proračunima.

Jednako tako Marić može u budističkom miru razmotriti sve scenarije mogućeg smanjivanja statusnih mirovina, te traženja argumenata kojima bi se sindikate nagovorilo da odustanu od ugovorno zajamčenih povećanja plaća, kao i daljnjih ušteda ujednačavanjem plaća za iste administrativne poslove u javnim i državnim službama, agencijama i javnim poduzećima.


Naše stanje uma

Jer, da nije ove halabuke oko koalicijskih peripetija i Hasanbegovića, ministar financija i ministri ne bi mogli doći do daha od novinarskih pitanja i dosađivanja na temu budžetskih “minusa i pluseva”.

Ali, trenutačna situacija u kojoj nitko ne tematizira moguće smanjivanje plaća i statusnih mirovina ustvari, na karikaturalnoj razini, oslikava stvarno, dubinsko stanje društva.

Naime, upravo zbog stalnih sukoba u vladajućim koalicijama i zbog stalnog forsiranja ideoloških sukoba na političkoj sceni i u društvu, zanimanje za administrativno-političke procese koji bi trebali osigurati bolje poslovne uvjete u Hrvatskoj zadnjih je 20 godina bilo u drugom planu.

Zbog takvog “stanja društvene svijesti”, temeljenog na plitkom politikanstvu koje je produbljivalo korupciju i poticalo nekompetenciju, Hrvatska je šest godina bila u recesiji i sada se veselimo izlasku iz krize kao dijete sladoledu.

A slijedom takve ukupne političke kulture opet je na dnevni red došlo smanjivanje plaća i penzija - da smo radili što smo trebali barem u zadnjih šest godina, tada vjerojatno ne bi trebalo rezati te stavke, odnosno ne bi se razmišljalo tome.

Dok svađe jačaju, kune nam nestaju


Manipulacije

Na primjer, da je prije šest godina uveden model pravednije organizacije rada i “stimulacije i destimulacije” plaća u državnim i javnim službama, do sada bi se taj sustav toliko iznutra “pročistio” i racionalizirao da ni tema o smanjivanju mase plaća više ne bi bila aktualna. A ista stvar je i s mjerama koje smjeraju uvesti reda u mirovine stečene radom ili po posebnim propisima.

Da smo uređenija država, čovjek bi pomislio da vladajuća koalicija namjerno proizvodi afere kako bi skrenula pažnju s proračunskih problema. Na žalost, daleko smo mi ćd tako “sofisticiranih” manipulacija kakve gledamo u američkim i skandinavskim političkim serijama. Kod nas naši “domaći” skandali nisu proizvod Vladina PR odjela, oni su na puno banalnijoj i opasnijoj razini incident duboko utkan u političku kulturu.

Na žalost, sastavni dio tog incidenta je izjava Tomislava Karamarka koji je ustvrdio: “Pustite medije. Kad ide Dnevnik, uzmite neku knjigu i čitajte. Svako jutro pomolimo se za Domovinu. Jedan Očenaš i bit ćemo puno sretniji”

Mediji su, naime, kakvi god bili, ogledalo društva. Ako je Karamarku neugodno od društvenog odraza u tom ogledalu, za to je i sam, pogotovo ovih dana, podosta zaslužan.

Povezani članci

Who's Online

We have 203 guests and no members online