Frenki Laušić: Gdje nema gospodarskog rasta, rastu tenzije

occupy croatiaGospodarstvo Sjedinjenih Američkih Država proizvodi više dobara i usluga nego u prosincu 2007. kada je počela tamošnja kriza, ali je broj zaposlenih danas u toj zemlji manji za čak pet milijuna ljudi. Trend gospodarskog rasta (naravno, tamo gdje tog rasta uopće ima) bez rasta zapošljavanja je u razvijenim zapadnim zemljama sve zamjetniji, ali to je činjenica prema kojoj se ekonomisti i političari još uvijek prilično ležerno odnose. Kao da je riječ o nečem što baš i nije istina, što je samo privremene naravi, iako sve govori u prilog tome da se radi o strukturnom “fenomenu” uzrokovanom raznim faktorima, od kojih je možda najvažniji taj vražji tehnološki napredak. Kada se tome pridruži rastuća nejednakost u primanjima koja se najviše ogleda u onoj paroli o 99 posto siromašnih i jedan posto ekstra bogatih, dobivamo društveni problem broj jedan u idućim desetljećima koji bi u SAD-u i Europi mogao rezultirati brojnim socijalnim nevoljama. Jedno od “ponuđenih” rješenja “odozdo” bit će sasvim sigurno “redistribucija nacionalnog dohotka”, a ako ne bude pameti kod društvenih elita, sve će se opet “razriješiti” kroz ratove ili krvave revolucije ...

GOSPODARSTVO

Frenki Laušić: Gdje nema gospodarskog rasta, rastu tenzije

Piše: Frenki Laušić / Slobodna Dalmacija
Izvor: Slobodna Dalmacija

Jedan od načina na koji bi se mogao “srediti” ovaj problem, jest da “bogati”, odnosno investitori, ulažu u radno-intenzivne djelatnosti (poput brodogradnje i tekstilne industrije) koje ne donose veliki profit po jedinici ulaganja, ali zapošljavaju veći broj ljudi.

occupy croatia

Naravno, pri tome ne bismo trebali zanemariti ni kapitalno-intenzivna ulaganja (kao farmaceutska ili telekom industrija) koja donosi veliki profit po jedinici ulaganja, uz zapošljavanje znatno manjeg broja ljudi, no pri tome na sebe veže i niz ostalih djelatnosti iz radno-intenzivne sfere.

Povijest nas je, nažalost, naučila kako “bogati” nisu nikada shvatili ovu i slične lekcije prije nego li su počele padati bombe po njihovim nekretninama i pokretninama ili dok jutro nisu dočekali uz pogled na giljotinu.

Ovom prilikom valja još samo reći kako bi ovakve tektonske promjene u svjetonazorima investitora, odnosno “bogatih”, trebale početi od, da podsjetimo na Marxa i Engelsa, Amerike i Engleske, premda nas je historija poučila kako slični pothvati započinju u najsiromašnijim zemljama.

occupy croatia

Kada je Hrvatska u pitanju, iako baš i ne spadamo u najrazvijenije zemlje svijeta, problem strukturno velike nezaposlenosti bi se mogao pokazati čak i dubljim nego “na Zapadu”. Najavljene velike infrastrukturne i energetske investicije javnih poduzeća mogu, naime, povećati zaposlenost i smanjiti nezaposlenost samo privremeno.

S druge strane, investicijska kapacitiranost domaćega privatnog sektora je premala da bi se mogli realizirati projekti koji bi donijeli veći broj radnih mjesta.

Strani investitori će nas, pak, izvjesno vrijeme i dalje izbjegavati u širem luku zbog svih naših problema od kojih je najveći pravna nesigurnost. Stoga bi domaći političari morali posebno obratiti pažnju na ovaj gospodarsko-socijalni problem, jer će on potrajati još minimalno tri do pet godina. I kad počnemo bilježiti gospodarske stope rasta, nezaposlenost će se smanjivati neproporcionalno, odnosno dosta sporije.


Dobre ideje prethodnika

Kada je Slavko Linić, ministar financija, kazao kako će građani iduće godine živjeti još gore nego ove, tada je vjerojatno imao u vidu baš takav razvoj situacije, pogotovo što će s početkom 2013. još nekoliko tisuća zaposlenih u javnim poduzećima ostati bez posla. Linić pri tome zna da će još nekoliko stotina tvrtki ili prekinuti s poslovanjem ili drastično reducirati broj zaposlenih.

Zato i nema velike proturječnosti između Linićeve najave da će za građane 2013. biti gora u odnosu na izjavu premijera Zorana Milanovića da će gospodarstvu iduće godine krenuti na bolje. Da, gospodarstvo bi moglo rasti po stopi od jedan posto, što predviđa većina ekonomskih analitičara uz ogradu glede stanja u euro-zoni, ali neće biti većeg smanjivanja nezaposlenosti niti će rasti plaće.

Jednako tako nema ni velikih razlika između strateških gospodarskih smjernica ove Vlade i većine njezinih kritičara, jer i Milanović i njegovi politički i stručni oponenti tvrde kako bi glavni pravci rasta trebali biti turizam, poljoprivreda i, kako je to naznačio predsjednik Vlade, “određene tehnološki napredne industrije”. Podsjetimo, i Radimir Čačić, prvi potpredsjednik Vlade, i prije dolaska na vlast stalno je ponavljao kako je Vlada Jadranke Kosor imala dobre programe, ali ih nije znala niti imala hrabrosti provesti.

occupy croatia

Očigledno je, dakle, da su političari i ekonomisti suglasni o većini strateških problema. Vlada premijera Milanovića je jače zagrizla u provedbi tih programa, muče je porođajni bolovi i prirođeni diletantizam naše političke elite, ali i previše optimistična očekivanja glede rezultata u prvih nekoliko godina.

Kada se provode nužne mjere koje provodi ova Vlada, gospodarski rast je prvih nekoliko godina manji nego što bi bio bez njih, ali su srednjoročne i dugoročne prednosti neosporne. Uz sve to, da se vratimo na početak, Hrvatska će imati problema s nedostatnim zapošljavanjem i padom standarda.

Krajnje je vrijeme da premijer tu činjenicu uvrsti u svoje komuniciranje s građanima i počne s mjerama koje bi jače pomagale najugroženijem dijelu stanovništva.

U suprotnom, socijalni nemiri bi mogli biti veći nego što se sad može i naslutiti.


euro

Povezani članci

Who's Online

We have 199 guests and no members online