Što sve trgovac naplati prije nego robu stavi na policu?

Javna je tajna, koju potvrđuju proizvođači, da trgovci od njih traže rabate od 30 do čak 40 posto, koji uključuju popust na kupovinu robe, plaćanje ulaska na trgovačke police, poziciju na tim policama, ulistavanje u trgovačke kataloge, mjesto na posebnim, istaknutijim policama, i štošta ostalo, piše Novi list. Sve se, i to vrlo skupo, plaća, a na kraju prelama preko leđa potrošača, kojima trgovci na kraju naplate još i svoje marže, u iznosu od pet do čak 30 posto. Općepoznato je i to da trgovci proizvođačima plaćaju u prosjeku nakon 150 dana od isporuke robe, kao i to da često ne plaćaju novcem, već, pogotovo malim proizvođačkim poduzećima, u robi, ili pak u bonovima za kupnju u svojim trgovinama ...

JAVNA TAJNA HRVATSKE TRGOVINE

Proizvođači trgovcima plaćaju velike rabate za dolazak na police


Put od proizvođača do potrošača vodi preko plaćanja trgovcu da uopće primi robu u trgovinu i dodatno za bolje mjesto na polici, podsjeća Novi list na "javnu tajnu" u hrvatskoj trgovini.


Piše: B. Mrvoš Pavić / Novi list
Izvor: Novi list

Prvi čovjek >Agrokora<, Ivica Todorić, za posjeta Ive Sanadera >Konzumu< u petak nije želio komentirati odavno poznate primjedbe proizvođača, prema kojima trgovci od njih traže ogromne rabate kako bi uopće došli na trgovačke police, dok je premijer Sanader, kako je kazao, >o tome čuo, ali smatra da treba saslušati i drugu stranu - trgovce<.

Trgovci traže velike rabate od domaćih proizvođača

Trgovci o tome, međutim, ne žele biti pitani, jer svoje poslovne ugovore s dobavljačima sakrivaju kao zmija noge, postavljajući im sve nemogućije uvjete.

Javna je tajna, koju potvrđuju proizvođači, da trgovci od njih traže rabate od 30 do čak 40 posto, koji uključuju popust na kupovinu robe, plaćanje ulaska na trgovačke police, poziciju na tim policama, ulistavanje u trgovačke kataloge, mjesto na posebnim, istaknutijim policama, i štošta ostalo.

Sve se, i to vrlo skupo, plaća, a na kraju prelama preko leđa potrošača, kojima trgovci na kraju naplate još i svoje marže, u iznosu od pet do čak 30 posto.


Trgovačka ucjena rabatima

Općepoznato je i to da trgovci proizvođačima plaćaju u prosjeku nakon 150 dana od isporuke robe, kao i to da često ne plaćaju novcem, već, pogotovo malim proizvođačkim poduzećima, u robi, ili pak u bonovima za kupnju u svojim trgovinama.

Osim što na taj način, plaćanjem u bonovima, trgovci proizvođačima indirektno naplaćuju i maržu na svoje proizvode u maloprodaji, plaćanje bonovima općenito je, sukladno Zakonu o čeku iz 1994. godine - nezakonito.

Zakon, naime, jasno kaže kako je >zabranjeno izdavanje i uporaba pisanih isprava (bonova i slično) koje služe kao sredstvo plaćanja proizvoda i usluga te za isplatu plaća i naknadu troškova i ostalih materijalnih prava<, te se novčanom kaznom u iznosu od 20.000 do 200.000 kuna kažnjava za prekršaj pravna ili fizička osoba, ako postupi protivno toj odredbi. Pored kune kao zakonskog sredstva plaćanja, poduzeća ne smiju izdavati pisane isprave koje služe kao sredstvo plaćanja proizvoda ili usluga.

Do sada nitko u državi, počev od Ministarstva financija, Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja, i ostalih, na te nepravilnosti nije reagirao, jer u njima ne vide ništa sporno, no činjenica je da su trgovački rabati svake godine sve veći, baš kao i rok plaćanja trgovine proizvođačima.

Dok su, naime, trgovci od proizvođača hrane početkom 90-tih tražili rabate od desetak posto, i manje, prije dvije-tri godine taj se rabat popeo na 20 do 30 posto, danas doseže već 40 posto.

Ne prihvate li takve uvjete, proizvođači, pogotovo oni manji, mogu se pozdraviti s plasiranjem svojih proizvoda.


Umjesto keša - kompenzacija

No, koliko god su proizvođači godinama nezadovoljni ovom, monopolističkom politikom trgovačkih lanaca, o tome ne žele javno govoriti.

Kako nam neslužbeno napominju mnogi od njih, javno istupanje s konkretnim brojkama za njih bi značilo kršenje, i raskid ugovora s trgovcima, koji ugovore sastavljaju sami, po principu >uzmi ili ostavi<.

No ni ti ugovori ne znače mnogo, budući da, nakon isteka roka plaćanja, primjerice, proizvođaču preostaje tek svakodnevno zvati trgovca, i moliti ga za bilo kakvo, pa makar i kompenzacijsko plaćanje.

Činjenica je, pritom, da takav način plaćanja stoji i u ugovorima s trgovcem, a trgovac je taj koji odlučuje kojom će robom dobavljaču kompenzirati dug.

Nerijetko se zato događa da trgovine dobavljačima plaćaju i građevinskim materijalom, namještajem, pa čak i automobilima, a na njima je onda da se snađu kako znaju i umiju, i pokušaju tu robu nekome dalje prodati.

> >Svakom proizvođaču i distributeru u Hrvatskoj iz godine u godinu rastu rabati i popusti na robu koju plasira kroz trgovačke lance. Međutim, to je posljedica i sve veće koncentracije i interesnih udruživanja maloprodajnih lanaca<, odgovara Novom Listu Dinko Klepo, direktor prodaje >Gavrilovića<.

Kompenzacije nikada nisu bile način >Gavrilovićeva< poslovanja, napominje, no mali dio svojih potraživanja naplaćuje i na taj način. >Gavrilovića<, odavno je poznato, nema u >Konzumovim< trgovinama, upravo zbog politike plaćanja koja >Gavriloviću< nije odgovarala.

O svojoj suradnji s >Konzumom< te svim ostalim trgovačkim centrima u Hrvatskoj, veliki proizvođači ne žele govoriti, dok, redom, svi trgovački lanci koje smo zamolili za podake o prosječnim rabatima koje traže, kompenzacijskom plaćanju i ostalom, odgovaraju kako je riječ o poslovnim podacima, koje ne mogu otkrivati.

O tome, međutim, ne žele govoriti niti u Sektoru za trgovinu pri Hrvatskoj gospodarskoj komori.


Korisničke kartice nezakonite

Bonovi, letci, korisničke kartice i slično, koji omogućuju pravo ostvarenja određene pogodnosti ili popusta na proizvode ili usluge, također su nezakoniti kao sredstvo plaćanja u trgovinama.

Drugim riječima, trgovine krše zakone čak i u slučaju svojih potrošačkih kartica za popust, koji se ostvaruje sakupljanjem bodova. >Članovi< trgovine tako kupuju po istoj cijeni kao i ne-članovi, a onda, temeljem broja sakupljenih bodova, ostvaruju popust, kojeg ostali nisu uspjeli sakupiti.

Kako, međutim, svatko može postati član kluba, teško je inspekciji dokazati da je uvjet jednakosti kupaca izigran, i da veliki lanci time predstavljaju nelojalnu konkurenciju malim trgovcima.


Uvozna roba povlaštena

Kako zaključuju proizvođači, plaćanje i rokovi za naše prizvođače daleko su nepovoljniji nego za uvoznu robu.

Za nju, naime, trgovina mora imati bankovne garancije i platiti je u dogovorenom roku, jer se u protivnom proizvođač naplaćuje putem garancije, a banka utjeruje dug.

To, osim toga, trgovačke lance prisiljava i na to da na uvoznu robu ne dižu marže, kako bi strani proizvod što brže prodali.

Who's Online

We have 175 guests and no members online