DUGI RAT

I propast "epohe štampe" zbiva se, uz cviljenje različitih dušebrižnika. Zloguki medijski proroci tvrde da će već za koju godinu novim generacijama trebati puno mašte da zamisle vrijeme u kojemu su ljudi na kioscima kupovali nekakve buntove papira sa otisnutim tekstovima pa ih listali i čit(uck)ali uz štetnu kafu i pogubnu cigaretu. Neće to vrijeme nikom pretjerano nedostajati, nikom osim šačici neizlječivih nazadnjaka i konzervativaca. Zašto bi nekome nedostajalo vrijeme u kojemu su novine bile "sedma sila", u kojem su se diktatori bojali novina, u kojima su novinari svoju hrabrost znali i glavom platiti? Zašto bi nekome nedostajalo zlo nedemokratsko vrijeme u kojem nije bilo dovoljno nešto o nečem "misliti" nego se tražila i pismenost i nekakav nesretni stil i barem tračak originalnosti da bi to mišljenje bilo relevantno?... - pita se i piše Muharem Bazdulj u izvrsnom članku objavljenom na stranicama H-Altera. Pročitajte ...

PROPAST 'EPOHE ŠTAMPE'

Tužni hepiend

 Piše: Muharem Bazdulj / H-Alter
 Izvor: H-Alter

Zašto bi neko preferirao vrijeme u kojem su se ugledne institucije zabrinuto pitale "Šta će pisci u kolumnama?", u odnosu na vrijeme u kojem svi nesmetano kolumniraju na svojim blogovima i fejsbuk profilima?

Zašto bi neko preferirao vrijeme u kojem se ni pismo čitalaca nije moglo objaviti bez punog imena i prezimena, adrese i kontakt telefona, u odnosu na vrijeme kad u anonimnim komentarima možeš voditi polemiku sa samim sobom služeći se različitim "nikovima"?

Zašto bi se neko nostalgično sjećao vremena u kojem su se riječi i rečenice potpisivale s punom odgovornošću, sa sviješću o mogućim posljedicama, kad je došlo vrijeme u kojem se može slobodno, nekažnjeno i neodgovorno trućati o svemu i svačemu bez bilo kakvih posljedica?

Zašto bi se neko nostalgično sjećao vremena u kojem su tekstovi imali autora sa imenom i prezimenom, u vremenu kad se ostvarila demokratska utopija tankoćutnih uglednika koji su i in illo tempore tvrdili da su najveća tekovina demokratije tajno glasanje i anonimnost?

Zašto bi neko žalio za vremenom kad je važnije bilo biti pametan nego glasan, kad je došlo vrijeme u kojem postoji svijest da je lakše i bolje biti glasan nego pametan?

Zašto bi neko žalio za vremenom u kojem se tekst nije mogao objaviti bez nekoliko "kontrola", kad je došlo vrijeme u kojem je moguće objaviti sve što ti srce želi i to potpuno nekontrolirano?

Zašto bi neko mislio da je bilo bolje vrijeme u kojem je postojala neka hijerarhija vrijednosti, kad je stiglo vrijeme sveopće uravnilovke?

Zašto bi neko mislio da je bolje vrijeme u kojem su postojale vrlo vidne razlike, kad je stiglo vrijeme u kojem svi znamo da su svi (oni) - isti?

PROČITAJ VIŠE...
http://www.h-alter.org/vijesti/mediji/tuzni-hepiend